Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori je, tokom 2020. i prošle godine, najmanje 19 osoba podnijelo ozbiljne prijave o iznuđivanju iskaza brutalnim zlostavljanjem, saopšteno je iz Akcije za ljudska prava (HRA).
Iz HRA su, u susret Međunarodnom danu podrške žrtvama torture, koji Ujedinjene nacije (UN) obilježavaju 26. juna, kazali da Crna Gora i dalje ne poštuje zabranu mučenja i drugog zlostavljanja u skladu sa međunarodnim standardima.
“Istrage najčešće nijesu djelotvorne, pogotovo za najteže oblike zlostavljanja, što stvara utisak nekažnjivosti i ohrabruje da se takva djela ponavljaju”, kazali su iz HRA.
Oni su dodali da tome doprinosi i izuzetno blaga kaznena politika, pa se uslovne osude dosuđuju i za mučenje praćeno teškim tjelesnim povredama.
Kako su rekli, u policiji i zatvorskom sistemu i dalje rade oni službenici čiju je odgovornost za mučenje utvrdio sud, kao i mnogi drugi koji nijesu procesuirani a koji su sprovodili ili podržavali zlostavljanje.
“Novo rukovodstvo u policiji, državnom tužilaštvu i nove snage u višim sudskim instancama moraju da promijene dosadašnji tolerantan stav države prema državnim službenicima koji zlostavljaju ljude”, kaže se u saopštenju.
Kako se dodaje, u maju ove godine, UN Komitet protiv mučenja izrazio je zabrinutost Crnoj Gori zbog izvještaja o fizičkoj i psihičkoj torturi osoba lišenih slobode od policije, prilikom njihovog ispitivanja, u cilju iznuđivanja iskaza ili dobijanja informacija, kao i zbog nedostatka djelotvornih istraga.
Iz HRA su ocijenili da je glavni nedostatak istraga zlostavljanja to što se ne sprovode po hitnom postupku, kao ni dovoljno temeljno i što predugo traju.
“Izuzev slučaja prebijanja Miodraga Martinovića, koji je samo djelimično procesuiran i kažnjen, ostali slučajevi sa oktobarskih protesta 2015. su i poslije šest godina neprocesuirani i nalaze se u fazi izviđaja, isto kao i predmeti sa protesta u Nikšiću i Budvi iz 2020. godine, predmeti po prijavama iznuđivanja iskaza u podgoričkoj policiji iz 2020. i prošle godine i predmeti u vezi postupanja policije na Cetinju iz septembra prošle godine”, rekli su iz HRA.
Oni su kazali da zadržavanje predmeta duži vremenski period u fazi izviđaja omogućava policijskim službenicima koji zlostavljaju građane da ostanu na službenim pozicijama, pošto zakon još ne predviđa obavezu njihove suspenzije u ovoj fazi postupka.
Kako su istakli, ovakva praksa je protivna međunarodnim standardima i ugrožava ostvarivanje pravde.
“U 2020. i prošloj godini, ozbiljne prijave o iznuđivanju iskaza brutalnim zlostavljanjem podnijelo je najmanje 19 osoba, i uglavnom se odnose na postupanje kriminalističkih inspektora u Centru bezbjednosti (CB) Podgorica i službenika Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije”, rekli su iz HRA.
Oni su kazali da je državno tužilaštvo do sada samo u predmetima oštećenih Marka Boljevića i Benjamina Mugoše optužilo ukupno petoricu policijskih inspektora Danila Grbovića, Dalibora Ljekočevića – u oba slučaja, Bojana Vujačića, Ivana Peruničića i Nemanju Vujoševića za iznuđivanje iskaza u maju 2020.
Kako su dodali, još niko nije optužen za mučenje Jovana Grujičića u cilju iznuđivanja iskaza, praćeno njegovim prinudnim odvođenjem sa liječenja i uskraćivanjem terapije.
Oni su rekli da je Ustavni sud u protekloj godini usvojio ustavnu žalbu Braslava Borozana i utvrdio da državno tužilaštvo nije djelotvorno istražilo torturu nad njim u prostorijama CB Podgorica 2015. godine.
Kako su dodali, zaključak je obrazložio propustom da se hitno postupi po prijavi protiv policijskih službenika, budući da je državnom tužiocu trebalo tri i po godine da o njoj odluči.
“Paradoksalno, Ustavnom sudu je u ovom predmetu za donošenje odluke trebalo tri godine, iako je imao osnova da predmetu da prioritet”, kazali su iz HRA.
Oni su rekli da je UN Komitet protiv torture kritikovao i blagu kaznenu politiku u Crnoj Gori, niske kazne propisane Krivičnim zakonikom za zlostavljanje i mučenje, i to što ova djela zastarijevaju.
Iz HRA su naveli da su uslovne osude u Crnoj Gori pravilo za ovu vrstu krivičnih djela.
Oni su kazali da je, primjera radi, za mučenje zatvorenika u sticaju sa teškom tjelesnom povredom iz 2015. godine, zatvorskim stražarima je Viši sud u Podgorici 2020. godine dosudio isključivo uslovne osude, protivno međunarodnom standardu.
“Najviša kazna za mučenje u sticaju sa teškom tjelesnom povredom ikad izrečena u Crnoj Gori je zapravo minimalna kazna za oba djela, ukupno godinu i pet mjeseci zatvora, koja je dosuđena dvojici bivših pripadnika SAJ-a, Goranu Zejaku i Boru Grguroviću, zbog svirepog prebijanja Martinovića 2015. godine”, rekli su iz HRA.
Oni su naveli da je raspon kazne za mučenje od službenih lica je od jedne do osam godina, a za tešku tjelesnu povredu od šest mjeseci do pet godina.
Iz HRA su podsjetili da je Evropski sud za ljudska prava prošle godine, u slučaju Momčila Baranina i Branimira Vukčevića, jednoglasno utvrdio da državno tužilaštvo nije obezbijedilo djelotvornu istragu njihovog policijskog zlostavljanja u Zlatarskoj ulici tokom oktobarskih protesta 2015. godine.
Kako su dodali, u slučaju Martinović, komitet od troje sudija, među kojima i sudija iz Crne Gore, odbacio je predstavku našavši da je Martinović izgubio „status žrtve“, zato što je Ustavni sud utvrdio kršenje prava zbog nesprovođenja djelotvorne istrage, isplaćena mu je naknada štete, kažnjena su dvojica izvršilaca, koji su se sami prijavili, i njihov komandant koji im je pomagao poslije izvršenog krivičnog djela.
“To što nije otkriven identitet ni jednog od preostalih 18 izvršilaca, koliko je Evropski komitet protiv torture uočio da ih je učestvovalo u torturi nad Martinovićem, i što su svi neotkriveni, zajedno sa komandantom, nastavili da rade u policiji, nije bilo dovoljno da učini predstavku prihvatljivom”, rekli su iz HRA.
Oni su kazali da, iako Crna Gora ima zakon za obeštećenje žrtava nasilja, njegova primjena je neopravdano odložena do datuma pristupanja Crne Gore Evropskoj uniji, koji je sasvim neizvjestan.
Dodali su da Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći i dalje ne obuhvata žrtve policijske torture, dok je policajcima optuženim za mučenje obezbijeđena besplatna pravna pomoć.
“Država mora da obezbijedi ozbiljnu zaštitu od zlostavljanja svih ljudi na njenoj teritoriji, prvenstveno kada zlostavljanje dolazi od službenih lica”, naveli su iz HRA.
Oni su pojasnili da takva zaštita podrazumijeva djelotvornu istragu, efikasno procesuiranje i odgovarajuće kažnjavanje i obeštećenje žrtava.
“Zlostavljači ne smiju biti dio državnog aparata”, poručili su iz HRA.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
