Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori ne postoji politička volja za borbu protiv droge, za tretman liječenja i socijalnu reintegraciju zavisnika i pomoć mladima i njihovim porodicama koji su u problemu narkomanije, upozorio je izvršni direktor Nevladine organizacije For lajf /4 Life/ Saša Mijović.
On je u intervjuu agenciji MINA kazao da se rapidno povećava broj zavisnika i da je taj trend nezaustavljiv, kao i da su zavisnici i njihove porodice prepušteni sami sebi, patnji, mučenju i propadanju.
Mijović je istakao da u Crnoj Gori postoje ustanove i organizacije koje pomažu zavisnicima i zavisnicima od droga, navodeći da je problem što najvećem broju onih kojima su namijenjene nijesu dostupne.
“Na Kakarickoj Gori cijena je mjesečno 230, odnosno dvije hiljade i 760 EUR za godinu. To najveći dio porodica nije u mogućnosti da plati, jer su najčešće dugogodišnjim drogiranjem njihove djece u svakom pogledu ismrcvarene i isrpljene, tako i finansijski. Usljed nedostatka sredstava da plate tretman, osuđeni su na agoniju i propadanje, čitave porodice”, kazao je Mijović.
On je naglasio da se NVO 4 Life više godina zalaže i zahtijeva da prvi tretman na Kakarickoj Gori bude besplatan.
“Što se tiče nevladinih organizacija i one su u nemogućnosti da nastave da pomažu onima kojima je pomoć potrebna i koji su se više od decenije pokazali kao odlična podrška zavisnicima i porodicama i koje su im tu pomoć pružale besplatno, zbog nedostatka finansijske podrške države. Tako da su zavisnici, mladi i njihove porodice od države ostavljeni i prepušteni sami sebi”, kazao je Mijović.
On je istakao da su istraživanja pokazala da trend zloupotrebe droga raste i da su njegove procjene da će se za tri do pet godina duplirati broj zaviskinka od droga u Crnoj Gori.
Mijović je naglasio da su akcioni planovi koje je usvojila Vlada Crne Gore u toj oblasti samo spisak novogodišnjih želja koji se ne implementiraju.
“Za njihovu realizaciju se ne odvaja ni cent, niti se vrši njihova evaluacija i monitoring. Organizacije i institucije sporadično odrade po neku aktivnost i to opet zavisi da li će dobiti od nekog donatora projekat ili ne, što je neizvjesno. Tako da oni služe samo da bi se ispunila forma koja nema nikakvu suštinsku ulogu, već da bi se na papiru pokazalo da se nešto u ovoj oblasti radi”, kazao je Mijović.
On je naglasio reintegracija jedan od većih problema, možda i najvažniji, dio procesa liječenja, odnosno tretmana zavisnika.
“Ukoliko se nakon tretmana rehabilitacije i resocijalizacije osobi ne pomogne i pruži podrška da se reintegriše u društvo, kod najvećeg broja njih dolazi do recidiva i ponovnog vraćanja u bolest. Veliki problem predstavlja i činjenica da ne postoji postpenalni prihvat zatvorenika.
Podaci su da je više od 50 odsto zatvorenika je počinilo krivično djelo u vezi sa drogom. Iz tog razloga stopa povratnika je velika”, rekao je Mijović.
On je kazao da sve više mladih koriste sintetičke droge, odnosno više njih uporedo, a sve više i kokain.
Mijović je istakao da je neophodno više promovisati rehabilitacione programe.
“Prvo ih je potrebno učiniti pristupačnim i dostupnim onima kojima su namijenjeni. Uzalud ćemo ih promovisati ako korisnici i njihove porodice nemaju para da plate taj tretman (Kakaricka Gora) ili zbog nebrige i nedostatka pomoći države nevladinim organizacijama koje se godinama uspješno bave polako gase i nestaju ili zatvaraju te servise”, rekao je Mijović.
On je kazao da je nedostatak ustanova za tretman maloljetnika još jedan od većih problema.
“Pogotovo što se u posljednjih nekoliko godina umnogome povećao broj maloljetnika koji imaju problem sa drogom. Institucije ne mogu da izađu na kraj sa tim problemom i pruže pomoć maloljetnicima jer ne postoje adekvatni kapaciteti za pomoć tim mladim ljudima. Najprije nedostaje stručni kadar za rad sa tom populacijom”, kazao je Mijović.
On smatra da je zbog toga u poslednjih nekoliko godina sve više porodica sa djecom, maloljetnicima koji dolaze po pomoć u NVO 4life.
“Država ne pomaže nevladinim organizacijama koje se bave pomaganjem zavisnicima i njegovim porodicama. Ove godine nijesmo dobili nikakva sredstva za servise podrške zavisnika”, rekao je Mijović.
On je ocijenio da je ključni problem nedostatak koordinacije među organizacijama i instutucijama koje se bave tom problematikom.
“Odjeljenje za droge u Ministarstvu zdravlja Crne Gore, koje je taduženo za taj dio, ne funkcioniše i ne obavlja tu funkciju od kada je osnovano, prije deset godina. Komisija za droge, čiji sam i ja član ispred nevladinog sektora, postoji samo na papiru, nije se sastala skoro tri godine, iako su po pravilniku obavezna četiri redovna godišnja sastanka”, kazao je Mijović.
On je istakao da je problem što zaključci i preporuke tog tijela nijesu obavezujući ni za koga, kao ni Državnog savjeta za sprečavanje zloupotrebe droge.
“Imajući u vidu da se ne sastaju i da njihove odluke nijesu obavezujuće, postavlja se pitanje koja je njihova funkcija i čemu uopšte služe. Smatram da ta tijela kao takva ne definitivno ne trebaju ni da postoje. Ako već ne služe ničemu, onda ni ne trebaju samo da bi se ispunila nekakva forma”, zaključio je Mijović.
Tekst je napisan uz finansijsku podršku Ambasade Sjedinjenih Američkih Država (SAD) kroz realizaciju projekta “Rereading – Rewriting. Improving media literacy in Montenegro”. Sadržaj je isključiva odgovornost agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove SAD. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
