Podgorica, (MINA) – Samo građani mogu da zaštite društvo od antidemokratskih narativa, a govor mržnje, upućen bilo kojoj grupi treba procesuirati po službenoj dužnosti, poručeno je na tribini Antidemokratski narativi – sredstva urušavanja građanskog.
Na tribini koju je organizovao Centar za demokratsku tranziciju (CDT) u okviru nacionalne platforme za borbu protiv nasilnog ekstremizma i radikalizacije istaknuto je da treba da se zaštiti građanski koncept društva i građanske vrijednosti.
Aktivistkinja Paola Petričević, kazala je da potrebno raditi na razvijanju kritičke svijesti i medijske pismenosti društva.
„Nedostatak kritičke svijesti koja se uopšte ne gaji i medijske pismenosti predstavljaju kontekst u okviru kojeg mogu da se šire neprovjerene informacije bez ikakve odgovornosti“, rekla je Petričević.
Kako je navela, društvo je sve više korisnik a sve manje kritički posmatrač sadržaja kojim se na dnevnom nivou „hrani“.
Govoreći o medijima i pričama koje plasiraju kada su u pitanju uloge muškarce i žene u društvu, Petričević smatra da je njihova uloga tu velika, ali nije svemoćna, jer su oni ogledalo tog istog društva.
„Problem je ako mediji ostaju samo ogledalo društva u kojem živimo i ako nijesu privrženi nekoj prosvetiteljskoj ulozi“, pojasnila je Petričević.
Ona je skrenula pažnju na način izvještavanja o rodnom nasilju nad ženama koji podržavaju tradicionalne rodne uloge i normalizaciju društveno prihvaćenog nasilja.
Petričević smatra da se osnovne stvari po pitanju roda i pola nijesu savladale u školama i dodala da se na tom polju sa djecom komunicira na nerazumljiv način i projektnim jezikom koji ne ukazuje na nepravdu.
Prema njenim riječima, veliki problem je „rodna ideologija“, koja je konstrukt konzervativnih populističkih pokreta, koji smatraju da je savremena feministička teorija prvi neprijatelj porodici i zbog toga se destabilizuje kategorija roda i pola.
„Onda nas straše sa time da nam se neće više obraćati sa ona ili on, nego će morati svi da budemo ono. To je notorna projekcija, jer se predstavlja da će jedno partikularno iskustvo ili izbor biti zahtjev za sve, što nije tačno“, pojasnila je Petričević.
Aktivistkinja nevladine organizacije 35 mm, Kristina Ćetković kazala je da sve kreće od slike koja postoji u medijima o tome kako muškarci i žene trebaju da izgledaju i kako treba da se ponašaju.
„Rijetki su mediji koji se bave ulogom i stvaranjem nekih novih narativa za sadašnje i buduće generacije“, rekla je Ćetković.
Prema njenim riječima, građani se ne uče o tome da postoje različitosti i individualni izbori.
„Kada se budemo pomjerili iz situacije da smo mi individue i da imamo slobodne izbore, tada ćemo se kreteti prema nekom društvu koje je demokratsko“, kazala je Ćetković.
Što se tiče LBGT zajednice, Ćetković smatra, da su mediji zauzeli neutralnu ulogu, odnosno da izvještavaju o njima kao jednoj od pojava u društvu.
Kako je navela, mejnstrim mediji sada pozitivno izvještavaju o LGBT zajednici, a nekoliko godina ranije to nijesu radili.
„Njihovi novinari i urednici su prošli dosta obuka, a većina njih je upoznala pripadnike te zajednice“, rekla je Ćetković.
Ona je navela da će se narativ o LGBT osobama promijeniti kada u javnom životu bude sve više autovanih osoba koje iskaču iz stereotipa koje većina ima o njima.
Prema njenim riječima, obrazovni sistem takođe igra veliku ulogu.
„Ono što sam učila radeći projekat o onlajn nasilju i nasilju u svijetu jeste da nastavnici ne mogu da prihvate postojanje LGBT osoba u svijetu“, kazala je Ćetković.
Ona je istakla da se zakonom o istopolnom partnerstvu pokrenula priča da on negdje dozvoljava, a negdje ne usvajanje djece.
„Bilo bi lijepo da su mediji izvještavali o tome zašto je loše da LGBT osobe budu roditelji. Tu priču nijesmo čuli, već samo da je lažna vijest“, rekla je Ćetković.
Prema njenim riječima, u Crnoj Gori se baštini kultura neodgovornosti, jer pojedinac može da uradi bilo šta, a da ne bude odgovoran.
„Zato je potrebno mijenjati taj narativ, kako bi pojedinac za sve što uradi bio sam za to i odgovoran“, poručila je Ćetković.
Aktivistkinja CDT-a, Milica Kovačević, rekla je da da ne misli da su svi mediji loši ili isti, kao i da to treba razdvajti.
„U svoj ovoj priči imamo medije koji su kreatori ovih narativa, a imamo i one koje iz različitih razloga postaju nevoljni saučesnici u tome zbog gledanosti, čitanosti i brzine“, kazala je Kovačević.
Prema njenim riječima, jedan od narativa koji dolazi iz istih medija koji promovišu iste vrijednosti, je priča o stvaranju velike Albanije.
„To traje jako dugo i imamo situaciju da svakog dana u nekom mediju koji je čitan u Crnoj Gori se ispriča priča puna mržnje o Albaniji, Kosovu i njihovom narodu“, rekla je Kovačević.
Kako je navela, nijesu u pitanju crnogorski mediji, jer medijski prostor nije ograničen samo granicama, već istim jezikom i onda tu ulogu imaju regionalni mediji koji su prenosioci toga.
„Tako da, ako bi to pratili, svake sedmice bismo imali po nekoliko tekstova koji su lažne vijesti, koje je nemoguće nekad i provjeriti“, kazala je Kovačević.
Ti mediji, kako je dodala, pričaju priču o prijetnji velike Albanije, o teroristima, džihadistima, povratnicima iz Sirije i prodavcima ljudskih organa.
„Postavlja se pitanje koliko je vremena potrebno da se to pretvori u neku reakciju i nasilje, koje ne mora da bude rat, ali može da bude napad na pojedinca“ rekla je Kovačević.
Prema njenim riječima, nije problem što neko širi lažne vijesti, nego što to vrši uticaj na građane.
Ona je istakla da se priča o svemoćnom ruskom oružju uklapa u militarističke narative koji su priželjkivani, čitani i imaju svoju publiku.
„To su mediji koji hrane svoju publiku jer to donosi oglašivače, lajkove, klikove i komentare“, kazala je Kovačević.
Kako je navela, prema istraživanju javnog mnjenja većina građana Crne Gore misli da je Rusija vojno superiorna u odnosu na NATO.
„Analizirajući mejnstrim medije i dio desnih medija, došli smo do zaključka da svi državotvorni mediji, koji imaju prozapadnu orjentaciju su objavili veliki broj tekstova, tako da je situacija ujednačena“, rekla je Kovačević.
Prema njenim riječima, odgovornost za sve probleme dijelom je na državi ali i na medijima.
„Mediji mogu da se razlikuju u uređivačkim politikama, ali se ovaj problem ne može riješiti bez sporazuma medija, kojim bi se izopštili oni koji doprinose širenju takvih narativa“, zaključila je Kovačević.
