Podgorica, (MINA) – Poslodavci u Crnoj Gori treba da znaju da im osobe sa invaliditetom (OSI) mogu dosta pružiti, i da im Zakon omogućava veliki broj subvencija kako bi manja za manje novca dobili radnika koji će odgovoriti na njihove zahtjeve, smatraju u Udruženju paraplegičara.
Generalni sekretar Udruženja Dejan Bašanović kazao je da državne i lokalne institucije zapošljavaju OSI i da bi to trebalo da bude podstrek za privatni sektor.
„Živimo u takvom vremenu da za sve mora da postoji očigledan primjer koji će da pokaže da OSI mogu da odgovore radnim kompetencijama, ali da država koja je na prvom mjestu treba da sprovodi jake kampanje i da ih uključi što više u društvo“, rekao je Bašanović agenciji MINA.
Prema njegovim riječima, Zavod za zapošljavanje i nevladine organizacije sprovode veliki broj programa koji povećavaju radne sposobnosti OSI, ali se, nažalost, još ne postiže krajnji cilj kako bi ih zadržali da rade kod nekih od poslodavaca.
„Kada su zaposleni u nevladinom sektoru, te organizacije se projektno finansiraju i samim tim njihov radni odnos većinom ne traje duže od godinu“, istakao je Bašanović.
Nakon toga, objasnio je Bašanović, ne dobijaju kontinuitet rada, već se vraćaju se na Biro gdje moraju da traže neko novo zaposlenje.
„Svako traži priliku da se kroz svoj rad iskaže na nekom poslu, pa i osobe sa invaliditetom, iako im je teško da se zaposle jer veliki broj javnih ustanova nije pristupačan“, istakao je Bašanović.
Prema njegovim riječima, kada se govori o privatnom sektoru još su pristupni streotipi, konzervativizam i netolerancija.
„Iako je zakonska regulativa dosta dobro riješena i daje benefite poslodavcima koji zaposle osobe sa invaliditetom, oni se i dalje opredjeljuju da uplaćuju sredstva u Fond za profesionalnu rehabilitaciju zapošljavnja OSI, nego što bi ih oni sami zaposlili“, kazao je Bašanović.
On je rekao da su prije deset godina OSI bile manje uključene u neke društvene integracije i tokove društva.
Prema njegovim riječima, broj zaposlenih i integrisanih osoba sa invaliditetom je i dalje daleko od zadovoljavajućeg broja.
„Ali u odnosu na ranije, smatram da su povećanju toga broja doprinijele nevladine organizacije koje bave zaštitom prva osoba sa invaliditetom“, istakao je Bašanović.
On je kazao da su nevladine organizacije počele da zapošljavaju osobe sa invaliditetom, da organizuju razne trebine i seminare i da podižu svijest samih OSI o njihovim mogućnostima.
„Uključivanjem kroz sport, kulturne i neke druge događaje, OSI polako pronalaze svoje mjesto u društvenom sistemu“, dodao je Bašanović.
Kako je naveo, i dalje je broj zaposlenih OSI nezadovoljavajući, jer na to utiču drugi problemi koji ih sprječavaju da budu konkurentni u odnosu na druge.
„Da bi se OSI integrisale u društvo, postoji veliki set nekih drugih problema koji nije riješen, a na kojima se intezivno radi“, kazao je Bašanović.
Tu se misli, kako je pojasnio, na pristupačnost javnih objekta i površina koje prije svega uključuju obrazovne institucije, „jer ako OSI dobiju adekvatno obrazovanje onda postoji mogućnost da se zaposle u nekim javnim institucijama“.
„Kada završe sa školovanjem, ako javne institucije koje bi trebalo da ih zaposle nijesu pristupačne, to je drugi segment i problem“, rekao je Bašanović.
On je istakao da, ako se za OSI ne obezbijede adekvatni uslove, oni će biti kategorija drugog lica koje neće moći da dobije šansu da iskaže svoje sposobnosti na radnom tržištu.
„Ukoliko OSI imaju afinitete za neko buduće zanimanja, u većini slučajeva ne upišu škole koje bi željeli, nego upisuju one koje su ima u tom trenutku dostupne i pristupačne“, pojasnio je Bašanović.
On je dodao da ima nekoliko crnogorskih fakulteta koji su pristupačni, i da se polaka otvara dijapazon školskih ustanova koji imaju veći broj programskih šema koje odgovaraju OSI.
„Osobe sa invaliditetom su navikla da se bore sa nekim prekama, i ako ih neko od poslodavaca odbije ne treba da odustaju, već da se prijavljuju na konkurse i poboljšavaju svoje radne sposobnosti“, istakao je Bašanović.
On je rekao da, ukoliko OSI dobiju prilku u vidu probnog ili pripravničkog rada, treba da pokažu svoje znanje i da ubijede poslodavca da su kadri i sposobni da obavljaju taj posao kao i sve ostale osobe.
„Ono što bi bila poruka poslodavcima jeste da OSI ne traže milostinju, nego šansu kako bi na poslu pokazali svoje radne kvalitete, kompetencije i, ukoliko zadovolje potrebe, da ih zaposle“, zaključio je Bašanović.
