Podgorica, (MINA) – Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić kazao je da nije negirao zločin genocida u Srebrenici i da neće podnijeti ostavku na funkciju koju obavlja.
Leposavić je rekao da izvrtanje njegovih riječi i manipulisanje njima dokazuje jedino namjeru onih koji to čine.
„Jedni su dokazali da uporno ignorišu pravo na jednakost, čak i za žrtve, drugi pokušavaju da sakriju kriminalnu prošlost, a treći su postratni profiteri. Sve ih spaja to da nijesu doprinijeli pomirenju naroda“, naveo je Leposavić.
Prema riječima Leposavića, zbog toga je danas svima jasno da oni ne traže njegovu ostavku zbog crnogorskih Bošnjaka i Muslimana, „nego zbog crnogorskog kriminala“.
“Zbog toga je od mene neće ni dobiti. Prije dolaska na funkciju, javno sam istupao i branio prava svih nacionalnih i vjerskih zajednica od govora mržnje i diskriminacije, što ću činiti i ubuduće”, poručio je Leposavić.
On je rekao da ako postoji neko kome nije bilo jasno sa kojim ciljem mu je postavljeno pitanje da li priznaje zločin genocida u Srebrenici, dokaz može naći u monstruoznoj i opasnoj kampanji o tome da je relativizovao, navodno negirao zločin genocida, pa i u opasnim podvalama da je negirao da se uopšte desio zločin.
Leposavić je kazao da ništa od navedenog nije istina.
„Ono što sam rekao i što želim da ponovim, i to prevashodno zbog osjećanja svojih sugrađana Muslimana i Bošnjaka, jeste da ni lično ni kao javni funkcioner nijesam negirao zločin genocida u Srebrenici“, naveo je Leposavić.
On je rekao da je u odgovoru na poslaničko pitanje jasno naglasio da ne osporava pravnu obaveznost odluka međunarodnih organizacija i sudova.
Kako je kazao, pitanje da lično prizna zločin genocida, i pored toga što ga nikada nije negirao, ne zaslužuje da se na njega uopšte odgovori.
„Takvim pitanjima se šikanira narod koji je takođe žrtva, a sa kojim navodno želi da se postigne pomirenje“, rekao je Leposavić.
On je dodao da svaki pravnik i iole obrazovan čovjek zna da priznati krivično djelo, pogotovo genocid, može samo njegov učinilac.
„Tražiti od bilo kog lica, pa i ministra, da prizna krivično djelo u kom nije, niti je mogao učestvovati, predstavlja samo zlu namjeru“, kazao je Leposavić.
Kako je naveo, odgovornost za krivična djela uvijek je individualna.
„Pošto je poznato da pojedinac, od kog se traži ovakvo priznanje, nije ni mogao biti učesnik zlodjela, onda je jasno da se time želi kolektivizovati krivica, što je samo povod za nove sukobe i njihovo stalno održavanje u životu, da bi se, u konačnom, kao što je to i do sada činjeno, iz istih sukoba profitiralo“, rekao je Leposavić.
Kako je naveo, tražiti od svakog živog čovjeka i javnog funkcionera da prizna zločin koji nije učinio, nedozvoljavajući mu da govori o patnjama svog ili drugog naroda i uz sve to navoditi kako to nema za cilj nametanje kolektivne odgovornosti, najveće je licemjerje.
„To je ujedno i najsigurniji put da se narodi, koji jednako pate, i zauvijek udalje i od šanse da se pomire“, kazao je Leposavić.
Riječ je, kako je rekao, o slučaju povodom kog još traju i mogu biti vođeni novi sudski postupci.
„Budući da je u nekim od tih postupaka kao dokaz korišćena i epska poezija pisca iz 19. vijeka, razumljivo je da ministar pravde u ekspertskoj vladi ne može sebi dozvoliti toliku neodgovornost da daje bezuslovna priznanja o događajima iz ovih postupaka“, kazao je Leposavić.
Kako je naveo, budući da Haški tribunal za bivšu Jugoslaviju nije uspio da stvori uslove za pomirenje naroda, „ostavljeno nam je da sami nađemo put do razumijevanja i punog poštovanja“.
„Sa istinskom željom da se pomirenje desi, naglasio sam da to ne može biti put međusobnog optuživanja i ignorisanja patnji onih sa kojima se pomirenje traži“, kazao je Leposavić.
Taj stav, kako je naveo, iznio je u najboljoj vjeri, prema ličnoj savjesti i u skladu sa sopstvenim profesionalnim znanjem, baš zato što je ministar pravde i ljudskih prava svih, a ne samo jednih ili samo drugih.
Prema riječima Leposavića, novoj Vladi i njemu kao njenom članu, ostavljeno je da se bore za oporavak opljačkanog i zavađenog crnogorskog društva, koje je dovedeno na ivicu moralnog posrnuća.
“Tako, nakon 20 godina, priznanje za ratne zločine od ministra pravde traže oni koji su, po sopstvenom i po priznanju drugih, učestvovali u istim”, rekao je Leposavić.
Kako je naveo, iako je stavove iznio bez namjere da negira ili umanji obim i posljedice masakra u Srebrenici, žao mu je što to nije učinio na način da nijedan njegov sugrađanin islamske vjeroispovijesti ne bude povrijeđen.
“Nastaviću da se borim za ono u šta vjerujem – da se svaki život i svačija patnja uvažavaju jednako, kako ničije žrtve ne bi bile uzaludne, već postale vječno sjećanje i upozorenje da niko više na ovim prostorima ne bude proganjan na vjerskoj ili nacionalnoj osnovi”, poručio je Leposavić.
