Podgorica, (MINA) – Građanska alijansa (GA) objavila je tri istraživačke priče o ratnim zločinima, koje si pripremili polaznici Škole tranzicione pravde, koju je ta nevladina organizacija osprovela u poslednja tri mjeseca.
Školu je pohađalo 15 polaznika – studenata, novinara, političara, zaposlednih u državnim institucijama, koji su učili o ratnim zločinima počinjenim na teritoriji Crne Gore tokom 90-ih godina.
Polaznici su pripremili istraživačke priče o deportaciji Muslimana Bošnjaka iz Herceg Novog, granatiranju Dubrovnika i zločinu u Kaluđerskom lazu.
U priči o deportaciji navodi se da je u maju i junu 1992. godine namjanje 79 bosanskih izbjeglica, koji su došli u Crnu Goru bježeći od ratnog vihora iz Bosne i Hercegovine, bilo prisilno odvedeno od svojih porodica.
Ističe se da je najveći broj njih izgubilo svoje živote, dok se za velikim brojem lica i dalje traga. Porodice koje su izgubile svoje očeve, sinove ili braću, u najvećem broju napustile su Crnu Goru iz strahu za svoju bezbjednost.
U priči se posebno mjesto ima priča Alena Bajrovića, čijeg su oca Osmana službenici MUP-a Herceg Novi u nepoznatom pravcu odveli 25. maja 1992.
“Toga dana odjednom su upali i tražili mu da ode. Otac je pitao zašto ga odvode, na šta je policajac odgovorio – Ništa ne pitaj. Mi smo ga zagrlililai, a oni su ga ščepali i odveli u vozilo nakon čega u zgradu MUP-a“, kazao je Alen Bajrović.
„Moja majka je otišla do zgrade MUP-a Herceg Novi, ali su je policajci otjerali i nije dobila nijednu informaciju gdje je moj otac i zašto je odveden. Pisala je raznim tadasnjim ministrima, ali dobijala je samo povratnicu da su pisma primljena, a odgovora nije bilo”, opisao je Alen Bajrović događaje iz maja 1992. godine.
Polaznici u priči o Dubrovniku ukazuju da je tokom devetosmjesečne opsade, grada poginulo 116 civila, 194 hrvatskih branitelja i 165 pripadnika JNA iz Crne Gore.
Ističe se da je pored granatiranja starog jezgra grada, spaljena biblioteka Međunarodnog univerzitetskog centra sa oko 20 hiljada naslova, da su oštećene mnoge vrijedne stare zgrade, kao i glavna dubrovačka ulica – Stradun .
Navodi se da je agresija na Dubrovnik proizvela 15.000 izbjeglica koje su se sklonile u hotele i među zidine Starog grada.
Govoreći o odnosima Crne Gora i Hrvatske danas, ministar vanjskih poslova u 43. Vladi Crne Gore, Ranko Krivokapić ocijenio je da su od ispričavanja Mila Đukanovića u Konavlima 2000. godine, odnosi bili u konstantnom usponu.
Kroz priču o zločinu u Kaluđerskom ističe se podataka da je Vojska Jugoslavije od 18. aprila do 21. maja 1999. u tom crnogorskom selu ubila 22 osobe albanske nacionalnosti.
Navodi se da su svi ubijeni bili civili, a među njima starci, žene i djeca, iako se zvanično tvrdilo da se radilo o obračunu sa teroristima.
Ističe se da je taj zločin izvršen u vrijeme oštre konfrontacije zvanične Podgorice i režima Slobodana Miloševića, a da je civilnoj crnogorskoj policiji izlazak na mjesto zločina dozvoljen je tek nakon 24 sata nakon što su mnogi tragovi i materijalni dokazi uklonjeni.
U priči se navodi izjava zastupnika porodica, advokata Velije Murića koji kaže da Crna Gora mora dati odgovor ko je ubio 22 civila i šta se dogodilo 1999 godine, zbog čega za punih pet godina tužilaštvo i policija nisu pokrenuli nikakav postupak.
Murić smatra da Crna Gora mora da odgovori zbog čega su leševi iz događaja u Kaluđerskom lazu kamionom komunalnog preduzeća, iz Berana u to vrijeme, prevezeni iz Andrijevice gdje je vršena obdukcija, u mjesto Novo Selo kod Peći, gdje su pronađeni od ekipe stručnjaka Unprofora?
„ Sve su to još otvorena pitanja“, kazao je Murić.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
