Nikšić, (MINA-BUSINESS) – Žene u ruralnim područjima Crne Gore, koje se bave poljoprivredom i stočarstvom, pokazale su kako se izboriti tokom pandemije koronavirusa, pri čemu im treba pomoći da valorizuju svoj rad, ocijenjeno je na konferenciji u nikšićkom Tehnopolisu.
Predstavnica Udruženja maslinara Boka, Vesna Đukić, kazala je da žene daju značajan doprinos poljoprivrednoj proizvodnji, bezbjednosti hrane, zemljišta, upravljanju prirodnim resursima i izgradnji klimatske otpornosti.
”Ženama treba pomoći i ukazati da nije život i rad na selu samo težak poljoprivredni posao, da postoji ekonomija poljoprivrede gdje one mogu da pronađu svoje mjesto da bi obezbijedile sebi i socijalnu i ekonomsku sigurnost, da ne kažemo nezavisnost”, rekla je Đukić na prvoj konferenciji u Crnoj Gori koju je organizovalo Udruženje maslinara Boka, uz podršku Mreže za ruralni razvoj Crne Gore.
Prema njenim riječima, cilj njihovih aktivnosti je da, posebno sa Mrežom za ruralni razvoj, ukažu ženama na selu da imaju mnogo više aktivnosti nego što misle, kao i na koji će način izaći iz krize i nastaviti da žive i rade, proširuju prije svega poljoprivrednu proizvodnju, uz uvođenje inovacija, kako bi omogućile sebi što bolji status.
”Sve te naše ideje i podsticanje žena da se aktiviraju da pronađu najbolji način za sebe, nije feminizam, već model pristupa kako bi one koje žive na selu i imaju mnogo manje informacija i prilika da nauče nešto novo, mogle što bolje da valorizuju svoj rad”, objasnila je Đukić.
Svakodnevni rad žena na selu se, kako je kazala, i ne vidi, a one su i nosioci poljoprivredne proizvodnje, inovatorke, i one koje su najprije i na najbolji način odgovorile krizi.
”Žene su velika energija koja će i sačuvati selo, tradiciju, dati i obilježiti i život na selu, kao i proizvodnju zdrave hrane koja je sve traženija. Ženu ne treba samo sačuvati, nego joj i pomoći kako bi unaprijedila i uvećala proizvodnju”, rekla je Đukić.
Ona je navela da je svakodnevno očigledno, a to će da bude sve izraženije, da na tržište stiže sve lošija hrana i da je sve manje izbora za zdravu ishranu.
”Cilj nam je da imamo zdravu hranu i zdrav način života, a selo je obilježje i jednog i drugog. Žena je stub porodice, posebno one na selu, i treba im pomoći da razviju svoju poljoprivrednu proizvodnju i na tržište izađu mnogo jače i sigurnije i budu konkurentni uvoznoj hrani za koju ne znamo ni kako je proizvedena, ni da li je zaista po svim standardima, a prinuđeni smo da je koristimo”, rekla je Đukić.
Predsjednik Mreže za ruralni razvoj, Ratko Bataković, rekao je da će sa današnjeg događaja u Tehnopolisu, kome je prisustvovalo oko 20 žena iz ruralnih područja iz skoro čitave Crne Gore, poslati u javnost glas žena sa sela kako bi njihovi proizvodi, kao i usluge u seoskom turizmu, bili što vidljiviji.
”Žena je centralna pozicija u porodici, a pogotovo kada su u pitanju ruralne sredine i kada nema ženske ruke tu opstanka nema. Bez žena bi nam se gasila gazdinstva i ne bi bilo podmlađivanja sela i neophodno je podsticati žensko preduzetništvo i poboljšati njihov položaj u ruralnim područjima”, ocijenio je Bataković.
On je saopštio da rade istraživanje, koje će biti završeno do kraja godine, u okviru koga obilaze sela, prikupljaju podatke, i da su do sada zaključili da je više od 90 odsto domaćinstava u kojima ”stoji” žena.
”Nema možda ni pet odsto onih domaćinstava ili poljoprivredne proizvodnje gdje ne postoji žena”, rekao je Bataković.
On je značaj žene na selu ilustrovao primjerom prijatelja iz Pive, koji su, nakon smrti majke, morali da prodaju imanje i stoku, jer niko nije mogao time da se bavi.
Jedna od učesnica konferencije, Radmila Božović iz Grblja, koja se bavi poljoprivredom i stočarstvom zajedno sa svojom porodicom, kazala je da bi svaka žena koja ima neophodne uslove, prije svega imanje, trebalo da se bavi tim djelatnostima.
”Uzgajamo razno povrće i voće, imamo pet krava, svinje, bavimo se i pčelarstvom, a moj radni dan počne obično u šest ujutru i lagano obavljam sve poslove. Rođena sam u selu Babine kod Jabuke, između Pljevalja i Prijepolja, gdje sam čuvala stoku i muzla krave, a počela sam da obrađujem zemlju i kopam, kada sam došla u Grbalj”, navela je Božović.
Ona je objasnila da je završila školu za kuvara, ali da nije mogla da se zaposli i počela je da se bavi stočarstvom.
”Nabavila sam prvo jednu kravu, pa zakupila tezgu na pijaci u Kotoru. Počela sam poslije pomalo da sadim povrće i voće”, navela je Božović.
Na konstataciju da je neobično da se bavi stočarstvom i poljoprivredom na Primorju, Božović je rekla da imaju dosta svoje zemlje, svoju mehanizaciju, ali da je mali broj žena koje se time bave u Kotoru.
”Mogle bi se na prstima jedne ruke nabrojati žene koje se bave stočarstvom i poljoprivredom. Mnogo je više onih koji preprodavaju tuđe proizvode, mada je teško ko tek počinje i kreće od nule”, ocijenila je Božović.
Ona je kazala da je poštovana u svom kraju i da je zadovoljna, a da i tokom epidemije koronavirusa, normalno funkcionišu, jer ima svoje mušterije koje dođu kod njih kući da preuzmu poručene proizvode.