Nikšić, (MINA-BUSINESS) – Radnici Željezare Tosčelik u Nikšiću, kojom od 2012. godine gazduje turski holding Tosyali, rade u veoma teškim uslovima, a od zarada jedva da preživljavaju, saopštili su predstavnici Sindikata fabrike.
Predsjednik Sindikata Željezare Tosčelik, Željko Rabrenović, rekao je da je stanje u fabrici i dalje nepromijenjeno, uprkos njihovim brojnim obraćanjima nadležnima u fabrici i državi.
“Situacija je neizdrživa, jer niti je bilo dodatnog upošljavanja, niti povećanja zarada, iako je to bilo obećano još u aprilu prošle godine. U proizvodnji na ključnim mjestima je izuzetno mali broj radnika, koji su zbog toga preopterećeni i sa primanjima koja jedva da pokrivaju opstanak porodica”, kazao je Rabrenović.
U Željezari Tosčelik je oko 270 zaposlenih, a prosjek radničke plate, prema navodima Sindikata, je od 350 do 400 EUR.
Sindikat je na tešku situaciju u kojoj se zaposleni nalaze ukazao izvršnom direktoru Željezare Tosčelik, Erkutu Alkalayu, u dopisu upućenom 8. februara, ali je odgovor izostao.
“U neizvjesnosti smo i iščekivanju ni sami ne znamo šta, jer se ne zna da li će se situacija u fabrici poboljšati ili će biti još gore. Niko od pretpostavljenih ne saopštava nam ništa o planovima, proizvodnji, niti bilo čemu”, poručio je Rabrenović.
Prema njegovim riječima, poseban problem predstavlja i to što im je, i pored nedovoljnog broja radnika, jedan broj kolega na bolovanju i izolaciji zbog koronavirusa, pa je u pojedinim proizvodnim sektorima situacija izuzetno usložena.
Rabrenović je podsjetio na pomoć države fabrici u vrijeme prvog talasa koronavirusa i poručio da je poslodavac zadržao ta sredstva za sebe, umjesto da podijeli radnicima iz razloga što im nije povećao zarade, iako su to tražili.
“Uprava je obrazložila da je to pomoć fabrici, jer u tom vremenu nijesu otpuštali radnike, iako smo mi ugrožavali svoje živote radeći sa dosta problema, a oni imali najveću proizvodnju”, dodao je Rabrenović.
Rabrenović je kao poseban problem naveo i to što 93 radnika, dok su bili angažovani posredstvom podgoričke agencije Montenegro Staff Podgorica, koja im nije uplatila staž za 2018. dodinu, još ne mogu to da riješe.
Sindikat je, kako je kazao, poslao dopis Upravi za inspekcijske poslove 14. januara, ali još nema odgovora zašto ta Agencija nije uplatila staž, da li je proglasila bankrot i ugasila se i ko će radnicima da to reguliše – da li matična firma ili država.
”Radnici su dobili rješenje za stalno u Željezari Tosčelik, ali nemaju radnog staža za tu godinu. Od inspekcije još nema odgovora, kao što ga nijesmo dobili ni kada smo imali problem po pitanju preraspodjele radnog vremena”, naveo je Rabrenović.
On je podsjetio da je inspekcija tada kaznila poslodavca sa pet hiljada EUR i naložila mu da isplati radnicima sve prekovremene sate, jer je nezakoniito uveo preraspodjelu rada.
“Ne znamo da li je poslodavac uplatio tu kaznu i to nas ne interesuje, već samo to što nije radnicima isplatio prekovremene sate. Na našu žalbu ponovo su došli inspektori u fabriku, utvrdili činjenično stanje, proglasili se nenadležnim i uputili nas na drugostepeni organ, što bi u ovom slučaju trebalo da je Ministarstvo”, rekao je Rabrenović.
Kako je kazao, nadležni samo prebacuju loptu iz jednog u drugo dvorište, dok radnici ne primaju ni prekovremene sate i rade u izuzetno teškim uslovima.
“Ni ne naslućuje se da će se u skorije vreme nešto promijeniti nabolje, ni kada je riječ o povećanju zarada, ni zapošljavanju mladih radnika i popunjavanju radnih mjesta”, saopštio je Rabrenović.
On je naveo da su se prije nekoliko mjeseci obratili svim nadležnim institucijama u državi, počev od Ministarstva ekonomskog razvoja, pa do predsjednika Skupštine, Alekse Bečića i premijera Zdravka Krivokapića i svih poslaničkih klubova, tražeći sastanke kako bi im predočili situaciju u kojoj se nalaze zaposleni.
“Još nema odgovora, a ukazali smo da je situacija u metalurgiji i rudarskom sektoru više neizdrživa. Uporno tražimo sastanke i primorani smo da im se obratimo posredstvom medija i ponovimo da su naši problemi još neriješeni i da je neophodno da se radničkoj klasi i njihovim porodicama pokuša, ako ništa drugo, obezbijediti puka egzistencija”, rekao je Rabrenović.
Rudarski i metalski sektor propada, kako je naveo, trebalo bi da se očuva i unaprijedi, a ne da se uništi.
Rabrenović je ocijenio da nema boljitka od sastanaka poput nedavne sjednice skupštinske Komisije za kontrolu privatizacije, na kojoj je analizirana situacija u Kombinatu aluminijuma (KAP), na kojoj su ”pojedini članovi navodili da nijesu upoznati sa materijalom”.
”Kakav im to materijal treba nakon 30 godina bitisanja na vlasti. Očekujemo da se u narednom periodu na tim i sličnim sjednicama nešto konkretno preduzme po pitanju rješavanjua teške situacije”, zaključio je Rabrenović.
