Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori ne postoji registar i nema preciznih podataka o broju oboljelih od epilepsije, kazala je predstavnica Instituta za bolesti djece Nelica Ivanović Radović.
Ivanović Radović je to rekla na tribini povodom 26. marta – Međunarodnog dana podizanja svijesti o osobama koje žive sa epilepsijom.
Ona je kazala da je Međunarodni dan podizanja svijesti o osobama koje žive sa epilepsijom prilika da se naglasi koliko je važno da se zajedno sa svima koji učestvuju u edukaciji stanovništva bore jasno i glasno protiv stigme koja značajno narušava kvalitet života djece i ljudi sa epilepsijom.
“Ljudi koji žive sa epilepsijom se svakodnevno susrijeću sa velikim brojem problema u obrazovnom i profesionalnom smislu, u smislu porodičnih odnosa, ali i u smislu ostvarivanja punih potencijala i mogućnosti“, kazala je Ivanović Radović.
Kako je istakla, epilepsija je hronična bolest centralnog nervnog sistema, ali se ona u ogromnom procentu uspješno liječi.
“Moguće je kod značajnog broja pacijenata doći do izlječenja i najvažnije je da ljudi sa epilepsijom žive svoj puni životni kapacitet, da ostvare sve životne planove, da budu uvaženi i prihvaćeni u društvu“, navela je Ivanović Radović.
Upitana da li u Crnoj Gori postoji registar oboljelih o epilepsiji, Ivanović Radović je odgovorila negativno.
„Nažalost, ne postoji registar i mi ne posjedujemo informaciju o tačnom broju ljudi koji žive sa epilepsijom. Mi se u suštini osvrćemo na podatke koji su validni u Evropi i svijetu, znamo da jedan do dva odsto opšte populacije boluje od epilepsije i da je taj broj veći u nerazvijenim i zemljama u razvoju“, kazala je Ivanović Radović.
Ona je kazala da i u Institutu za bolesti djece i na Kliničkom Centru Crne Gore postoje adekvatna terapija i metode liječenja, dodajući da se pacijenti, ukoliko im je potrebno nešto što nije dostupno u Crnoj Gori, upućuju u zdravstvene ustanove u inostranstvu.
Prema riječima Ivanović Radović, značajne probleme i ljekarima i pacijentima povremeno predstavlja to što pojedine terapije koje su na listi ljekova u Crnoj Gori ponekad trenutno nijesu dostupne.
Direktorica Centra za nauku u Institutu za javno zdravlje Agima Ljaljević rekla je da je obilježavanje Međunarodnog dana podizanja svijesti o osobama koje žive sa epilepsijom, dobra prilika da se skrene pažnja da ponašanje prema tim osobama značajno može da determiniše kvalitet njihovog života.
“Naše ponašanje značajno može da utiče na postojanje stigme i diskriminacije jer su oni zaista suočeni sa ovim pojavama i to značajno može da utiče na pružanje kompetentne zdravstvene zaštite“, kazala je Ljaljević.
Ona je rekla da podaci pokazuju da preko 50 miliona osoba živi sa epilepsijom, od čega 80 odsto živi u zemljama koje su nerazvijene.
To, kako je dodala Ljaljević, uslovljava da tri četvrtine tih osoba ne dobija adekvatan i kompetentan tretman.
“Što se tiče Crne Gore, kod nas je u toku prošlogodišnjeg perioda liječeno oko 3,4 hiljade osoba u institucijama primarne zdravstvene zaštite, od čega je bilo nešto više muškaraca nego žena, a najviše je bilo u grupi do 19 godina“, rekla je Ljaljević.
Ona je navela da je liječeno 20 osoba u epileptičnom napadu.
„Takođe je nešto više bilo muškaraca nego žena, a što se tiče bolničkog tretmana bilo je oko 250 osoba, od čega je više bilo više muškaraca nego žena i bilo ih je najviše u populacionoj grupi do 19 godina“, rekla je Ljaljević.
Ona je kazala da je predmet našeg interesovanja postojanje stigme i diskriminacije koje nastaje zbog neznanja.
„Naime, mi ne znamo kako da prepoznamo simptome epipletičkog napada kako da se odnosimo prema tim osobama, kako da tretiramo takve situacije i usljed toga nastaju neadekvatni postupci, dolazi do nastanka diskirminacije a to je osnov za razvoj stigme“, rekla je Ljaljević.
Ona je dodala da se stigma može pratiti kroz nekoliko nivoa.
„Stigmu koja osjeća ta osoba sama prema sebi, stigme koje imaju međusobno osobe i stigma koja nastaje od institucija, koja, kada se radi o zdravstvenom sistemu, može da dovede do teških komplikacija“, pojasnila je Ljaljević.
Ona je rekla da su U Crnoj Gori rađena istraživanja na temu postojanja stigme koje je pokazalo da je vrlo važno raditi na edukaciji mladih prije svega u školama, kako da prepoznaju znake epileptičkog napada.
„Kako da pomognu osobi koja se nalazi u epileptičkom napadu i generalno u populaciji kako pomoći osobama koje žive sa epilepsijom, kako smanjiti diskriminaciju i na taj način suzbiti stigmu prema njima“, kazala je Ljaljević.
Specijalistkinja neurologije u Opštoj bolnici Pljevlja Sabrina Hadžiosmanović rekla je da su ovakvi događaji značajni jer im omogućavaju da prepoznaju pacijente sa epilepsijom i njihovim potrebama.
„Sve ono zbog čega su oni zabrinuti i da damo na značaju upravo tim njihovim problemima, da ih na neki način izvučemo iz te socijalne restrikcije i anonimosti, da im olakšamo život u ovom okrutnom svijetu za bilo koga, a ne za nekog ko nosi takvo opterećenje kao što je epilepsija“, rekla je Hadžiosmanović.
Ona je rekla da se u tome uspijeva ali nedovoljno i da zato moraju da iskoriste sve dostupne resurse.
„Da istaknemo ove ljude i njihov značaj u prvi plan, i značaj njihovog oboljenja i mogućnosti liječenja, sve probleme sa kojima se nose, od dijagnostike, prihvatanja terapije, komplikacija bolesti do svih onih socijalnih, emotivnih kognitivnih kompomenti koje prate život onog ko boluje od epilepsije“, dodala je Hadžiosmanović.
Predstavnica nevladine organizacije Nacionalna organizacija za rijetke bolest Nataša Bulatović kazala je da su ovakvi događaji značajni jer se prije deset godina nije puno pričalo o rijetkim oboljenjima.
„Naše udruženje je osnovano prije deset godina kada niko nije znao šta je rijetko oboljenje. Ni sami mi nijesmo znali da ima u Crnoj Gori toliko pacijenata koje imaju neko rijetko oboljenje, danas je drugačije, ljudi izađu javnost i pričaju, još to nije na nivou na kom bismo željeli da budu, ali svakako mnogo bolje nego prije deset godina“, kazala je Bulatović.
Doktorica Marija Lakićević ukazala je na značaj nefarmakološkog liječenja epilepsije, navodeći da jedna trećina epilepsija ne može samo farmakološki da se liječi.
„Dakle, postoje drugi modaliteti kao što je hirurgija epilepsije, kao i modaliteti koji se odnose na stimulaciju moždane aktivnosti“, kazala je Lakićević.
Ona je naglasila da je važno obilježavti datume poput Ljubičastog dana, kako bi se povećavao nivo svijesti o epilepsiji.
Tribinu su organizovali Institut za javno zdravlje Crne Gore u saradnji sa Ministarstvom zdravlja, Kliničkim centrom Crne Gore i Nacionalnom organizacijom za rijetke bolesti.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
