Podgorica, (MINA) – Postojanje alimentacionog fonda osiguralo bi ostvarenje i zaštitu osnovnih prava djece, a država bi trebalo da predvidi mehanizme regresne naplate od davaoca izdržavanja, u čije ime su dospjele alimentacije isplaćene iz fonda.
To se navodi u istraživačkoj priči Sandre Milićević i Lidije Roganović koja je urađena u sklopu američkog projekta “Etičko i profesionalno izvještavanje za studente”, koji realizuje nevladina organizacija (NVO) Građanska alijansa (GA).
“Iako crnogorski zakon propisuje da su roditelji dužni da plaćaju alimentaciju do 18. godine djeteta, a u slučaju da je punoljetno dijete na redovnom školovanju, do 26. godine, u praksi – to nije tako”, kaže se u tekstu.
Navodi se da broj samohranih roditelja i ko prima alimentaciju, u krovnoj instituciji – prethodnom Ministarstvu rada i socijalnog staranja – nije poznat, a na više poziva novinara, oni su odgovorili putem telefona – „Da Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti ne prepoznaje termin samohrane majke“.
Advokatica NVO „Sigurna ženska kuća“, Tijana Vuksanović, pojasnila je definiciju samohranog roditelja.
„Član 19, stav 1, tačka 10a Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti obuhvata oba roditelja pojedinačno, te samim tim i samohrane majke“, navela je Vuksanović.
U tekstu se navodi da je najmanji iznos alimentacije 67 EUR po djetetu, ukoliko je roditelj nezaposlen i nema sredstava za izdržavanje.
Dejana Ponoš iz NVO Udruženje Roditelji napomenula je da „završetkom braka prestaje naša bračna uloga, ali ne i roditeljska“.
„Jedan od prepoznatih problema je niska alimentacija i neplaćanje iste. Nisu pronađeni mehanizmi za formiranje alimentacionog fonda“, kazala je Ponoš.
Advokatica Centra za ženska prava Tijana Živković ukazala je da postoje roditelji koji namjerno izbjegavaju plaćanje, ali i oni koji iz objektivnih razloga to ne mogu uraditi, a uzrok tome je bolest i slično.
Ona vidi rješenje u osnivanju alimentacionog fonda i pooštrenju kaznene politike.
„Postojanje alimentacionog fonda bez sumnje bi osiguralo ostvarenje i zaštitu osnovnih prava djece, a država bi sa druge strane, trebalo da predvidi mehanizme regresne naplate od davaoca izdržavanja, u čije ime su dospjele alimentacije isplaćene iz fonda“, objasnila je Živković.
Neplaćanje alimentacije je jedan od težih oblika nasilja nad ženama i djecom, prema Istanbulskoj konvenciji, čija je Crna Gora potpisnica.
Živković je navela čime se služe davaoci izdržavanja kako bi izbjegli plaćanje.
„Rad na crno, prepisivanje prava svojine nad pokretnim i nepokretnim stvarima na druga lica, otvaranje firmi na ime drugog lica i slično su samo neki od načina na osnovu kojih davaoci izdržavanja pokušavaju da izbjegnu obaveze plaćanja alimentacije“, rekla je Živković.
Navodi se da bivše Ministarstvo rada i socijalnog staranja nije imalo podatke o broju samohranih majki u Crnoj Gori.
“U ovoj instituciji, ljudi koji su tada bili nadležni kazali su da ne raspolažu podacima o broju samohranih roditelja i naglasili da Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti ne prepoznaje termin samohrane majke”, kaže se u tekstu.
Navodi se da nema ni podataka o broju samohranih majki koje primaju alimentaciju.
“Nakon više upornih poziva i imejlova, iz bivšeg Ministarstva rada i socijalnog staranja rekli su da je za te podatke nadležan sud. Međutim, potražnja za odgovorom na ovo pitanje postaje sve neizvjesnija”, kaže se u tekstu.
Autorke su navele da Osnovni sud u Podgorici nema tražene podatke, zbog čega su ih uputili na adresu Vrhovnog suda, gdje su odgovorili da ne raspolažu tim podacima.
Iz Vrhovnog suda sugerisali su da se tim povodom obrate nekom od Osnovnih sudova, koji su u pomenutim postupcima prvostepeni sudovi, kao i Višem sudu u Podgorici ili Bijelom Polju, kao drugostepenim sudovima.
Nakon odgovora iz Vrhovnog suda, iz Osnovnog suda su proslijedili podatke koji se tiču presuda zbog neplaćanja alimentacije.
„Do sredine oktobra prošle godine izrečeno je pet uslovnih osuda zbog krivičnog djela nedavanje izdržavanja iz člana 221 Krivičnog zakona Crne Gore. U 2019. taj broj bio je 49, a odnosi se na šest kazni zatvora, 35 uslovnih osuda i šest kazni rada u javnom interesu“, podaci su koje su autorke uspjele da dobiju.
Psihološkinja Jovana Strugar ocijenila je kako samohrane majke često nose veliko breme brige, upozoravajući da je tim ženama potrebna dodatna podrška.
Strugar je pojasnila da samohrano roditeljstvo ne dolazi samo prestankom bračnog odnosa, već i smrću, gubitkom i odlaskom jednog od partnera.
Ona je dodala da je potrebno razviti strategije pomoći na nivou pojedinca i društva.
Prema njenim riječima, ono što društvo može da uradi po tom pitanju je da gradi jake institucionalne kapacitete za pomoć samohranom roditeljstvu (materijalna pomoć, vrtići, itd).
“Kao i da promoviše žensko osnaživanje, ekonomsku nezavisnost i stvara mogućnosti u kojima žene mogu da se ostvare u različitim ulogama”, navela je Strugar.
Ona je kazala da mreža porodice i prijatelja takođe može biti od velike pomoći, nudeći svoje kapacitete.
Centar za socijalni rad u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje ima akcioni plan koji se odnosi na pronalazak posla samohranim roditeljima – korisnicima materijalnog davanja.
Zakon o socijalnoj i dječjoj zaštiti u članu 15 nalaže: „O korisnicima, pravima i pružaocima usluga, vodi se evidencija, u skladu sa ovim zakonom“.
Autorke su se obratile Centru za socijalni rad, a nakon mjesec i po čekanja na odgovore putem imejla i više telefonskoh poziva, stigao je odgovor o broju zaposlenih samohranih majki putem saradnje Centra i Zavoda, u kojem su odgovorili da Centar trenutno nema informaciju koliko se korisnika zaposlilo.
“Sa druge strane, stari podaci Monstata (2011.) pokazuju da u Crnoj Gori ima oko 25 hiljada porodica u kojima je samo majka sa jednim djetetom. Porodica u kojima je samo otac sa jednim djetetom ima preko pet hiljada”, navodi se u tekstu.
Podaci Monstata pokazuju da je u prvih šest mjeseci ove godine bilo 257 razvoda, dok je sklopljeno 663 brakova. Broj razvoda u 2019. je 841, dok za 2018. taj broj iznosi 849.
