Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori je sudskih procesa koji se vode protiv novinara zbog povrede ugleda časti mnogo manje nego u posljednjih desetak godina, saopštila je profesorica na Fakultetu političkih nauka, Nataša Ružić i dodala da se oni ne mogu generalizovati.
„Bilo bi interesantno napraviti istraživanje, jer onda bismo imali realne cifre. Ovako, svakodnevnim konzumiranjem medija, mogu da kažem da je tih slučajeva malo i da su to pojedinačne situacije“, rekla je Ružić u intervjuu agenciji MINA.
Ona je kazala da je teško objasniti zašto je to tako.
„Da li se građani zadovoljavaju obraćanjem ka ombudsmanu i objavljivanjem ispravke i demanta ili prosto ne žele da unajme advokata, presaviju tabak i nekoga tuže ili iz nekog drugog razloga“, rekla je Ružić.
Svakako, kako je dodala, tih slučajeva je mnogo manje u poređenju sa periodom do dekriminalizacije klevete.
„U jednom periodu do 2011. godine, Vijesti, Monitor i Dan su zajednički bili dužni da isplate, ukoliko bi sudovi donijeli takvu odluku, oko 13 miliona EUR za povredu časti i ugleda, do perioda do kad nije dekriminalizovana kleveta. Onda se situacija pomalo mijenja“, navela je Ružić.
Ona je kazala da su tu pojedinačni slučajevi koji se vide u medijima i vrlo teško je donijeti sud ko je kriv, kada se vodi sudski proces protiv novinara.
„Naši mediji dosta površno izvještavaju o sudskim procesima, izvještavaju senzacionalistički i javnost nema uvid u neka dokumenta, nego se jednostavno izvuče iz konteksta neka izjava koja je bombastična“, ocijenila je Ružić.
Mediji, kako je precizirala, često ne izvještavaju u kontinuitetu o nekom procesu i time se krši smjernica 9 Kodeksa novinara Crne Gore, odnosno nepoštovanje prezumpcije nevinosti.
Ružić je ocijenila da su neke situacije vrlo jasne kao što je situacija u kojoj dvije novinarke pokušavaju već godinama da istjeraju pravdu na sudu protiv kolumniste koji ih je izvrijeđao u svojoj kolumni, a gdje se uvrede percipiraju kao vrednosni sudovi, što je, kako smatra, u potpunosti pogrešno.
„Neki slučajevi su prilično jasni, ali neki koji imamo su nejasne situacije jer mediji prilično senzacionalistički o tome izvještavaju“, dodala je Ružić.
Ona smatra da se negdje sudski procesi mogu koristiti u smislu marginalizacije neposlušnih.
„E ovako mogu proći novinari koji se bave ozbiljnim temema i koji pišu na osnovu činjenica, ali idu protiv sistema. U nekim drugim situacijama su novinari opravdano optuženi za povredu časti i ugleda“, navela je Ružić.
Prema njenim riječima, novinari su oduvijek bili izloženi različitim vrstama stega, pravnim, onim koje nameće sama medijska kuća, strukturalnim, čak i brzinom kao jednom od tehnoloških stega.
„Što se tiče pravnih stega, upravno i ustavno pravo može ograničiti slobodu medija. Ustavno pravo u nekim određenim situacijama, a krivično i građansko može predstavljati stegu koja će ometati novinara u obavljanju posla. Tu mislim na građansko pravo, ne na krivično jer novinari nijesu iznad zakona i moraju ga poštovati kao i svi ostali građani“, objasnila je Ružić.
Međutim, kako je dodala, oblast građanskog prava može da predstavlja na neki način i zaštitu građana od samih novinara ukoliko je u pitanju povreda časti i ugleda.
„Mi smo u Crnoj Gori imali sudski proces gdje je novinar Jovo Martinović bio nepravedno osuđen na godinu zatvora i proveo u pritvoru 14-15 mjeseci. Imali smo sudske procese gdje je vlasnik medija tužio drugi medij i tražio novčanu odštetu radi dobijanja duševnih bolova“, navela je Ružić.
Prema njenim riječima, takva situacija demorališe novinare da se bave istraživačkim novinarstvom, a sa druge strane, novinar koji je osuđen, osumnjičen ili optužen da je prekršio građansko ili krivično pravo snositi velike sankcije jer poslodavci ne žele da zaposle osobu koja ima krivični dosije ili koja je na neki način prepoznata kao neko ko se sudio sa građanima ili javnim ličnostima.
„Marginalizacija neposlušnih je poruka za sve ostale novinare, kao neka vrsta pedagoške mjere da ne treba da se bave istraživačkim novinarstvom. Imamo situaciju u posljednjih desetak godina da se više nevladin sektor bavi istraživačkim novinarstvom nego sami novinari“, kazala je Ružić.
Ona je rekla da je jasno da novinari nijesu motivisani da rade taj posao, zato što su finansijski zavisni.
„Finansijski zavisan čovjek ne može biti nezavisan, i kao što su to pisali mnogi etičari, da negdje i moralnu odgovornost snosi samo slobodan čovjek. To u redakciji znači da vas ne pritiska urednik, ne mijenja vam tekst odnosno naslov ili kontekst informacija u tekstu. Svakako, novinari jesu i na neki način pod pritiskom tih pravnih stega, ali i same redakcije, tako da su žrtve u svakom slučaju“, smatra Ružić.
Ona je, odgovarajući na pitanje na koji način se to može regulisati, kazala da je potrebno da svaki medij ima dobru pravnu službu, kao što je to na zapadu.
„Da li ste na legalan način došli do te informacije, možete li je iskoristiti na sudu, da li druga strana koju ste optužili za nešto može da vas tuži i da li možete dobiti parnicu“, navela je Ružić.
Ona je kazala da Misuri grup govori – ne piši o onome što ne možeš dokazati na sudu.
„Misuri grup ovdje ne govori da novinari treba da
se autocenzurišu, već da se piše na osnovu činjenica koje su dokazive i na takav način novinar se može zaštititi od sudskih procesa bez obzira koji problemi postojali u sudskom sistemu“, rekla je Ružić.
S druge strane, treba povećati svijest samih urednika, a urednik će povećati svijest novinara.
„Imamo cijele preporuke Parlamentarne skupštine Savjeta Evrope koje se odnose na to kako povećati bezbjednost novinara. Velika odgovornost je na samim novinarima da pišu na osnovu činjenica, a urednicima da zaštite novinare i omoguće im odličnu pravnu službu“, precizirala je Ružić.
Ona je, govoreći o fenomenu lažnih vijesti, kazala da misli da je problem djelimično u stručnoj javnosti.
„Kada smo prestali da dijelimo vijesti na klasične, interpretativne, agencijske, vijesti u nizu, fleš vijesti i antrfile, već smo počeli da se bavimo intencijama i namjerama novinara i podijelili smo vijesti na fake news, odnosno informacije koje se plasiraju sa ciljem nanošenja štete, false news odnosno misinformacije, nenamjerno iznošenje neistina i treće su satire ili parodije, kao što radi Zoran Kesić“, navela je Ružić.
Ona smatra da ukoliko sa satirama i parodijama nema nikakvih spornih tačaka, treba reći da se postalo suviše tolerantno na kršenje profesionalnih i etičkih standarda.
„Mediji se bave jednom vrstom uslužne djelatnosti i treba da dostave informaciju u skladu sa profesionalnim i etičkim standardima. Publiku ne interesuje da li je novinar imao loš dan i da li je neprofesionalan pa nije obavio svoj posao kako treba“, smatra Ružić.
Takođe, kako je ocijenila, nijesu rješenje zatvorske i novčane kazne, koje su na neki način poruka niskog stepena medijskih sloboda u Crnoj Gori, kao i mnogim evropskim državama gdje su donošene astronomske novčane kazne za širenje lažnih vijesti na društvenim mrežama.
„Tu vrstu kazne možemo odrediti na osnovu toga ko je širio lažne vijesti. Prvo, to može biti neka osoba na društvenim mrežama koja nije bila svjesna da širi lažnu vijest i nije imala zlu namjeru“, rekla je Ružić.
Drugo su, kako je dodala, organizacije koje se bave time kao biznisom i koje zarađuju veliki novac na tome, koje treba kazniti novčano.
„Treće su novinari. Tu treba voditi računa o samoregulaciji. Problem na našem tržištu je što samoregulacija nije zaživjela i ne možemo očekivati da će novinari ozbiljno doživljavati kritiku drugih samoregulatornih tijela, ali svako danas u redakciji ima svog ombudsmana, što je način na koji se mogu riješiti neki problemi“, kazala je Ružić.
Što se tiče lažnih vijesti, mediji bi trebalo da vode računa o tome da će im publika prije ili kasnije okrenuti leđa.
„Mediji moraju da dostave publici kvalitetan proizvod, kako bi im ona odgovorila lojalnošću i određenom vrstom simpatije koju je vrlo teško danas dobiti na ovako podijeljenom medijskom tržištu“, ocijenila je Ružić.
Ona je saopštila da treba gledati i kontekst lažne vijesti, odnosno da li je zabava ili može na neki način ugroziti nacionalnu sigurnost ili ekonomsku dobrobit zemlje.
„Mediji moraju imati tu odgovornost, jer ne ide moć bez odgovornosti i moraju toga biti svjesni i, prije svega, poštovati svoju publiku“, zaključila je Ružić.
Video prilog nastao je u okviru projekta “Činjenicama protiv tužbi”, koji sprovodi Sindikat medija Crne Gore. Jedan od partnera u tom projektu je agencija MINA.
