Podgorica, (MINA) – U sporazumu državnih tužilaštava Crne Gore i Hrvatske iz 2006. godine postoji očigledna asimetričnost u pravima i obavezama, ocijenio je ministar pravde Marko Kovač i dodao da će predložiti revidiranje tog dokumenta.
On je to kazao na sjednici Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu koji obavlja kontrolno saslušanje na temu „Primjena sporazuma državnih tužilaštava Crne Gore i Hrvatske o saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih, zločina protiv čovječnosti i genocida, sa posebnim akcentom na istragu slučaja Lora 3.
Na pitanje poslanika Demokratskog fronta (DF) Slavena Radunovića da li može da traži od Ministarstva pravde Hrvatske da se sporazum promijeni i bude ravnopravan, Kovač je odgovorio da su ugovorne strane dva vrhovna državna tužilaštva.
On je najavio da će, u komunikaciji sa vršiocem dužnosti vrhovnog državnog tužioca Crne Gore, insistirati i predložiti izmjenu sporazuma.
“Da se inicira postupak komunikacije sa nadležnim tužilaštvom Hrvatske, kako bi sporazum u pravom smislu riječi bio sporazum, a ne ultimatum jedne strane drugoj”, rekao je Kovač.
Ta inicijativa, kako je dodao, biće u dogledno vrijeme sprovedena.
Kovač je naveo da se slučaj Lora 3 odnosi na mučenje i ubistvo 14 pripadnika Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz Crne Gore, iz nikšićko-šavničke grupe, tokom 1992. godine.
On je kazao da u tom slučaju još nema optužnice u Hrvatskoj.
„Jedino slučaj Lora 3, u kojem su stradali crnogorski državljani, nije dobio sudski epilog“, rekao je Kovač.
On je podsjetio da su ministarstva pravde Crne Gore i Hrvatske potpisala dva bilateralna ugovora, o izručenju i o izvršenju odluka u krivičnim stvarima, dok je treći o pravnoj pomoći zaključen još 1997. godine.
Kroz navedene ugovore, kako je kazao Kovač, mogućnosti i osnovi za saradnju su kvalitetni.
„Ono što se može ovdje učiniti je da se kod hrvatskog tužilaštva urgira i traži da se, i pored velikog protoka vremena, istraje u slučaju Lora 3. Crnogorsko pravosuđe stoji na raspolaganju za bilo kakvu pomoć“, naveo je Kovač.
On smatra da u sporazumu potpisanom 2006. postoji očigledna asimetričnost u pravima i obavezama.
Kako je kazao Kovač, analiziranjem područja primjene, i pravnom laiku je jasno da u momentu potpisivanja strane ugovornice nijesu bile ravnopravne.
„Ugovor je jednosmjeran, odnosi se samo na prava, odnosno obavezu crnogorskih organa, prije svega Tužilaštva da postupa po zahtjevima hrvatskih istražnih organa. Mislim da treba razmišljati o revidiranju sporazuma“, rekao je Kovač.
On je podsjetio da je sporazum zaključilo Vrhovno državno tužilaštvo (VDT), tako da je ono u ovom slučaju nadležno.
„Nije ovdje u pitanju da se zbog izostanka određenih odredbi u sporazumu ne može procesuirati ovaj slučaj“, kazao je Kovač.
Prema njegovim riječima, očigledno je u pitanju nešto drugo.
„Da li jednostavno nemogućnost da se dođe do dokaznog materijala, ili odsustvo volje da se određena lica procesuiraju, to je već stvar za hrvatsko tužilaštvo i policiju“, rekao je Kovač.
Na pitanje predsjednika Odbora Moma Koprivice da li su nadležni državni organi Crne Gore uradili dovoljno i da li je primijetio odsustvo volje i zainteresovanosti u postupanju, Kovač je kazao da je to teško pitanje.
“Ovo su osjetljivi predmeti. Da li je postojalo ćutanje ranijih vlasti, ja mislim da jeste”, rekao je Kovač.
Kovač je odgovorio da, i pored asimetričnosti sporazuma, postoji dovoljan broj pravnih akata, kako bilateralnih, tako i multilateralnih, koji omogućavaju saradnju tužilaštava Crne Gore i Hrvatske.
On je poručio da u svim slučajevima treba utvrditi punu istinu.
Državna tužiteljka upućena na rad u Specijalno državno tužilaštvo (SDT), Tanja Čolan Deretić, kazala je da je, po inicijativi predsjednika Upravnog odbora Udruženja boraca ratova devedesetih Radana Nikolića, u proceduri predlog za izmjenu sporazuma.
Ona je dodala da je to nadležnost Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT).
„Uradili smo sve što je bilo u našoj nadležnosti. Saslušali smo osobe koje su naši državljani ili imaju prebivalište u Crnoj Gori. Pribavili smo, putem međunardne pravne pomoći, i podatke koje imaju države u regionu“, navela je Čolan Deretić.
Te podatke, kako je kazala, proslijedili su nadležnom tužilaštvu Splita.
Čolan Deretić je rekla da je tadašnje VDT, prema članku objavljenom 10. januara 2009. godine, a povodom izjave Nikolića, formiralo predmet i krenulo u istraživanje tog događaja.
„Znači Tužilaštvo po tom pitanju nije bilo inertno, već je odmah nakon što je došlo do ovih podataka formiralo predmet i krenulo sa prikupljanjem određenih podataka“, kazala je Čolan Deretić.
S tim u vezi, kako je navela, obratili su se Hrvatskoj.
„Tada smo dobili odgovor od Hrvatske da li se vodi ili ne postupak u odnosu na oštećene državljane Crne Gore, nakon čega su prikupljeni određeni podaci koji su u dva navrata ustupljeni Hrvatskoj, njihovom tužilaštvu“, rekla je Čolan Deretić.
Ona je kazala da je tužiteljka iz SDT-a 2018. godine posjetila tužilaštvo u Splitu.
Tužiteljka je, kako je navela Čolan Deretić, tada došla do podatka od postupajućeg tužioca da dokazi koje su oni prikupili u predmetu ne pružaju dovoljno osnova za procesuiranje bilo kog lica u tom trenutku.
„SDT je tada predložilo postupajućim tužiocima iz Splita da, ako cijene da je potrebno, pruži međunarodnu pravnu pomoć, odnosno da odradi saslušanja osoba koje se nalaze na našoj teritoriji“, kazala je Čolan Deretić.
Ona je rekla da su tužitelji iz Hrvatske izrazili spremnost da razmotre tu inicijativu i rekli da će obavijestiti SDT.
„Međunarodna pomoć nakon ovoga nije tražena“, kazala je Čolan Deretić, dodajući da je krivično gonjenje u ovom slučaju u nadležnosti druge države.
Nikolić je kazao da sporazum iz 2006. godine treba staviti van snage ili donijeti novi, jer su sada ratni zločini u nadležnosti SDT-a.
„Od 2006. godine bilo mi je potpuno jasno da je ovo ogromni problem, kojim se praktično jedna država i tužilaštvo stavljaju u podređen odnos prema Hrvatskoj“, rekao je Nikolić.
On je naveo da su se od tada četiri puta obraćali VDT-u i da nikada nijesu dobili odgovor.
Vršilac dužnosti generalnog direktora Direktorata za međunarodnu pravosudnu saradnju u Ministarstvu pravde, Branimir Janjević, kazao je da žali što ni poslije tri decenice nije došlo do otkrivanja i procesuiranja izvršilaca tog teškog krivičnog djela.
„Ono što vjerovatno izaziva revolt u ovom slučaju jeste što je Lora 3 jedini slučaj koji nije procesuiran, odnosno jedini u kojem nije utvrđeno ko je izvršio ova krivična djela“, naveo je Janjević.
Koprivica je kazao da se može slobodno reći da je sporazum državnih tužilaštava Crne Gore i Hrvatske, koji je zaključen 2006. godine, „navodni sporazum“.
On je naveo da je posebno sporan odjeljak sporazuma koji se tiče područja primjene.
„Jer odredbe sporazuma primjenjivaće se samo u predmetima krivičnih djela ratnih, zločina protiv čovječnosti i genocida koja su počinjenjena na području Hrvatske prema državljanima Hrvatske, a čiji počionioci imaju prebivalište ili državljanstvo Crne Gore“, naveo je Koprivica.
On je ocijenio da se sporazumom između dva tužilaštva Crna Gora našla u podrđenom položaju, i da se može reći da je taj pravni akt diskriminatoran.
Taj sporazum, kako je dodao Koprivica, potpisala je tadašnja vrhovna državna tužiteljka Vesna Medenica, a sa hrvatske strane Mladen Bajić.
„Ovo je pitanje koje posebno apostrofira odgovornost onoga ko je, u ime državnog tužilštva Crne Gore, pristao na takav sporazum koji vlastitu zemlju dovodi u podređen položaj“, kazao je Koprivica.
On je rekao da je zločin u Lori, posebno slučaj Lora 3, koji se odnosi na zarobljene pripadnike tadašnje JNA iz Crne Gore, monstruiozan, zločin bez kazne za koji niko dosad nije pravno odgovarao niti snosio bilo kakve konsekvence.
Poslanik Demokratskog fronta Slaven Radunović kazao je da je sporazum iz 2006. godine “dokaz kako je funkcionisala crnogorska vlast pod Milom Đukanovićem, Medenicom i drugim učesnicima u ovakvim događajima”.
On je rekao “da je Đukanović napravio politički dil”.
“Vi nemojte dirati ulogu Đukanovića u ratnim dešavanjima u Hrvatskoj, a mi ćemo da zažmurimo na Loru. Mi ćemo da prodamo leševe naših građana, patnju, bol i pravdu prema njima, za imidž nove vlasti. Tako je ovaj, mogu slobodno da kažem sramni dokument nastao”, kazao je Radunović.
Poslanica Pokreta za promjene Branka Bošnjak rekla je da je više nego jasno da nije postojala politička volja ni sa jedne ni sa druge strane, ni bivšeg režima u Crnoj Gori ni vlasti u Hrvatskoj da se te stvari riješe kako treba.
“S tim što je vlast u Hrvatskoj pokazala da brine o svojim građanima, dok se vidi da je naš prethodni režim imao drugo gledište po pitanju svih ratnih zločina”, kazala je Bošnjak.
Ona je ocijenila da je sporazum tužilaštava dvije države “sraman”.
“On govori o tome kako je prethodni režim gledao na ove stvari i kako je svoje građane “pustio niz vodu”, a da nije htio da obešteti te žrtve i njihove porodice, niti da postavi pitanje o ovome”, navela je Bošnjak.
Ona je rekla da za to neko treba da odgovara.
“Više je nego očigledno da je i Prevlaka predata zbog ovoga. I to je dio ovog kompenzacionog sporazuma koji je napravljen sa Hrvatskom, a zašto, da bi se zaštitili Đukanović i Medenica”, kazala je Bošnjak.
Poslanik DF-a Dragan Bojović kazao je da se u Lori desio stravičan, monstruozan zločin, toliko gnusan da ga ne može zamisliti ljudski um.
On je kazao da je javni i kolektivni interes podrđen privatnom.
Bojović je pitao da li je moguće da Crna Gora, ukoliko Hrvatska odbije da se revidira sporazum, povuče potpis i da se napravi novi.
Kovač je odgovorio da u završnim odredbama sporazuma stoji “da će potpisnik sporazuma koji ne želi više učestvovati u njemu, obavijestiti o tome tri mjeseca unaprijed”.
“Moguće je, ali to je na VDT-u”, naveo je Kovač.
Bojović je ocijenio da je VDT bilo veoma inertno u ovom slučaju.
Poslanica Socijalističke narodne partije Milosava Paunović kazala je da sporazum iz 2006. godine nije sporazum, već naredba i ultimatum.
Ona je dodala da je sporazum iskaz volja dvije ugovorne strane.
“Zašto je to tako? Vjerovatno iz razloga da se nečija uloga, nečije djelovanje za vrijeme ratnih dešavanja prikrije ili kompenzuje. Nije ovdje kriva samo Medenica, ona je potpisnica”, rekla je Paunović.
Poslanik DF-a Jovan Vučurović kazao je da je sporazum “akt izdaje Crne Gore”.
“I to ne samo od Medenice, već od onih koji su upravljali Crnom Gorom u proteklih 30 godina”, naveo je Vučurović.
On je ocijenio da je neko decenijama zataškavao slučaj.
“A to je mogla samo da radi politika koja je vodila tužilaštvo i sudstvo i koju je personifikovao lično Đukanović”, kazao je Vučurović.
Poslanik Maksim Vučinić kazao je da je saglasan sa tim da sporazum predstavlja izdaju Crne Gore i njenih državnih interesa.
“Ujedno i jedno poniženje Crne Gore, žrtava i njihovih porodica i svih građana”, naveo je Vučinić.
Pravna savjetnica u Akciji za ljudska prava Bojana Malović kazala je da je činjenica da sporazum iz 2006. godine u prvom članu sužava primjenu, odnosno ne obuhvata sve ono što je predviđeno u njegovoj preambuli koja je sveobuhvatna.
„Ne možemo govoriti zbog čega nije bilo optuženja jer ne znamo o kakvim se dokazima radi, a sa kojima raspolaže županijsko odvjetništvo u Splitu“, navela je Malović.
Koordinatorka Informaciono-dokumentacionog centra Mehdina Kašić Šutković kazala je da je poražavajuće da protekle tri decenije nije postojala politička volja da se bilo šta radi po pitanju ratnih zločina i konkretno krene u razrješavanje i gonjenje zločinaca kako bi se zadovoljila pravda.
„Bez obzira na to što ratni zločin ne zastarijeva, mi svakim danom kada ne preduzmemo ništa, gubimo mogućnost za nalaženjem dokaza“, rekla je Kašić Šutković.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
