Podgorica, (MINA) – Mlade u Crnoj Gori treba edukovati o ljudskim pravima i različitostima, za šta je potrebno uvođenje građanskog obrazovanja ili ljudskih prava kao obaveznog predmeta u školama, ocijenjeno je u podkastu Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).
Zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Nerma Dobardžić je, u podkastu “Pravo u CEDEM”, rekla da istraživanja pokazuju da je u posljednje vrijeme etnička distanca između različitih nacija u padu, što je ohrabrujuće, ali da i dalje treba raditi na tome, kao i na podizanju svijesti.
„Smatram da treba uvesti da ljudska prava ili građansko obrazovanje budu obavezni predmeti, a ne izborni“, kazala je Dobardžić.
Ona je navela da je, u sklopu proaktivne aktivnosti institucije Zaštitnika, držala predavanja na temu zabrane diskriminacije i govora mržnje, dodajući da je bilo pozitivnih i negativnih iskustava u razgovoru sa mladima o uvažanju, solidarnosti i njegovanju raličitosti.
„Tako da bi neophodno bilo da se od najranijeg uzrasta radi na značaju poštovanja ljudskih prava, uvažavanju različitosti i tolerancije“, istakla je Dobardžić.
Ona je, govoreći o obrazovnom sistemu, kazala da se ne može reći da ne obezbjeđuje podršku mladima iz manjinskih zajednica, ali da ima prostora za unapređenje u tom segmentu.
Dobardžić je rekla da postoji određeno nerazumijevanje kod mladih za različitosti i pripadnike iz manjinske zajednice, LGBTIQ populacije i osobe sa invaliditetom.
Kako je kazala, za eventualno kršenje ljudskih prava izuzetno je važno adekvatno sankcionisanje.
„Ali smatram da, prije svega, treba raditi na podizanju svijesti, što se mora raditi od najranijeg uzrasta, od prvog razreda osnovne škole“, rekla je Dobardžić.
Ona je navela da bi možda trebalo poboljšati vannastavne aktivnosti koje se odnose na temu ljudskih prava.
Potrebna je, kako je istakla Dobardžić, edukacija djece, ali i profesora.
Ona je naglasila da predrasude i stereotipi nastaju iz nepoznavanja, pa je zbog toga neophodno raditi na podizanju svijesti.
Novinar i putopisac Leka Dedivanović smatra da u nepoštovanju različitosti leži neznanje.
Kako je rekao, iz neznanja se rađa strah, iz straha mržnja, a iz mržnje nasilje.
“Da bismo riješili neki problem, jer uvijek ljudi dolaze do toga da rješavaju vrh ledenog briga, moramo da idemo ka onome što je osnova. A osnova je edukacija, pričanje priča i objašnjavanje ljudima”, naveo je Dedivanović.
On je kazao da ljudi treba da izađu iz svog mjesta i vide drugačiju kulturu.
Dedivanović je dodao da ljudi iz Crne Gore za to ne moraju da idu u daleke države svijeta, već da u okolini od 50 do 100 kilometara mogu da vide druge države – Albaniju, Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku.
On je istakao da postoje ljudi u Crnoj Gori koji nikada nijesu vidjeli more, ili otišli da vide kakav je život na planini i katunima.
“I onda imaju predrasude jedni o drugima”, rekao je Dedivanović i dodao da bi, kada bi ljudi bili malo više otvoreni jedni prema druga, mogli mnogo više da nauče.
Govoreći o stereotipima i predrasudama sa kojima se suočavaju manjinske grupe i zajednice u Crnoj Gori, Dobardžić je rekla da je institucija Zaštitnika imala pritužbe koje se odnose na pripadnike romsko egipćanske (RE) populacije.
One se, kako je kazala, tiču predrasuda, stereotipa i stigmatizacije.
Dobardžić je navela primjer pritužbe koja se odnosila na Univerzitet Crne Gore (UCG), kada su studenti Arhitektonskog fakulteta dobili za zadatak seminarski rad na temu izgradnja hotela u naselju Konik, nakon čega je 18 od 20 studenata u toj grupi predložilo da se izmjesti lokacija hotela.
Dobardžić je kazala da su studenti u komunikaciji u grupi pisali komentare stigmatizujućeg sadržaja.
Ona je rekla da je, iako nije bilo pozivanja na nasilje, u komunikaciji tih studenata bilo stigmatizujućeg i uvredljivog govora.
„Ne sporimo da mladi imaju kritički osvrt na pojedina pitanja i pravo na slobodu na izražavanja, ali sloboda izražavanja nije apsolutno pravo“, istakla je Dobardžić.
Kako je kazala, u tom predmetu su dali preporuku UCG-u da organizuju obuke o važnosti poštovanja različitosti, na šta su iz Univerzitata odgovorili da su već organizovali određene radionice.
Govoreći o različitostima, Dedivanović je rekao da ljudi ne moraju vidjeti cijeli svijet da bi prepoznali bogatstvo različitosti.
On je naveo primjer iz Rožaja, gdje su muslimani dali prilog da se gradi pravoslavna crkva i nakon toga u “mutnim vremenima” tu crkvu čuvali, dok su u nekim drugim sredinama pravoslavci čuvali džamije.
Dedivanović je kazao da je bila i situacija u Tuzima gdje je katolički sveštenik spasio za vrijeme Drugog svjetskog rata veliki broj Crnogoraca pravoslavaca, jer su fašisti krenuli da ih strijeljaju.
“To su primjeri čovjstva i junaštva, gdje se upravo govori o toj multikonfesionalnosti i multietičnosti kroz primjere dobre prakse”, rekao je Dedivanović i dodao da je potrebno samo da se ljudi pozovu na tu lijepu tradiciju i da se ona ponovo vrati u djelo.
Kako je rekao, jačanje desničarskih blokova, koje je pristuvo svuda u svijetu, uzelo je maha i mladi se zanose nacinalnim i vjerskim romantizmom, umjesto da svu dostupnu tehniku iskoriste za učenje.
Dedivanović je dodao da je znanje sada dostupno i da tehnologija omogućava da su ljudi u kontaktu sa drugim ljudima širom svijeta, što treba da im širi vidike, a ne sužava.
Upitana kakva je situacija sa ženama iz manjinskih zajednica, Dobardžić je rekla da žene generalno pripadaju ranjivoj kategoriji i da su u nejednakom položaju u odnosu na muškarce.
Ona je naglasila da je stanje tako, iako postoji normativni okvir i iako je sve dobro u formalnom smislu, dodajući da žene iz manjinske zajednice mogu biti u riziku od višestruke diskriminacije.
„Na primjer, žena Romkinja, žena sa invaliditetom, žena žrtva nasilja u porodici, drugačije seksualne orjentacije ili žena iz ruralnog područja, u svim sferama – zdravstvo, obrazovanje, rad i zapošljavanje, može biti u riziku od višestruke diskriminacije“, rekla je Dobardžić.
Ona je ukazala da se kroz rodne politike i strategije, kroz širu sliku, mora raditi na poboljšanju položaja žena.
Dobardžić je rekla da su u instituciji Zaštitnika imali predmete koji se odnose na mizogini i seksistički govor, navodeći da su pokretali predmete i po sopstvenoj inicijativi i po pritužbama.
„Poslanice, aktivistkinje za ljudska prava, žene koje se nalaze na javnim pozicijama, koje su javne ličnosti su potencijalna meta govora mržnje, mizoginog i seksističkog govora“, navela je Dobardžić.
Ona je naglasila da je govor mržnje oblik diskriminacije koji je predviđen Zakonom o zabrani diskriminacije.
Prema riječima Dobardžić, javna ličnost je dužna da trpi veći stepen kritike u odnosu na osobu koja nije, ali to ne znači da treba da bude žrtva mizoginog i seksističkog govora.
Ona je naglasila da predrasude, stigmatizacija i govor mržnje doprinose tome da se žena obeshrabri od daljeg djelovanja u javnom životu.
Dobardžić je saglasna da je to razlog za to što je manje žena u javnom prostoru, jer su potencijalno žrtve mizoginog i seksističkog govora.
Govoreći o medijima, Dobardžić je rekla da oni imaju izuzetnu ulogu u razbijanju stereotipa i stigmatizacije i da je važno na koji način će izvještavati o društvenim pitanjima.
Dedivanović je rekao da je medijska pismenost izuzetno važna i da bi bilo dobro da postoji u školama, da se uči kako da se neke lažne informacije i sadržaji ne prihvataju zdravo za gotovo, nego da se provjeravaju.
“Tu je veliki problem i sa medijima koji u trci za informacijom, takođe, plasiruju te informacije prije nego što su provjerene”, naveo je Dedivanović.
Ove epizode podkasta “Pravo u CEDEM” dio su projekta „Perspektive različitosti, jačanje zaštite manjinskih prava u Crnoj Gori“ finansiranog od Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
