Podgorica, (MINA) – Pristup Državnog tužilaštva u predmetima ratnih zločina nije politički uslovljen, niti ograničen i njegov rad ne opredjeljuju moguće političke posljedice na nacionalnom ili međunarodnom planu, poručio je vrhovni državni tužilac Milorad Marković.
On je to kazao na konferenciji „Protiv nekažnjivosti – regionalni pristup procesuiranju ratnih zločina“, koju je organizovala Akcija za ljudska prava (HRA) u saradnji sa Vrhovnim državnim tužilaštvom Crne Gore (VDT).
Marković je rekao da regionalna konferencija treba da pruži priliku približavanja, boljeg razumijevanja i uspostavljanja ujednačenih praksi u postupanju u predmetima ratnih zločina i njenom daljem unapređivanju.
Prema njegovim riječima, međunarodna, pa i regionalna saradnja, temelji se na kvalitetu i odlučnosti postupanja na nacionalnom nivou, kao preduslovu dalje sinergije sa institucijama drugih država.
„Državno tužilaštvo Crne Gore u prethodnom periodu pokazalo je odlučnost u ostvarivanju upravo tog preduslova. Prije svega, pristup ovog Državnog tužilaštva u predmetima ratnih zločina nije politički uslovljen, niti ograničen“, istakao je Marković.
On je kazao da crnogorsko tužilaštvo ne pravi razliku u odnosu na predmet ili na lica, bilo da se radi o žrtvama ili izvršiocima.
„I naš rad ne opredjeljuju moguće političke posljedice na nacionalnom ili međunarodnom planu. Za nas su jedina odrednica Ustav i zakon i obaveza da se, u granicama dokaza i utvrđenih činjenica, procesiraju svi potencijalni izvršioci krivičnih djela“, naveo je Marković.
On je dodao da je i ranije ukazao da procesuiranje ratnih zločina nije samo odgovornost prema prošlosti, pravdi, ljudskim žrtvama i stradanjima, već i prema budućnosti, kako Crne Gore, tako i regiona.
Marković je podsjetio da je Vrhovno državno tužilaštvo donijelo Strategiju za istraživanje ratnih zločina, sa pratećim akcionim planom za 2024/25, kao i Metodologiju za izvještavanje o sprovođenju.
Sva ta dokumenta su, kako je dodao, donijeta u saradnji sa UNDP-em i prvi put i sa predstavnicima jedne nevladine organizacije (NVO) – Akcije za ljudska prava (HRA).
Marković smatra da je državno tužilaštvo značajno podiglo stepen otvorenosti prema javnosti, kroz saradnju sa NVO, način izvještavanja i komunikaciju sa javnošću, čime se šalje jasna poruka da postupanje tužilaštva ne održava princip nekažnjivosti ratnih zločina, već mu se jasno suprostavlja.
On je podsjetio da je VDT u februaru prošle godine Ministarstvu pravde uputilo inicijativu za hitne izmjene i dopune Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), koje bi omogućile da se pred domaćim sudovima koriste dokazi izvedeni pred Međunarodnim krivičnim sudom i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom.
Marković je rekao da je najznačajniji proaktivni pristup Državnog tužilaštva, na prvom mjestu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u realizaciji aktivnosti i primjeni zakonskih normi, pa i novousvojenih, u konkretnim predmetima.
Ovaj proaktivni pristup se, kako je kazao, odrazio i na međunarodnu i regionalnu sradnju, kako na strateškom nivou, tako i u saradnji u konkretnim predmetima.
Marković je podsjetio na inicijative za zaključenje tri sporazuma o saradnji u oblasti podrške svjedocima, oštećenima i žrtvama radi njihovog učešća u krivičnom postupku za ratne zločine, upućene Bosni i Hercegovini (BiH), Srbiji i Hrvatskoj, kao i za revidiranje Sporazuma o saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida sa Državnim odvjetništvom Hrvatske.
On je naveo da su sporazumi sa Srbijom i BiH zaključeni prošle godine i da očekuju da će do zaključivanja dva sporazuma sa Državnim odvjetništvom Hrvatske doći nakon što se u Hrvatskoj sprovedu njihove interne procedure.
Upućena je, kako je rekao, inicijativa Rezidualnom mehanizmu za izmjenu Pravilnika o postupku i dokazima.
„Realizovan je značajan broj aktivnosti kroz međunarodnu pravnu pomoć sa Rezidualnim mehaniznom, ali i tužilaštvima regiona, kojima je pokazana puna otvorenost za saradnju i procesuiranje ratnih zločina“, dodao je Marković.
On je podsjetio da da je glavni tužilac Međunarodnog rezidualnog mehanizma Serž Bramerc izrazio zadovoljstvo odličnom saradnjom Tužilaštva Mehanizma i Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) i odao priznanje novoj dinamici Crne Gore u vezi s pravdom za ratne zločine, ukazujući da su već napravljeni pozitivni koraci i da je saradnja između Tužilaštva Mehanizma i SDT-a na vrlo visokom nivou.
„Crnogorsko Tužilaštvo će nastaviti da jača i bude inicijator jačanja pravosudne saradnje u regionu, kroz poštovanje suvereniteta strane države i principa uzajamnog priznanja u međunarodnoj krivičnopravnoj saradnji“, poručio je Marković.
Kako je istakao, VDT i SDT sve čine i nastaviće da budu proaktivni u cilju jačanja povjerenja između državnih tužilaštava i većeg stepena djelotvornosti postupanja u konkretnim predmetima, na međunardnom i regionalnom nivou.
Izvršna direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević kazala je da o borbi protiv nekažnjivosti ratnih zločina govore pune tri decenije od završetka ratova u Hrvatskoj i BiH.
„Upravo toliko dugo žrtve ratnih zločina čekaju na pravdu“, rekla je Gorjanc Prelević.
Ona je kazala da je, prema posljednjem izvještaju Bramerca, pred BiH, Crnom Gorom i Srbijom da procesuiraju preko hiljadu osumnjičenih za ratne zločine, koji se često ne nalaze u onim državama u kojima su osumnjičeni i koje ih potražuju.
Zbog tog procesuiranja i drugih stvari, kako je rekla, neophodna je regionalna saradnja.
Prema riječima Gorjanc Prelević, opšti utisak je da su u toj regionalnoj saradnji prednjačile NVO.
„Nažalost, iskustvo iz Crne Gore govori da ni materijalni uslovi, ni vrijeme nijesu dovoljni za procesuiranje ratnih zločina, najvažnija je volja“, rekla je Gorjanc Prelević.
Ona je istakla da je Marković preduzeo vidljive i aktivne korake u borbi protiv nekažnjivosti.
Specijalna tužiteljka SDT-a Crne Gore Tanja Čolan Deretić kazala je da su događaji koje istražuju mahom sa teritorija drugih država i da im je uglavnom za postupanje potrebno pribavljanje podataka iz tih zemalja.
Ona je, govoreći o regionalnoj saradnji, istakla saradnju sa BiH.
“U jednom postupku smo sa tužilaštvom BiH imali veoma dorbu saradnju i oni su nam izašli u susret saslušavanjući veliki broj svjedoka koji su bili na njihovoj teritoriji. Mi takođe postupamo po njihovim zamolnicama”, navela je Čolan Deretić.
Ona je rekla da dobru saradnju imaju i sa tužilaštvima Srbije i Kosova.
“Što se tiče Hrvatske, tu se malo kasni u vezi sa dostavljanjem odgovora na zamolnice”, kazala je Čolan Deretić.
Novom strategijom, kako je navela, obavezani su da pokušaju da pribave podatke i da traže na ustup predmete koji se vode protiv crnogorskih državljana u drugim zemljama.
“Odredbe sada važećeg ZKP-a za žrtve nijesu adekvatne. U tom smislu, pripremaju se izmjene ZKP-a, tako da ćemo imati službe za pomoć žrtvima, i tim odredbama će žrtve biti u boljem položaju nego sada”, kazala je Čolan Deretić.
Ona je rekla da je za crnogorski ZKP karakteristično da se samo na iskazu zaštićenog svjedoka ne može zasnovati preduda.

Zamjenik glavnog tužioca Tužilaštva BiH i rukovodilac Posebnog odjela za ratne zločine, Ivan Matešić, kazao je da je pitanje procesuiranja ratnih zločina, koliko god da je vremena prošlo, i te kako prisutno u javnom prostoru.
“Zato smatram da je regionalna saradnja neophodna i da je ona sada praktično jedini način da svi izvršioci dobiju ono što su zalužili, a da žrtve dobiju satisfakciju”, rekao je Matešić, dodajući da dolazi iz institucije koja je formirana 2004. godine i da se bave najsloženijim predmetima ratnih zločina.
Govoreći o suđenju u odsustvu, on je kazao da nije za kvalifikovanje “za” ili “protiv”.
Matešić je istakao da je uloga Bramerca i Međunarodnog rezidualnog mehanizma ogromna, u smislu njegovog lobiranja i podrške institucijama u regionu.
On je kazao da imaju probleme sa vladajućim politikama, jer međunarodna pravna pomoć ide preko ministarstva pravde.
“U Ministarstvu pravde je ministar koji je iz neke političke partije, koja ne mora biti za neku saradnju”, naveo je Matešić.
On je, govoreći o procesuiranju ratnih zločina u BiH, ocijenio da su velike stvari urađene.
“Samo institucija iz koje ja dolazim je optužila preko hiljadu osoba, a pravosnažno je osuđeno oko 400”, naveo je Matešić.
On je kazao da su krajem prošle godine ustupili 11 ili 13 predmeta u fazi istrage Srbiji i Hrvatskoj, i da nemaju još povratnu informaciju da li su te države prihvatile te predmete.
“BiH je apsolutno za saradnju i nama je to u interesu, jer je najveći broj žrtava iz BiH”, rekao je Matešić.
On je naveo da nije zadovoljan dužinom trajanja postupaka.
“Neprihvatljivo je da se u predmetu sa 55 svjedoka sudi pet i po godina, da ne govorim šta je sa predmetima gdje imamo 100, 200, 300 svjedoka”, dodao je Matešić.
Javna tužiteljka u Javnom tužilaštvu za ratne zločine u Srbiji, Svetlana Nenadić, kazala je da je regionalna saradnja u procesuiranju ratnih zločina imala uspone i padove, koji su u dobrom dijelu posljedica regionalne političke klime.
„Za unapređenje regionalne saradnje neophodna je, ne samo saradnja pravosudnih organa i službi za podršku oštećenima i svjedocima, već i ministarstava pravde i unutrašnjih poslova. Takođe je neophodna saradnja različitih državnih tijela koja se bave nestalim osobama“, rekla je Nenadić.
Prema njenim riječima, preduslov uspješne regionalne saradnja je međusobna saradnja organizacija nevladinog sektora, ali i njihova saradnja sa pravosudnim organima na nacionalnom i regionalnom nivou.
„Neki od bilateralnih sporazuma, memoranduma i protokola mogu da budu unaprijeđeni. Prošlo je dosta godina od zaključenja nekih, u međuvremenu su se mijenjali zakoni, i u tom smislu je poželjna dalja saradnja radi njihovog ažuriranja“, navela je Nenadić.
Regionalna saradnja, kako je rekla, treba da ima i formalno pravni aspekt i vrijednosno opredjeljenje.
Nenadić je kazala da samo postojanje pravnih mehanizama ne znači nužno i njihovu efikasnost.
„Primjer dobre saradnje imamo sa BiH i zaista je ta saradnja na izuzetno visokom nivou, ali napominjem da postoji opasnost da ta saradnja postane jednosmjena ulica“, rekla je Nenadić.
Ona je dodala da su BiH ustupili dva predmeta i da nijesu ni obavijesteni da li su optužnice prihvaćene i da li je krivično gonjenje preduzeto.
„Samostalno teško možemo prikupiti dokaze, ako nemamo pravosudnu saradnju sa državama u regionu“, istakla je Nenadić.
Tužilac Specijalnog tužilaštva Kosova i načelnik Odjeljenja za istraživanje ratnih zločina, Iljir Morina, istakao je da se moraju boriti protiv nakažnjivosti ratnih zločina, i da je za to neophodna regionalna i međunarodna saradnja.
On je istakao da imaju vrlo dobru saradnju sa Crnom Gorm i Hrvatskom, ali da “nedostaje saradnja sa Srbijom“.
Morina je kazao da su na Kosovu 2020. godine uspostavili Odjeljenje za istragu ratnih zločina.
Na tim predmetima, kako je naveo, radi po pet tužilaca i saradnika.
„Taj broj, naravno, nije dovoljan i tažimo još tužilaca i saradnika da bismo mogli ispuniti svoja ovlašćenja“, dodao je Morina.
Ukazujući na nekoliko izazova u procesuiranju ratnih zločina, on je rekao da su zakoni više puta mijenjani u posljednjih 20 godina.
Drugi izazov je, kako je kazao, nedostatak dokaza, a treći odsustvo saradnje.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS