Podgorica, (MINA) – Crnogorske žene su svojim zajedništvom i silovitom voljom nemjerljivo doprinijele u borbi za oslobođenje u periodu od 1941. do 1945. godine, ocijenio je predsjednik Skupštine Aleksa Bečić, dodajući da na putu za ravnopravnost i punu jednakost žene ne smiju biti same.
On je danas u holu parlamenta otvorio izložbu “Jednake i slobodne- AFŽ podsjetnik političkog vaspitanja”.
Bečić je kazao da je izložba samo mali podsjetnik koliko su žene ugradile sebe u antifašističku borbu Crne Gore, a zatim i izgradnju države na ruševinama rata i nakon posljedica jednog od najstrašnijih svjetskih sukoba u istoriji.
“I takav nemjerljiv doprinos u borbi za oslobođenje u periodu od 1941. do 1945. godine, crnogorske žene su postigle svojim zajedništvom, silovitom voljom i nesebičnim podvigom vrijednim divljenja”, rekao je Bečić.
Kako je naveo, na fotografijama mogu da se vide žene koje snabdijevaju vojne jedinice hranom i odjećom, zbrinjavaju ranjenike, obrađuju zemljište, učestvuju u radnim akcijam.
“Od oko 50 hiljada žena koje su podržale Narodno-oslobodilački pokret, u ratnim operacijama učestvovalo je 2.546 žena. U borbi su poginule 483 žene, a kroz zatvore i logore prošlo ih je 12.108, od kojih su 1,754 strijeljane ili obješene. I još jednom kažemo: slava im i hvala zauvijek”, rekao je Bečić.
Prema njegovim riječima, nakon raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ) i ukidanja socijalizma, pitanja prava žena našla su se pred novim izazovima.
“Na putu za ravnopravnost i punu jednakost, želim da naglasim da žene ne smiju biti i, što se Skupštine Crne Gore i mene lično tiče – nijesu same”, poručio je Bečić.
On je dodao da njegova spremnost za značajne promjene na planu jednakih prava za žene u crnogorskom društvu nikad nije bila upitna.
“Jer sam potpuno svjestan da samo zajedničkim naporima, uz punu uključenost i ravnopravnost svih društvenih činilaca, možemo ostvariti boljitak i graditi budućnost Crne Gore”, kazao je Bečić.
On je poručio da će nastojati da politika rodne ravnopravnosti ne bude samo deklarativno postavljena i isto tako, samo na riječima prihvaćena, već da se pitanje ravnopravnosti posmatra sa aspekta suštine i ostvarivanja prava.
