Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Advokati Irene Radović smatraju da nema smetnji da Osnovni sud u Podgorici, u ponovnom postupku, opet poništi kao nezakonitu odluku o njenom razrješenju sa dužnosti viceguvernera Centralne banke Crne Gore.
Advokati Goran Rodić i Siniša Gazivoda primili su rješenje Višeg suda u Podgorici kojim se ukida presuda Osnovnog suda u Podgorici, a kojom je odluka Skupštine o razrješenju Irene Radović poništena kao nezakonita.
Advokati su ocijenili nema smetnji da Osnovni sud u Podgorici u ponovnom postupku opet poništi kao nezakonitu odluku o razrješenju Radović sa dužnosti viceguvernera.
Rodić i Gazivoda su kazali da je rješenje donijeto na sjednici vijeća Višeg suda održanoj 9. jula, a da je taj sud u više navrata obavještavao javnost da je odluka donijeta 7. maja.
„Zakon o parničnom postupku ne poznaje mogućnost da drugostepeni sud, odlučivajući po istoj žalbi na jednu presudu, donosi dvije odluke“, naveli su advokati.
Sa druge strane, kako su dodalu, Sudski poslovnik, predviđa mogućnost da nakon donijete odluke odjeljenje sudske prakse može vratiti predmet vijeću na ponovno odlučivanje ali samo ako se odstupilo od jedinstvene primjene propisa.
„Budući da je očigledno dva puta donošena odluka u ovom predmetu od Višeg suda, onda proizilazi da je prvom odlukom potvrđena presuda kojom se poništava odluka Skupštine o razrješenju Radović“, navodi se u saopštenju.
Rodić i Gazivoda su rekli da u tom slučaju nije bilo pravnog osnova da je odjeljenje sudske prakse vrati na ponovno odlučivanje jer je takva odluka bila u skladu sa ranije ustanovljenom sudskom praksom da se pred sudom može preispitivati zakonitost odluka Skupštine.
„Očigledno je vijeće ponovo odlučivalo po žalbi nakon donošenja spornog načelnog pravnog stava Vrhovnog suda od 27. juna i zbog toga nam nije dostavilo odluku donijetu 7. maja“, kazali su advokati.
Prema njihovim riječima, odluka Višeg suda je nerazumljiva jer ukazuje da je Skupština odluku o razrješenju donijela na osnovu ustavne odredbe koja upućuje na nadležnost parlamenta da donosi opšte akte koji su po osnovima prava akti koji se odnose na neodređen broj lica.
Advokati su objasnili da odluka o razrješenju Radovićeve nije opšti akt, već pojedinačni jer se odnosi samo na nju i na konkretnu situaciju razrješenja.
„Rješenje Višeg suda ukazuje da je Osnovni sud tokom prvostepenog postupka, po službenoj dužnosti, dužan da pazi na svoju stvarnu nadležnost. To znači da je Osnovni sud dužan da vodi računa da li je za odlučivanje nadležan, primjera radi, Upravni sud“, naveli su Rodić i Gazivoda.
Međutim, kako su dodali, u predmetu Radović Vrhovni sud se već ranije izjasnio da je za odlučivanje nadležan Osnovni sud, pa u tom slučaju Viši sud nije mogao upućivati Osnovni sud da provjerava ono što je već Vrhovni sud presudio, niti je bio ovlašćen da to ispituje.
Advokati su kazali da se Viši sud u rješenju nekoliko puta poziva na Zakon o radu iz čega proizilazi da i on smatra da je u pitanju radni spor.
„Ne vidimo razlog zašto o ovom radnom sporu, kao i o svim ostalim takvim sporovima, ne bi odlučivao i donio meritornu odluku Osnovni sud“, navodi se u saopštenju.
Viši sud se, dodaju Rodić i Gazivoda, u rješenju poziva na odredbe Ustava koje regulišu da odnos vlasti počiva na ravnoteži i međusobnoj kontroli, da je vlast ograničena zakonom, kao i da svaki konačni pojedinačni akt uživa sudsku zaštitu i da bi drugačije postupanje predstavljalo kršenje prava na pravni lijek i prava na pristup sudu.
