Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Sa aranžmanom sa Međunarodnim monetarnim fondom (MMF) ne bi trebalo žuriti, ocijenio je profesor na Fakultetu za menadžment, Vasilije Kostić i dodao da tome treba da prethodi detaljna analiza.
“Kako kažu Rimljani, Festina lente – žuri polako. A apriori reći da će aranžman sa MMF-om biti sklopljen, pri tome ne raspolagati podacima je domen ‘prostog odgovora’”, kazao je Kostić, koji je i ekonomski analitičar.
On je, komentarišući za Pobjedu nedavnu najavu mandatara Zdravka Krivokapića da je moguć, odnosno jedna od opcija, aranžman sa MMF-om, ocijenio da tome treba da prethodi detaljna analiza, pri čemu se mora vrednovati uticaj na budućnost, a ne samo na potrebu trenutka.
“Na pitanja od suštinske važnosti kao što je ovo, naročito u situaciji u kojoj se nalazi naša ekonomija, odnosno javne finansije, odgovori za i protiv, prije svega, treba da proizađu iz sagledavanja svih eventualno mogućih uticaja na društveno-ekonomski sistem, njegov rast i razvoj, na održivost ekonomske i fiskalne politike na kratak i srednji rok, kao i na očuvanje već zabrinjavajuće niskog standarda građana i još mnogo čega drugog”, rekao je Kostić.
On je naveo da kratkoročnost ne bi smjela biti ključna opcija mada se potreba za njom uvijek manifestuje kao conditio sine qua non, uslov bez koga se ne može.
Socijalna komponenta, kako je upozorio, mora biti predmet posebne pažnje.
“Socijalna komponenta često je marginalizovana politikama prilagođavanja koje kreira MMF, a ona je od nemjerljivog značaja za građenje socijalne kohezije društva koja je uslov prosperiteta. Fenomen odsustva socijalne kohezije i njegove teške posljedice u prilici smo da vidimo kroz aktuelna dešavanja u Crnoj Gori”, kazao je Kostić.
Iz toga bi, kako je naveo, trebalo biti jasno da odgovor na pitanje u vezi sa mogućim uspostavljanjem aranžmana Crne Gore sa MMF-om morao bi biti dat u šumpeterovskom smislu kao ‘koristan’ jer je on u vezi sa odgovorima na pitanja o (re)viziji razvoja, definisanju strategije reforme, oporavku ekonomije i njenog rasta, investicijama, stabilizaciji i održivosti javnih finansija, kao i sa odgovorima na pitanje o socijalnoj cijeni ekonomsko-finansijskog oporavka, „nosiocima glavnog tereta“ – najviše pogođenim socijalnim slojevima.
“I u krajnjem, riječ je i o odgovoru na pitanje o socijalnoj pravednosti ma šta ona značila”, smatra Kostić.
Odgovor na pitanje o potencijalnom aranžmanu sa MMF-om stoga je, kako je rekao, daleko od rezolutnog da ili ne – čak i onda kada bi svi pokazatelji bili poznati, kada bi opšta ekonomska i finansijska situacija bila dobro proučena, u zemlji i u inostranstvu, kada su društveno-ekonomske posljedice aranžmana izučene i kada je za njihovo sprovođenje, odnosno podnošenje obezbijeđen društveni konsenzus – saglasje svih uticajnih društvenih činilaca.
“Čak i tada sklapanje aranžmana zahtijeva pristup ako… onda, a ne – da ili ne”, kazao je Kostić.
