Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Ekonomske posljedice pandemije koronavirusa biće dugotrajne, zbog čega postoji potreba za utvrđivanjem prioriteta intervencija, ne samo u odnosu na programe, već i u smislu njihovog trajanja, ocijenjeno je u bilješkama Svjetske banke (SB).
„Iako može biti teško da se odoli izazovu da se fiskalna „teška artiljerija“ iskoristi već na samom početku pandemije, bitno je zadržati nešto fiskalnog prostora i za podsticanje dugotrajnog ekonomskog oporavka“, navodi se u bilješci SB o mogućnostima za odgovor socijalne zaštite na krizu izazvanu koronavirusom na Zapadnom Balkanu.
Iz SB su saopštili da mogućnosti za odgovor socijalne zaštite na krizu izazvanu koronavirusom mogu podijeliti na mjere hitnog reagovanja i dugoročnije odgovore kojima se domaćinstvima pruža podrška da izađu na kraj sa krizom.
Na kratak rok, kako su kazali, postoji potreba da se izbjegnu nepotrebna otpuštanja radnika usljed ekonomskog uticaja pandemije. U SB smatraju da će preduzeća koja zadrže radnike biti u boljem položaju za oporavak od ekonomske krize prouzrokovane pandemijom, ako se uzme u obzir prolaznost šoka.
„Ipak, otkazi će biti neminovni, naročito u sektorima koje će šok značajnije pogoditi, kao što su turizam, trgovina i saobraćaj. Pored gubitka radnih mjesta, mogu se očekivati i prilagođavanje zarada naniže i skraćenje radnog vremena“, rekli su iz SB.
Oni su dodali da stoga postoji potreba za pružanjem hitne podrške domaćinstvima na koje šok utiče. Te mjere se mogu razlikovati od mehanizama podrške koji su bili na snazi prije krize, uzevši u obzir ogroman broj građana na koje ona utiče i potrebu da se domaćinstva što brže uključe u programe i dobiju podršku.
„Sve dok se privreda ne oporavi, postojeće potreba da se podrže domaćinstva koja su zapala u siromaštvo ili se približila tom stanju, kao i nezaposleni, i to putem proširenih „zaštitnih mreža“ i socijalnog osiguranja. Biće potrebno i da im se pomogne da nađu nova radna mjesta primjenom mjera za podsticanje zapošljavanja“, poručili su iz SB.
Oni su upozorili da će fiskalne implikacije tih aktivnosti biti značajne, zbog čega će države morati da primjene održiv fiskalni pristup kako bi uspostavile ravnotežu između mjera za podsticanje rasta i ulaganja i podrške domaćinstvima.
Oni su saopštili da se podrška koja se može pružiti zaposlenima u formalnom sektoru može razlikovati od one namjenjene radnicima u neformalnoj ekonomiji ili građanima blizu linije siromaštva. Da bi podrška bila djelotvorna, za svaku grupu će, kako su naveli, možda biti potrebna izrada posebne politike, a moguća je potreba određene prioritizacije mjera.
„Neke od mjera podrške, poput subvencija za zarade, mogu predstavljati svrsishodan kratkoročni mehanizam, ali su i dalje prilično skupe i mogu biti manje djelotvorne na srednji rok. Stoga će korisno da se mjenja i prilagođava kombinacija tih mjera tokom pojedinih faza odgovora“, rekli su iz SB.
Kratkoročno se mogu preduzeti radnje usmjerene na zadržavanje zaposlenih u preduzećima iz formalnog sektora u cilju odgovora na privremeni šok ponude.
„Ukoliko radnici ostanu na svojim radnim mjestima, smanjuje se broj nezaposlenih i domaćinstava kojima je potrebna dodatna socijalna pomoć i, što je još bitnije, održava se odnos između poslodavaca i zaposlenih koji je od presudnog značaja za ponovno pokretanje proizvodnje nakon krize“, saopštili su iz SB.
Oni su podsjetili da postoji više instrumenata zasnovanih na smanjenju troškova radne snage u vrijeme ekonomske kontrakcije, kako bi se omogućilo firmama da zadrže postojeće zaposlene.
„Subvencije za zapošljavanje ili zarade su neposredni transferi poslodavcima kojima se u potpunosti ili djelimično pokrivaju zarade zaposlenih. Radnici su i dalje zaposleni, uz niži trošak za firmu, iako rade skraćeno radno vrijeme ili čak uopšte ne rade. Uslov za dobijanje tih subvencija može biti da firma zadrži određeni broj radnika“, navedeno je u bilješci SB.
Iz SB su upozorili da subvencije moraju biti dovoljno obimne da podstaknu preduzeća da zadrže zaposlene, tako da mogu biti skupe za državu.
Preduzećima se, kako su saopštili, može pomoći i izmjenama pravnog okvira kojima bi im se dozvolilo da isplate samo dio zarade koji nije pokriven subvencijom.
„Postoji nekoliko mogućnosti za unapređenje troškovne efikasnosti subvencija za zarade. Jedna je isplata naknade radnicima za skraćeno radno vrijeme, dok poslodavci nastavljaju da plaćaju naknadu za ostatak efektivnog radnog vremena“, kazali su iz SB.
Oni su dodali da postoji mogućnost ciljanja firmi u konkretnim sektorima, kao što su turizam ili ugostiteljstvo, ili po veličini, pri čemu su mikro, mala i srednja vjerovatniji kandidati za podršku.
„Pravovremena najava i sprovođenje mjera subvencionisanja zarada od presudnog su značaja za izbjegavanje masovnog otpuštanja, jer će pritisak na likvidnost firmi vjerovatno dovesti do davanja otkaza već u najranijem stadijumu krize“, naveli su iz SB.
Oni smatraju da je važno vremenski ograničiti subvencije za zarade, jer su one djelotvorne samo kao privremena mjera kojom se preduzećima pomaže da se oporave od šoka.
„One nikako nijesu uspješne kao dugoročna zamjena za osiguranje za slučaj nezaposlenosti i socijalno osiguranje, koja su daleko troškovno efikasnija s obzirom na njihovu ciljanu prirodu“, kazali su iz SB.
Subvencije za zarade bi, prema njihovim riječima, trebalo smatrati dopunom drugim mjerama kojima se pruža podrška likvidnosti firmi, kao što su subvencionisani krediti ili namjenski transferi, pod uslovom da se ne otpuštaju radnici.
Smanjenje drugih troškova koji se odnose na zarade predstavljaju još jedan način za njihovo subvencionisanje. Te troškove poslodavac plaća uz isplatu neto zarade, a odloženo plaćanje ili ukidanje obavezne uplate doprinosa može privremeno da umanji troškove plata.
U SB smatraju da podrška radnicima u sivoj ekonomiji u periodu krize predstavlja značajan izazov, jer po definiciji organi zaduženi za oporezivanje i socijalnu pomoć ne poseduju podatke o neregistrovanim preduzećima i neprijavljenim radnicima.
„Ne postoji čarobni štapić za pružanje podrške neformalnom sektoru, tako da pojedine neregistrovane firme i neprijavljeni radnici neizbježno neće dobiti pomoć“, kazali su predstavnici SB.
Ipak, postoje načini da se pomogne značajnim segmentima sive ekonomije, tako da se program socijalne pomoći može proširiti tako da obuhvati domaćinstva blizu granice siromaštva koja ne ostvaruju prihode u formalnom sektoru ili ne primaju druge vidove javne podrške.
„Kriza će vjerovatno značajno uticati na ta domaćinstva, a pružanje podrške njima značajno je i iz perspektive javnog zdravlja, jer bi te osobe vjerovatno nastavile da rade ako ne dobiju pomoć, što bi smanjilo djelotvornost mjera socijalnog distanciranja“, navodi se u bilješci.
Iz SB su dodali da je drugi kanal podrška neformalnim preduzećima. Iako mnoga od njih nijesu zvanično registrovana, većina neregistrovanih ostvaruje ograničene kontakte sa formalnim sektorom saradnjom sa dobavljačima koji su registrovana preduzeća ili mikrokreditnim institucijama.
„Većina kratkoročnih mogućnosti za pružanje podrške domaćinstvima ostaće svrsishodna i na srednji rok. Pa ipak, srednjoročno posmatrano, pojedine države će se suočiti sa izazovima sa usklađivanjem podrške domaćinstvima i podsticajnih mjera, jer će obje intervencije zahtjevati značajna ulaganja“, kazali su iz SB.
Oni smatraju da je bitno obezbjediti adekvatno srednjoročno finansiranje programa socijalne zaštite, ali istovremeno i unapređivati njihovu cjenovnu efikasnost.
„Programi brzog reagovanja koji mogu biti adekvatni na kratak rok možda neće biti srednjoročno održivi, naročito kada se uzme u obzir i potreba za finansiranjem dodatnih mjera oporavka. Na srednji rok, dakle, unapređenje cjenovne efikasnosti mjera socijalne zaštite može postati značajno, a to može da podrazumjeva reviziju iznosa novčanih davanja i unapređenje ciljanja siromašnih, kao i bolje povezivanje korisnika socijalne pomoći sa programima zapošljavanja“, objasnili su iz SB.
