Podgorica, (MINA) – Majčinstvo i sport i Život poslije karijere bili su teme konferencije Sport iz drugog ugla, koja je održana u organizaciji Sekretarijata za kulturu i sport Glavnog grada i portala Sportfem.
Legendarna rukometašica Bojana Popović svojim primjerom pokazala je da majčinstvo i sport mogu da idu zajedno, ukoliko postoje želja, strast prema sportu i podrška porodice.
“Naravno da sport i majčinstvo mogu da idu zajedno, a dokaz za to je veliki broj nas sportistkinja koje smo se ostvarile kao majke i potom bile aktivne na terenu. Naša želja je da ohrabrimo žene da mogu da nastave da se profesionalno bave svojim poslom, ne samo sportom i nakon što postanu majke”, rekla je Popović.
Ona je naglasila da postoji odricanja, ali da je uz podršku porodice sve moguće.
Njena dugogodišnja saigračica Katarina Bulatović se kao majka ostvarila nakon završetka sportske karijere.
“To je nešto najljepše što može da se desi jednoj ženi, ako to naravno želi. Želim da pozovem sve djevojke koje žele da se ostvare kao majke da to i urade, kada to osjete, i da ne čekaju kraj karijere. Majčinstvo je nešto što ne može da zamijeni nijedan ugovor, nijedna medalja”, kazala je Bulatović.
Ona je naglasila da taj osjećaj ne može da zamijeni nijedna medalja i nijedan doček.
“Medalja stoji oko vrata, pa je skinete i postane ukras u kući, ali te ruke, dječje ruke, vas grle cijeli život”, rekla je Bulatović.
Profesionalne sportistkinje su, iznad i prije svega, žene, tako da samo od njih zavisi kada i da li će se ostvariti kao majke, zaključak je izlaganja Selme Đurbuzović Ramović, specijalistkinje ginekologije i akušerstva.
“Medicinski, nema kontraindikacija da se profesionalna sportistkinja ostvari kao majka”, naglasila je.
Đurbuzović Ramović je istakla da postoje neke specifičnosti kod žena kojima je sport profesija, ali da sa medicinskog aspekta razlika gotovo i da nema.
“Otežavajuća okolnost, ako se tako može reći, kod profesionalnih sportistkinja je to što je vrhunac njihovih karijera između 20 i 35 godina, a to su najbolje reproduktivne godine. To, međutim, ne znači da bi trebalo da odlažu materinstvo poslije kraja karijere”, rekla je Đurbuzović Ramović.
Ona smatra da je moguće napraviti pauzu, a vratiti se sportu u punom kapacitetu.
“Kada? To je indvidualno, ali se preporučuje period od šest do 12 mjeseci nakon porođaja, kako bi se organizam vratio u stanje prije trudnoće”, kazala je Đurbuzović Ramović.
Bivša crnogorska košarkaška reprezentativka Milica Milošev je u 26. godini postala majka, ali je to nije spriječilo da se brzo vrati na parket.
Milošev ima dvoje djece i sa 30 godina bavi se trenerskim poslom u Njemačkoj, a planira da ponovo zaigra.
“Mene je majčinstvo veoma promijenilo jer sam ranije, da tako kažem, imala burniji život. Mnogo sam naučila kroz majčinstvo, koje mi je dosta pomoglo da sazrim kao osoba. Imala sam 26 godina kada sam rodila sina Duška i od tog trenutka sam počela da živim drugi život, mnogo mirniji i mnogo ljepši“, rekla je Milošev u video poruci učesnicima konferencije.
O životu poslije karijere, odnosno o značaju planiranja budućnosti kada prođe “najbezbrižniji dio” sportskog profesionalnog puta, govorili su nekadašnji reprezentativac Mladen Rakčević, sada vlasnik vinarije Rakčević i Filip Patković, bivši košarkaš, koji je igrajući u mađarskom Debrecinu završio magistarske studije ekonomije.
Rakčević je kazao da je tokom cijele karijere znao šta želi da uradi kada završi igračku karijeru.
“Jesam razmišljao i o trenerskom poslu, ali kako je vrijeme odmicalo shvatio sam da to možda i nije za mene, tako da sam odlučio da se bavim ovim poslom. Sama lokacija je moje prađedovsko selo, priča o vinu je nešto što sam oduvijek volio. Ne kaže se uzalud – odaberi posao koji voliš i onda nećeš morati nijedan dan da radiš. Vodim se tom filozofijom”, kazao je Rakčević.
On je istakao da na vrijeme treba početi sa razmišljanjem šta čeka kada se završi kratak period sportske karijere.
On je apelovao na državne organe da se uključe i pomognu.
“Veoma su rijetki primjeri da profesionalni sportista može da završi ozbiljan fakultet, koji će mu kasnije pomoći u odabiru profesije. Jednostavno, odricanja i obaveze su velike, teško je uskladiti sve. Ne mogu se vrhunski rezultati postizati ukoliko se radi više stvari odjednom. Tako se ulazi u prosječnost u svim tim stvarima”, rekao je Rakčević.
On smatra da bi država mogla da uradi mnogo toga za edukaciju sportista, da im se pomogne da otkriju svoje afinitete, ponudi opcije za školovanje.
“A kada završe da se makar neko sjeti da ih pozove i pita kako su i što rade”, naglasio je Rakčević.
Patković je kazao da ga je sport prije svega formirao u boljeg čovjeka, kao i da je stekao neke vještine koje je na pravi način implementirao kasnije na poslovima kojima se bavi.
“Naučio sam da se bolje nosim sa stresom, kvalitetnije organizujem vrijeme, ali i da budem timski igrač. To su osobine koje se stiču u sportu. Takođe, u sportu nema prevare, jer kada se izađe na teren, ili bilo koje borilište, vidi se ko ima kvalitet. Taj način razmišljanja, koji sportisti steknu u toku igračke karijere, kada ga kasnije primijene tokom poslovne, donosi im prednost u odnosu na ostale koje nisu navikli na tu vrstu takmičenja i pruža mogućnost napredovanja”, rekao je Patković.
Legendarni stručnjak Bogdan Tanjević kazao je da je odluka o prekidu karijere lična stvar.
“Kao trener uvijek sam se ponašao kao učitelj, pedagog. Uvijek sam igrače pitao šta će raditi kad odrastu, šaleći se na taj način jer sam želio da znam šta planiraju da rade kad prestanu da igraju. Jedna od prvih stvari koje sam savjetovao igračima je da se uljudno ponašaju van terena, u susretu sa navijačima, a ne samo na terenu. Nikada ne znate na koja ćete vrata zakucati da tražite priliku za posao, ko će vas tamo dočekati“, kazao je Tanjević u poruci učesnicima konferencije.
Dugogodišnji napadač crnogorske fudbalske reprezentacije Dejan Damjanović, koji je nedavno završio sa profesionalnim igranjem u 42. godini, kazao je da planira da ostane u fudbalu.
“Čudno se osjećam sada kada sam i zvanično završio karijeru. Mislim da sam odabrao perfektan trenutak za povlačenje. Prošao sam bez većih povreda, a da stavim tačku odlučio sam se nakon dobre sezone. Nakon toga je uslijedilo ljeto koje sam proveo u Crnoj Gori, nisam razmišljao odmah šta ću uraditi. Tek sada polako shvatam da sam u penziji, a opet volim fudbal i volio bih da budem vezan na neki drugi način sa ovim sportom“, rekao je Damjanović, koji je iz Beograda poslao video poruku.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
