Podgorica, (MINA) – Crnogorske vlasti tri decenije ignorišu zločin u Štrpcima, a porodice žrtava ni danas nemaju status civilnih žrtava rata, saopšteno je na konferenciji koju su danas organizovali Bošnjačko vijeće u Crnoj Gori i Centar za građansko obrazovanje (CGO).
Kako je saopšteno iz CGO, na konferenciji je konstatovano da rezolucija o zločinu u Štrpcima, koju su inicirale porodice žrtava, čeka od maja u Skupštini Crne Gore da dođe na red za raspravu.
Konferencija „Otmica u Štrpcima – zločin u nastavcima“ okupila je pravnike, svjedoke, građanske aktiviste i analitičare koji su iz različitih uglova govorili o okolnostima i tom zločinu nad civilima, posljedicama i mogućim ishodima približavanja pravdi, ali i obavezama državnih institucija i pravosuđa u dijelu humanitarno-socijalnih mjera zbrinjavanja žrtava i porodica.
Predstavnik Bošnjačkog vijeća u Crnoj Gori Mirsad Rastoder kazao je da Bošnjaci ne mogu i nikada neće zaboraviti žrtve otmice iz voza u Štrpcima, kao ni druge civile stradale u bezumnim, genocidnim ratovima.
„Pamćenjem i sjećanjem moramo poštovati i žrtve i sebe, pa i one komšije koje tek treba da shvate ko je činio teške zločine u njihovo ime“, poručio je Rstoder.
On je podsjetio na hronologiju tog ratnog zločina, navodeći da je to bila planirana akcija državnih i vojnih centara ondašnje države, za koji su do danas kažnjeni pravosnažno samo dvojica saučesnica u zločinu – Nebojša Ranisavljević i Mića Jovičić, dok 12, nedavno prvostepeno osuđenih u Sarajevu i Beogradu, čeka pravosnažnu presudu.
Kako je saopšteno, kolovođa otmičara Milan Lukić osuđen je u Hagu na doživotnu robiju za druge zločine, a za Štrpce ga tek od 2015. godine tereti Sud Bosne i Hercegovine.
Rstoder je kazao da otmica u Štrpcima nije slučajnost, već dio strategije etničkog čišćenja koju jugoslovenski narodi početkom 90ih godina nijesu prepoznavali.
„Onda je bilo kasno, pa su to skupo platili i plaćaju. Zbog toga moramo i danas i drugim povodima podsjećati na etničko čišćenje Bukovice, deportaciju izbjeglica, Logor Morinj i likvidaciju civila u Kaluđerskom lazu kako bi mlađe generacije znale da prepoznaju zlo u začetku i da braneći druge mogu odbraniti sebe i svoj trani mir“, rekao je Rstoder.
Prema njegovim riječima, zlo je realnost, a suočavanje sa prošlošću prvi je korak da jedno društvo nadvlada zlo u sebi.
Rastoder je naveo da su porodice otetih i danas u agoniji čekanja i emotivne torture.
„Kontinuiranim prikrivanjem dokaza i svjedoka, planeri, nalagodavci i njihovi pomagači ostali su izvan domašaja pravde, a jezero Perućac je masovna grobnica“, naglasio je Rastoder.
Predstavnik rodbine Demir Ličina, koji je u zločinu u Štrpcima izgubio oca Iljaza, decidan je u stavu da je ta otmica državni zločin.
„Svi oteti bili su nosioci porodica, ljudi koji su doprinosili i izdržavali porodice, koje su nakon gubitka najmilijih društveno marginalizovane, ostavljene bez sistemske brige koja bi im olakšala status“, kazao je Ličina.
Kako je rekao, veliki dio njih je zbog toga bio prinuđen da napusti državu.
„Trideset godina je prevelik period, pa mi se čini da se nije htjelo pomoći ni žrtvama ni porodicama ni zadovoljenju pravde“, kazao je Ličina.
Kako se navodi, nastavak istrage sa akcentom na otkrivanje i procesuiranje nalogodavaca, nastavak potrage za posmrtnim ostacima svih žrtava, socijalno zbrinjavanje porodica kroz priznavanje statusa žrtava rata su zahtjevi porodica žrtava koji ostaju neispunjeni i nakon tri decenije.
Ličina je kazao da je borba za spomen obilježje trajala sedam godina, a napravljeno je zahvaljujući izuzetnim pojedincima koji su svoj život velikim dijelom predodredili tom događaju.
On smatra da se nakon tolikog protoka vremena ne može više govoriti o pravdi.
„Ćuti se o zločinima, a neki su na njima i politički profitirali. Kako nijesmo dobili adekvatan odgovor vlasti, zahtjeve smo pretočili u Rezoluciju o zločinu u Štrpcima koja je predložena Skupštini Crne Gore, a ona sadrži sve naše zahtjeve“, kazao je Ličina.
On je dodao da Skupština tu rezoluciju još nije ni stavila na dnevni red, iako je predata u maju prošle godine.
„Nadam se da će se ipak o njoj nekad raspravljati, jer želimo da čujemo glas države prema tom zločinu. Morali bismo kao društvo biti zreli da prema tom zločinu zauzmemo jasan stav kako bismo spriječili da se ubuduće slično nekome desi“, poručio je Ličina.
Autor knjige “Usud imena”, Rifat Rastoder, istakao je da bi cjelovita istina o ratnom zločinu u Štrpcima i makar istinsko kajanje onih koji su na bilo koji način – činjenjem ili nečinjenjem, participirali u kreiranju svijesti i klime u kojoj se tako nešto moglo dogoditi, svima bila najblagotovornija.
On je kazao da su izgledi da se pronađu kosti žrtava male.
„Premalo je još živih roditelja, a i potomci su već bliži drugoj polovini životne dobi i mnogo su toga sami prebrodili. Nikada im nije priznat status civilnih žrtava rata, ni prava po tom osnovu, tako da im ni samo bilo kakva naša nova saosjećajnost, objektivno, ne mogu značiti premnogo“, rekao je Rastoder.
Rastoder je naveo da su izrečene kazne, kao i svi dosadašnji sudski procesi bliži nastavku zločina ili bar ponižavanju u nastavcima, nego stvarnom iskazu pravde.
Izvršna direktorica CGO Daliborka Uljarević kazala je da treća decenija prolazi u znaku nevoljnosti institucija da adekvatno procesuiraju jedan od najbrutalnijih zločina počinjen tokom ratnih 90ih, uz izostanak pravde za žrtve i njihove porodice.
„Tri decenije crnogorske vlasti ignorišu taj zločin“, rekla je Uljarević.
Prema njenim riječima, promijenile su se i vlasti, ali ne i odnos prema tom zločinu.
„Nemamo ni Zakon o nestalima, ni Zakon o civilnim žrtvama rata, ni Zakon o obeštećenju porodica nestalih kojima bi se regulisao status žrtava i njihovih porodica u Crnoj Gori i započeo proces okončanja dodatne viktimizacije koju žive“, navela je Uljarević.
Ona je kao pozitivan iskorak istakla podizanje spomen-obilježja posvećenog žrtvama otmice 2016. godine od strane opštine Bijelo Polje, ali i kao negativno što nema memorijalizacije na državnom nivou.
„Nažalost, zločin u Štrpcima ne postoji u našem formalnom obrazovnom sistemu, a kad nema ni činjeničnog zapisa tog tipa stvara se osnova podložna manipulacijama“, navela je Uljarević.
Kako je istakla, ratni zločini, nezavisno od toga ko su u njima žrtve, a ko počinioci, nikada ne smiju biti zaboravljeni.
Advokat i pravni zastupnik porodica, Velija Murić, kazao je da porodice žrtava, vremenom višestruko osiromašene, još nemaju status žrtava zločina, što se ne može drugačije razumjeti osim kao nebriga država čije su oni pripadnici.
„Kao i uvijek, verbalna obećanja na kojima se politikantski stane i ostane, posebna su priča koja se u konačnom svodi na kupovinu vremena, ili na svojevrsnu logistiku onima kojima su žrtve zločina nacionalni i politički proizvod, a zločinci „razumije se“ istorijske ikone“, smatra Murić.
Izvršna direktorica Akcije za ljudska prava (HRA) Tea Gorjanc Prelević istakla je odgovornost vlasti koje su bile dužne da sve putnike i svoje građane u tom vozu čuvaju, a to nijesu učinili.
„Oni su izdali svoje građane manjinske nacionalnosti. To je opasnost koja i danas lebdi nad nama, u našoj multikulturalnoj, multietničkoj i multivjerskoj Crnoj Gori”, rekla je Gorjanc Prelević.
Zato se, kako je istakla, mora raditi na suočavanju s tim državnim zločinom, koji je bio motivisan diskriminacijom.
Kako je istakla, svi oni koji su ga dozvolili i sproveli moraju biti privedeni pravdi.
Gorjanc Prelević je ukazala da poslije 30 godina nijesu procesuirani oni iz vrha vlasti koji su ga dozvolili, a ni svi izvršioci.
U otmici je, kako je navela, učestvovalo između 25 i 28 počinilaca, od kojih je do sad 15 procesuirano.
“Insistiramo da svi koji su taj zločin omogućili budu kažnjeni“, poručila je Gorjanc Prelević i pročitala imena osoba koje se nalaze u sudskim spisima i svjedočanstvima, a koje još nijesu procesuirane.
Ona je istakla značaj pronalaženja posmtrnih ostataka svih žrtava.
„Tijela 16 otetih putnika još nijesu pronađena i vlasti u regionu moraju da naprave zajednički napor da se ona pronađu. Možda je rješenje isušivanje jezera Perućac, ali agoniju porodica treba okončati”, poručila je Gorjanc Prelević.
Ona je podsjetila da HRA godinama apeluje da se porodicama žrtava obezbijedi status civilnih žrtava rata i da su slali predlog izmjena Zakona o boračkoj i invalidskoj zaštiti Vladi Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića, koje su, kako je rekla, na to ostale nijeme.
“Na kraju, želim da ne zaboravimo i one ljude koji su se istakli u pokušaju zaštite žrtava. Tu mislim, prije svih, na Toma Buzova, koji je zbog toga i stradao, i na Šefka Alomerovića, predsjednika Helsinškog odbora za ljudska prava u Sandžaku”, navela je Gorjanc Prelević.
U Štrpcima je 27. februara 1993. godine oteto 20 putnika iz voza „Lovćen“ 671, koji je saobraćao na liniji Beograd-Bar.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
