Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Prije nego se uopšte krene sa analizama isplativosti i održivosti investicije, neophodno je utvrditi koji će se poslovni model primjenjivati ako Elektroprivreda (EPCG) kupi Željezaru, saopštio je ekonomski analitičar i direktor preduzeća Inteligencija MNE, Mirza Mulešković.
On je, komentarišući izjavu premijera Dritana Abazovića da je Vlada dala zeleno svjetlo EPCG da sa turskom Tosyali grupom počne pregovore oko kupovine nikšićke fabrike, rekao da je neophodno dobiti odgovor na to pitanje, kako bi se izbjegli ponovni protesti, ne samo radnika Željezare, već i elektroenergetske kompanije, ukoliko se ispostavi da je ta investicija negativno uticala na njeno poslovanje.
“U ovom trenutku, jedina stvar koja ne bi odgovarala ni Vladi, ni EPCG, ni Željezari, a ni radnicima jeste donošenje brze i neprojektovane odluke koja bi rješenje problema mogla samo da odgodi za par mjeseci. Jasno je da treba prvo naći rješenje za radnike od septembra, ukoliko se do tada ne dogovori prodaja, a uporedo analizirati sve moguće modele i odlučiti se za onaj koji ima najviše benefita”, kazao je Mulešković Pobjedi.
On je dodao da država ne bi trebalo da donosi takve odluke bez ekonomskih analiza i jasnih planova na koji način bi se to odrazilo na poslovne planove EPCG.
Na osnovu kojih analiza ili elaborata je EPCG donijela ovu odluku, te da li one uopšte postoje, iz elektroenergetske kompanije nijesu odgovorili. Trenutno, kako su naveli, mogu samo da kažu da je održan sastanak u Vladi i da će EPCG, po odobrenju Vlade, kao predstavnika većinskog akcionara, otpočeti razgovore sa Tosčelikom.
“Što se tiče pitanja koje se odnose na dalje korake, tok pregovora, način upravljanja Željezarom u slučaju da dođe do takve realizacije, u ovom trenutku ne možemo reći ništa specifično, jer novina u tom pogledu nema. Razumije se da će EPCG na fonu sastanka sa premijerom prvo sagledati stanje u kojem se nalazi Željezara, kako bi se dalje, kroz razgovore sa aktuelnim vlasnikom, vidjelo kakve su mogućnosti za investiranje”, rekli su predstavnici EPCG.
Tokom višemjesečnih protesta radnika, koji od 1. septembra ostaju bez plate u Željezari, prvobitno je pregovore o kupovini sa turskom kompanijom i Vladom vodio biznismen Miodrag Davidović. Njegove zahtjeve da mu se, kao uslov za kupovinu Željezare, prepuste Liverovićko jezero i kamenolom i omogući izgradnja solarne i vjetroelektrane, Vlada je, kako je kazao Abazović, uvažila, iako Davidović tvrdi suprotno.
Nakon što prošlog petka, poslije još jednog sastanka sa Turcima, radnicima nije uzvraćao poziv, iako se očekivalo da će dogovor toga dana biti finalizovan, radnici su mu okrenuli leđa, a na zgradi fabrike u petak okačili transparent „Daka prevara“.
Te večeri počeli su štrajk glađu na krovu fabrike.
Ideju da EPCG kupi Željezaru sledećeg dana je lansirao nikšićki gradonačelnik Marko Kovačević, što su u ponedjeljak podržali premijer, ministar finansija Aleksandar Damjanović i predsjednik Odbora direktora EPCG, Milutin Đukanović.
Đukanović je kazao da se u tu priču uključio jer želi da pomogne da se riješi situacija, a i zbog dobrog potencijala Željezare za proizvodnju struje. Najavio je da će EPCG sagledati stanje u fabrici, vidjeti šta može da opstane od osnovne djelatnosti, a onda pokrenuti investicioni ciklus, ocjenjujući neprihvatljivim što Crna Gora najveći deficit struje ima ljeti tokom najvećeg sunčanog potencijala.
Mulešković je saopštio da je u situaciji globalne krize i nestabilnosti, neophodno da svaka ekonomija vodi dobro planiranu i održivu ekonomsku politiku, koja će istovremeno zaštititi i poslovni ambijent i postojeće biznise, ali i standard građana.
“Jedna od posljedica globalne krize jeste povlačenje određenih stranih investicija, koje u ovom trenutku privatnom kapitalu, u njihovim poslovnim planovima ne doprinose željenom dinamikom, što se i desilo u Željezari. Odgovornost i obaveza svake države je da na prvom mjestu zaštiti prava zaposlenih i da se, shodno pravima i obavezama, na najbolji način dogovori sa investitorom na koji način se može prevazići trenutna situacija, a da se osjete najmanje posljedice”, naveo je Mulešković.
On smatra da bi država u ovom trenutku trebalo da se fokusira na planiranje modela ukoliko ne dođe do prodaje Željezare i na eventualni socijalni program, dok se ne pronađe održivo rješenje. Jasno je, kako navodi, da je u igri nekoliko opcija, ali je neophodno utvrditi indikatore za svaki scenario.
U slučaju da Davidović nastavi pregovore sa Turcima i na taj način zadrži djelatnost i poslovanje Željezare kakvo je bilo i do sada, potrebno je procijeniti koliko bi koštalo državu da ispuni sve uslove koje traži te da li su oni manji od potencijalnog ulaganja državnog kapitala. Druga opcija je da EPCG bude kupac, ali u ovom momentu, kako navodi Mulešković, ne može da se kaže da li je ta kupovina opravdana ili ne, jer niko nema dovoljno informacija.
“Ukoliko se odlučimo za ovaj model, moramo imati jasan investicioni plan EPCG sa procjenama prinosa ove investicije, kao i promjene trenutnog investicionog plana, i na koji način bi ova investicija poremetila planirane investicije EPCG. Ukoliko dođe do promjene modela poslovanja, mora se voditi računa da li trenutno zaposleni u željezari mogu pokrivati nove pozicije koje će biti otvorene shodno novom biznis modelu”, rekao je Mulešković.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
