Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori neophodno je stvoriti pretpostavke za brže i efikasnije postupanje Upravnog suda, kroz zakonodavne, kadrovske i materijalne reforme, smatraju u Građanskoj alijansi (GA).
Te reforme, kako se navodi, obuhvatale bi povećanje broja sudija, osiguranje materijalnih i prostornih uslova za rad i informatizaciju Upravnog suda.
“Neophodno je i permanentno usavršavanje sudija i savjetnika u vezi sa pitanjima pravne tekovine Evropske unije koja je u mnogim oblastima vezana za nadležnost upravnih sudova”, kaže se u Analizi efektivnosti i efikasnosti rada Upravnog suda.
Ocjenjuje se da bi organizovani institucionalni napori jasno vezani za strateške ciljeve reforme pravosuđa 2019 – 2022 doprinijeli boljem rješavanju proceduralnih neefikasnosti i smanjenju “uskih grla” u procesuiranju upravnih predmeta.
“Neophodno je i dalje jačanje organizacijskih i upravljačkih vještina predsjednika suda i sudske uprave”, kaže se u preporukama.
Upozorava se da se mora voditi računa o usklađenosti broja sudija Upravnog suda s prilivom predmeta u ovom Sudu.
“Tako bi se smanjila izloženost sudija ovog suda prekovremenom radu što je sada slučaj, a što se jasno vidi na osnovu podatka o “probijanju” važeće sudijske norme od sudija Upravnog suda”, kaže se u preporukama.
Navodi se da nema dileme da je upravni spor najznačajniji vid sudskog nadzora zakonitosti upravnog akta.
“Stoga od njegove pravilne primjene i efikasnog sprovođenja upravnosudskih presuda u velikoj mjeri zavisi djelotvornost sudskog nadzora and radom javne uprave”, navode iz GA.
Ocjenjuje se da su, iako je Crna Gora preduzela brojne korake na jačanju ukupnog sistema upravnog sudstva, u praksi česta pitanja da li neka pravna stvar podliježe upravnosudskom nadzoru ili ne.
“Upitan je i kapacitet države za nadzor nad izvršenjem presuda od strane organa javne uprave generalno”, kaže se u Analizi.
Ističe se da su 2017.godine, normativno, stvorene zakonske pretpostavke za trajanje upravnih postupaka u granicama koje ne prelaze okvire razumnog roka prema standardima Evropskog suda za ljudska prava.
Ocjenjuje se da prilikom reforme zakonodavac nije u potpunosti normirao načine kontrole organa uprave u slučajevima izvršenja pravosnažnih presuda.
“Nakon što sud donese odluku u upravnom sporu,organ uprave koji je donio osporeni upravni akt sada je obavezan da postupiu skladu sa pravnim mišljenjem suda sadržanim u 31 presudi, no zakonodavac nije propisao obavezu organa uprave da o svom postupanju izvijesti sud”, navode iz GA.
Upozorava se da, iako je Zakon o upravnom sporu u pogledu obaveznosti i izvršenja presuda Upravnog suda prepoznaje i ulogu organa koji vrši nadzor nad javnopravnim organom koji je donio upravni akt, mogućnosti i dometi te vrste nadzora u praksi
su se pokazali veoma ograničenim.
Kako se ocjenjuje, problematično je kako javnopravna tijela primjenjuju te odredbe u praksi.
“Neaktivnost, koju određeni organi uprave pokazuju, nepoštujući odluke Upravnog suda – a kako je prikazano kroz neizvršene odluke GA donijete u opštem, javnom interesu –može proizrokovatiodgovornost Crne Goreza kršenje ljudskih prava, što je već slučaj”, upozorava se u Analizi.
Teškoće se ogledaju i u povećanom prilivu predmeta pred Upravnim sudom 2018. i 2019. godine, značajnoj operećenosti rada sudija ovog suda, značajnom broju održanih usmenih rasprava, kao I povećanju broja kontrolnih zahtjeva za ubrzanje
postupka.
“Pitanje djelotvornosti pravnih ljekova za dužinu postupka pred upravnim organima (upravni spor) i Ustavnim sudom Crne Gore stoga ostaje otvoreno, kako je navedeno u izvještajima Zastupnika Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava”, kaže se u Analizi.
Ocjenjuje se da bi planirane izmjene Zakona o upravnom sporu trebalo da detaljnije urede nadležnost Upravnog suda u postupku izvršenja presuda.
“Ne samo da utvrđuje da li je nadležni organ izvršio presudu, već i da li je njeno izvršenje u skladu sa pravnim tumačenjem i stavom suda, odnosno da li je organ uprave donio novi upravni akt koji je u potpunosti u skladu sa presudom Upravnog suda”, kaže se u Analizi.
Zakljujučuje se da postoji jasna potreba za kulturom ekspeditivnosti i rješavanja u upravnim postupcima, ali i bolja organizacija upravljanja resursima ne samo u pravosuđu, već prije svega u državnim organima.
”Takav cilj implicira mobilizaciju svih stranaka u postupku, prvenstveno sudova, a unutar njih sudija, savjetnika i administrativnog osoblja”, smatraju u GA.
