Podgorica, (MINA) – Vođenje posebne zvanične statistike o femicidu trebalo bi da bude obavezno u Crnoj Gori, ocijenila je Anita Stijepčević iz Centra za ženska prava (CŽP).
I načelnica Odjeljenja za poslove rodne ravnopravnosti u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Biljana Pejović saglasna je da je vođenje evidencije o femicidima veoma važno, a posebno u kontekstu formiranja politika prevencije.
Stijepčević je u intervjuu agenciji MINA rekla da u CŽP smatraju da bi obavezno vođenje statistike trebalo uvesti kroz izmjene Krivičnog zakonika kojima je previđena i inkriminacija femicida.
“Zaista mislim da mora to da se desi i da se konačno uvede obaveza vođenja evidencije o femicidima”, rekla je Stijepčević, podsjećajući da Ministarstvo unutrašnjih poslova vodi evidenciju o slučajevima ubistva žena, ali da svako ubistvo žene nije femicid.
Pejović je ukazala na značaj svih podataka koji se odnose na nasilje, navodeći da se na osnovu toga planiraju politike koje se tiču edukacija, podrške ženama, ali i sve politike usmjerene na prevenciju nasilja.
Komentarišući uvođenje femicida kao posebno teškog ubijstva ženske osobe iz pobuda zasnovanih na rodnoj pripadnosti, Stijepčević i Pejović su ocijenile da je važno precizno definisati femicid kako bi se izbjegla neujednačena praksa pravosudnih organa koja je veliki problem u Crnoj Gori.
Stijepčević je istakla da pozdravlja inkriminaciju femicida, navodeći da je izuzetno važno raditi na efikasnoj implementaciji zakonskih rješenja koja bi spriječila da dolazi do femicida.
“Potrebno je definisati šta znači pobuda zasnovana na rodnoj pripadnosti da bi se izbjegla različita postupanja pravosuđa u konkretnim predmetima, kao što je do sada bila praksa”, rekla je Stijepčević.
Pejović je ukazala i na značaj uvođenja pojačanih kazni koje bi trebalo da dovedu do smanjenja broja slučajeva femicida.
“Poenta jeste adekvatno kazniti počinioca, odnosno prepoznati da je to ubistvo žene zbog žene”, kazala je Pejović agenciji MINA.
Govoreći o stanju rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori u kontekstu evropskih integracija države, Pejović je kazala da i indeks rodne ravnopravnosti pokazuje da je država napravila određeni pomak, ali da i dalje postoje izazovi u procesu približavanju standardima Evropske unije (EU).
Prema njenim riječima, to se posebno odnosi na domene moći i ekonomije, učešća žena u političkom i javnom životu.
Pejović je istakla da veliki problem predstavlja praksa i implementacija postojećih zakona, dodajući da iz EU obično stiže komentar da nema dovoljno političke volje i posvećenosti za napredak u oblasti rodne ravnopravnosti.
“Imamo dobre zakone, radimo na njihovom usklađivanju sa EU, ali ono što nedostaje je praksa i njihova implementacija”, kazala je Pejović, dodajući da je potrebno mnogo više ulaganja u pitanja rodne ravnopravnosti i primjene rodnoodgovornog budžetiranja.
Stijepčević smatra da je evidentan nedostatak političke volje da se pitanje rodne ravnopravnosti ozbiljnije adresira.
Ona je saglasna da se ključni izazovi odnose na domen političke participacije i većeg ekonomskog osnaživanja žena, ali istače i da je najradikalniji oblik rodne neravnopravnosti – rodno zasnovano i porodično nasilje, izuzetno prisutan u Crnoj Gori.
“Najvažnije je jačenje institucionalnog mehanizma koji treba da sprovodi politike rodne ravnopravnosti”, kazala je Stijepčević.
Komentarišući izmjene Zakona o rodnoj ravnopravnosti koje su preporučene i u posljednjem izvještaju Evropske komisije o Crnoj Gori, Pejović je kazala da postojeći zakon nije dovoljno primjenjiv u praksi i da su potrebne ozbiljne izmjene, zbog čega bi, kako je navela, trebalo donijeti novi zakon umjesto izmjena.
Jedan od ključnih segmenata koji bi trebalo da bude unaprijeđen je, prema riječima Pejović, promjena institucionalnog odgovora države u odnosu na sprovođenje principa rodne ravnopravnosti.
Ukazujući na to da važeći Zakon predviđa kontakt osobe u ministarstvima i drugim organima, Pejović je kazala da imaju informaciju da je u sustemu na državnom i lokalnom nivou oko 140 kontakt osoba, ali da je problem to što većina njih nema dovoljno znanja iz oblasti rodne ravnopravnosti.
“Želimo novim zakonom da uspostavimo drugačiji mehanizam, ne kontakt osobe, nego ljude sa ekspertskim znanjima koji će biti zapošljeni u institucijama i koji će se isključivo baviti pitanjima rodne ravnopravnosti”, navela je Pejović.
Prema njenim riječima, novi zakon o rodnoj ravnopravnosti, koji je među završnim mjerilima za poglavlja 23 i 24, trebalo bi da bude usvojen do drugog kvartala naredne godine.
“On je vrlo važan, ne samo s aspekta pregovora sa EU, nego i da bi unaprijedili stanje i politiku rodne ravnopravnosti u Crnoj Gori”, rekla je Pejović.
Stijepčević je pohvalila ideju da se u javnu upravu uvedu eksperti za rodnu ravnopravnosti, ističući da je glavno što očekuju od novog zakona to da on više ne bude “kozmetički”.
“Postojeći Zakon o rodnoj ravnopravnosti je najljepši kozmetički zakon i zakon koji je apsolutno pokazao da nema nikakav kapacitet primjene u praksi”, rekla je Stijepčević.
Pejović i Stijepčević su saglasne i da situacija nije povoljna kada je u pitanju učešće žena u političkom i javnom životu, a ukazuju i na mali broj žena u aktuelnoj izvršnoj i parlamentarnoj vlasti.
Pejović je kazala da godinama pokušavaju da poboljšaju kvote, ali da je jedva dostignuta postojeća kvota od 30 odsto učešća žena, dok Komitet zadužen za praćenje sprovođenja Konvencije Ujedinjenih nacija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) sada traži uvođenje pariteta, odnosno učešće žena od 50 odsto.
Pejović je rekla da pripremaju predloge da se, kroz izmjene izbornog zakonodavstva, uvede 40 odsto učešća za žene, ali i da zakon o Vladi prepozna rodnu perspektivu, navodeći da je uz to važno i osnaživanje žena da se uključuju u politički i javni život.
Upitana da li je procenat učešća žena od 40 odsto dostižan u Crnoj Gori, Stijepčević je poručila da manje od pola nije demokratija.
“Ispod tog standarda ne priznajemo. Žene žele da mijenjaju političku i društvenu stvarnost i ženama ne treba motivacija, ali, sa druge strane, mogu vrlo lako biti demotivisane”, kazala je Stijepčević.
Prema njenim riječima, govor mržnje i hajke u javnom onlajn prostoru su ogroman problem, djeluju demotivišuće i čine da se žene povuku iz političke i javne arene.
“Mi 2025. godine jedva dostižemo zakonom propisane kvote i to je ogroman problem. Imamo zahtjeve, ne više samo evropske, nego svjetske, koji traže polovinu. I zaista ne želim da debatujem je li nešto ispod toga prihvatljivo”, kazala je Stijepčević.
Pejović i Stijepčević su ukazale i na izazove za postizanje rodne ravnopravnosti u politici koji dolaze uz moguće uvođenje otvorenih lista kroz izmjene izbornog zakonodavstva.
Stiješčević je kazala da su stereotipi i patriarhalni ključ itekako prisutni u Crnoj Gori i da bi otvorene liste bile veliki izazov za žensko političko učešće.
“Ukoliko se odlučimo za koncept otvorenih lista, moramo imati snažne garancije da nećemo ići ispod 30 ili 40 odsto”, kazala je Stijepčević, ponavljajući da bila zadovoljna da se dođe do 40 odsto učešća, ali da manje od polovine nije demokratija.
Prema njenim riječima, društvena i politička zastupljenost žena je neophodna.
“Jedino na taj način u političku debatu će ući problemi žena iz stvarnog života. Jedino na taj način ćemo moći da javno debatujemo i politizujemo temu nedostatka socijalne infrastrukture koja treba da oslobodi žene od reproduktivnog tereta i rada da bi ona ušla u produktivni”, rekla je Stijepčević.
Upitana da li je pitanje rodne ravnopravnosti na marginama javnih politika u Crnoj Gori, Stijepčević je odgovorila potvrdno, ističući da na to jasno upućuju pojedini djelovi izvještaja Evropske komisije o Crnoj Gori.
“Apsolutno je marginalno i koliko god imali sjajne pojedince koji guraju to na agendu, ona tek dođe, a ponekad i ne dođe na red”, kazala je Stijepčević, navodeći da to potvrđuje i odugovlačenje sa usvajanjem Zakona o pravnom prepoznavanju rodnog identiteta na osnovu samoodređenja.
Prema njenim riječima, iskustvo pokazuje da ne samo što ne postoji politička volja, već je u pitanju krajnje nerazumijevanje problema.
“A posljedica tog nerazumijevanja problema rodno zasnovanog i porodičnog nasilja je danas sveopšte prisustvo nasilja u društvu”, kazala je Stijepčević.
Ona je naglasila da se porodično nasilje uvijek stavlja u kontekst šireg društvenog nasilja. “Jer svi obrasci i prakse koje se preuzimaju iz mikrozajednica, primarno porodica, dalje se reflektuju na cijelo društvo, koje u ovom trenutku ima radikalan problem kada je u pitanju sveprisustvo nasilja”.
Pejović je kazala da se ne slaže da je rodna ravnopravnost u potpunosti na margini i da u Crnoj Gori nema pomaka, dodajući da ima pozitivnih koraka naprijed i da će nastaviti da se bore da dalje unapređuju stanje.
Komentarišući značaj najavljenih izmjena Zakona o radu kojima se predviđa uvođenje neprenosivog očinskog odsustva od dva mjeseca i odsustvo sa rada za očeve od deset dana zbog rođenja djeteta, Stijepčević je rekla da je CŽP od 2019. godine krenuo sa inicijativom za harmonizaciju crnogorskog zakonodavstva sa Direktivom EU o ravnoteži privatnog i poslovnog života.
“Trebalo je da prođe pet ili šest godina da bismo mi to stavili u fokus”, rekla je Stijepčević, dodajući da su najave koje su se mogle čuti iz resornog ministarstva u jednom dijelu ohrabrujuće.
Prema njenim riječima, odsustvo očeva sa rada od deset dana biće stimulišuće i pozitivno, dok uz predviđanje neprenosivog dvomjesečnog odsustva za očeve dolaze i izazovi.
“Mi bismo bile mnogo zadovoljnije da se ispunilo nešto što smo predložile 2022. godine u radnoj grupi, a to je da se zadrži pravo na porodiljsko odsustvo u trajanju 365 dana, a da se nakon toga, kao opciono, kako je i sad, postavi dodatnih dva mjeseca neprenosivog prava koje bi onda koristio drugi roditelj, odnosno otac”, rekla je Stijepčević.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
