Podgorica, (MINA) – Crnogorsko društvo je nezrelo da se počne baviti kvalitetom života umjesto vođenja stogodišnjih bitaka, ocijenio je muzičar Nikola Radunović, navodeći da su u Crnoj Gori političari najveće zvijezde, a da za one koji nijesu članovi partije, ne samo vladajuće, prečesto važe druga pravila.
Radunović je u intervjuu agenciji MINA rekao da je za 14 godina od obnove nezavisnosti najveći poraz to što je sve izpolitizovano do granice neizdržljivosti.
On je kazao da su političari najveće zvijezde, da vedre i oblače, da poslušni dobijaju najbolje poslove i pozicije koje žele za sebe i njima bliske, da se čini se da ne postoji stvar koja je za njih neizvodiva.
„S druge strane, oni koji nijesu članovi partije (bilo koje, ne samo vladajuće) kao da udaraju glavom u zid – za njih važe drugačija pravila, a zakoni se primjenjuju nejednako i od slučaja do slučaja (bolje reći od stranke do stranke), i bore se sa sistemom koji kao da ih namjerno melje, a oni ne shvataju zbog čega, kao u Kafkinom djelu“, naveo je Radunović.
On je rekao da treba da se radi najprije unutar porodice na pravljenju ličnosti i da se školstvo dovede u red.
„Dok ne budemo svjesni da su nam potrebni pojedinci koji misle i imaju osjećaj za pravdu, a ne oni koji su poslušni, neće biti napretka“, kazao je Radunović.
Radunović je i doktor nauka iz oblasti komunikacija, a u naučnim radovima bavio se crnogorskim podjelama i komplikovanim odnosima, naročito na izradi doktorske disertacije na Univerzitetu u Beču.
On smatra da je jedno od najvažnijih dostignuća što su nakon jednog mračnog perioda građani konačno dobili šansu da putuju, da se školuju u inostranstvu, grade mostove sa različitim kulturama i državama i što smo uspjeli da gajimo različitosti i toleranciju u svakom smislu.
„Radujem se što sa mojom đecom idu u školu i Albanci i Romi i svi ostali. Ne mogu da shvatim ljude koji misle da su vrijedniji ili bolji od nekoga zato jer su Crnogorci, ili Srbi, ili ko već – i to je zapravo ono što mi najviše smeta u današnjoj Crnoj Gori – preveliki je broj ljudi koji imaju iskrivljenu svijest o sopstvenoj važnosti i ulozi“, naveo je Radunović.
On je rekao da mu jako smeta što ne važe ista pravila za sve, što se osjeća korumpiranost u organima vlasti od najvećeg do najnižeg i što se baš svaka odluka opravdava navodnim „ugroženim“ interesima države.
„Ne volim što je broj nepismenih sa diplomama koji odlučuju o našim pravima premašio razumnu brojku i plašim se da je broj onih koji stvarno nešto znaju i o nečemu odlučuju sveden na minimum“, kazao je Radunović.
On je naveo da je i pored određenog napretka nezadovoljan što je kriminal u porastu, pa narkomani, kriminalci i utjerivači dugova nesmetano obavljaju svoje djelatnosti.
„Veoma sam tužan i zbog činjenice da me moja maloljetna đeca stimulišu da se odselimo iz Crne Gore. Mislim da je to najveći problem ovog društva, kad najmlađi ne žele da budu dio njega jer osjećaju da puno toga ne štima“, upozorio je Radunović.
On je naveo da se raduje što je Crna Gora 2006. godine smogla snage da pokuša da se bori za vlastitu odgovornost i da sama snosi posljedice svojih odluka.
„Nažalost, dobar dio naših građana i dalje demonstrira, manje ili više prikriveno, netrpeljivost prema činjenici da su decenijama dominantni uticaji pojedinih stranih faktora oslabili i da se uglavnom danas pitamo malo više oko sebe“, kazao je Radunović.
On je naveo da postoje i oni koji ne vole pretjerani uticaj novih »prozapadnih« faktora, ali da je fakat da Crna Gora, kao mali sistem, mora da osluškuje i jedne i druge i pokuša da za sebe izgradi najbolju poziciju ostajući prijatelj sa svima.
„Imamo tu nesreću da nijesmo još načisto sa brojnim pitanjima, o kojima se u demokratskim zemljama uglavnom ne vode debate kakvih kod nas ne fali na dnevnoj osnovi“, rekao je Radunović.
On je kazao da je u takvim okolnostima bilo dosta teško doseći veći nivo demokratizacije.
„Nije se moglo puno više zbog nezrelosti crnogorskog društa u cjelini da se počne baviti životnim stvarima i kvalitetom života umjesto vođenja stogodišnjih bitaka iz kojih ćemo svi neminovno izaći kao gubitnici, ako se to ikad završi, a nijesam optimista da hoće“, rekao je Radunović.
Na pitanje kako danas gleda na stavove uoči referenduma »prvo demokratija pa država«, Radunović je odgovorio da kao i svi sistemi, demokratija ima svojih mana i prednosti, ali da takođe spada u »utopijska« uređenja jer nikada ne može da se ostvari u onom punom teorijskom smislu u kojem bismo to svi željeli.
„Vjerujem da ćemo mi još dosta plivati u nekom prividu demokratije, tačnije sve dok se institucije ne oslobode partijskih stega, a kako nam izgleda politička realnost, to se neće brzo promjeniti“, rekao je Radunović.
On je dodao da je momenat kad je obnavljana državnost bio veoma delikatan sa više aspekata, i da se tada nije desilo, još bi se dugo čekalo da se pojavi slično raspoloženje, prije svega međunarodne javnosti.
„Čini mi se da se nije moglo drugačije i da smo čekali da prvo dođe demokratija, uz sve nemire i turbulencije kojima svjedočimo, vjerujem da bismo ostali u tuđem brlogu. Ovako bar imamo okvir koji treba da očistimo od svih anomalija i da malo po malo izgradimo državu u kojoj bi svako poželio da živi“, smatra Radunović.
On je kazao da je vlast velemajstorski iskoristila slom ekonomije početkom ratnih devedesetih da uvuče veliki broj ljudi u politikantsko ludilo o identitetu, religiji, kulturi i svim socijalnim aspektima, predočavajući im stalnu i prisutnu opasnost od opozicije čiji je najveći dio to zdušno pomagao svojim možda i dobro promišljenim akcijama.
Radunović je rekao da mu se čini, iako se to katkad u javnosti predstavlja drugačije, da je svako od političara našao mjesto koje mu najviše odgovara i da niti jednome od aktera u toj višedecenijskoj igri ne bi smetalo da ostane na istim pozicijama.
On je naveo da nije dobro što puno puta svjedočimo krajnje nevaspitanim i primitivnim ispadima političara na najvišim funkcijama, poslanicima koji se tuku, psuju, vrijeđaju, pozivaju u ratove, ali i da sveštenici ne zaostaju sa kletvama i provokacijama.
„Mislim da se normalnom čovjeku sve to skupa smuči, no nažalost, veliki broj naših građana je upao u mašinu iz koristoljublja (postoji dakako i jedan manji broj onih koji istinski vjeruju u neku ideju – jedne ili druge strane), a kao posljedicu tolikog trajanja imamo potpuno slomljen duh Crnogoraca, u građanskom smislu“, naveo je Radunović.
On smatra da je previše političara koji su »izigrali« svoje sljedbenike i ljudi su jednostavno pogubljeni.
„Postoji nažalost i jedan pragmatični sloj ljudi koji je za burek, ili za metar drva spreman da uradi bilo što“, rekao je Radunović.
On je ocijenio da političarima odgovara podijeljenost društva i da dok god ljudi ne počnu da bojkotuju opcije koje im nude sa konvencija i promocija i ne prestanu da aplaudiraju retorici odbrane od neprijatelja, podjele neće prestati.
Vjeruje da se podjele mogu prevazići jedino ako se opet vrati jednopartijski sistem gdje bi svi bili članovi iste partije.
„Kod nas je pojam društvene elite skoro neuhvatljiv – imamo naravno, kao i sva društva, izvanredne pojedince različitih profila, ali su oni mahom u ilegali (ne žele da se uprljaju), neračunajući jedan mali dio koji ponekad podijeli preko medija svoja zanimljiva zapažanja“, kazao je Radunović.
On je ocijenio da je podjela previše, a da korjeni sežu daleko. „Kad tu dodate i razne tumače istorije, svakog sa svojim nepobitnim argumentima (pa niko neće da mrdne ni milimetar), čini se da smo zaglavljeni u besmislu odgonetanja sopstvenog identiteta“.
„Pitam se često kako bi bilo lijepo da niko ne pominje ni Srbe ni Crnogorce, niti muslimane, pravoslavne ili katolike, i da samo bavimo time đe ćemo na ljetovanje, zimovanje, na neki izlet, koji ćemo kupiti auto, ili stan“, rekao je Radunović.
Na pitanje kako je njegov stav o litijama Srpske pravoslavne crkve, Radunović je odgovorio da smatra potpuno legitimnim pravom svakoga da se bori za prava koja misli da mu pripadaju i da u tom smislu koristi sve dozvoljene načine borbe.
Radunović je ocijenio i da je veoma opasno koristiti ljudsko neznanje ili neobavještenost i manipulisati masama na bazi poluistina, ili tendencioznog tumačenja stvarnosti u cilju ostvarivanja svojih partikularnih ciljeva – u tom smislu se i u crkvi i u politici radi o istom cirkusu.
On je kazao da i na čelu države i na čelu crkve (odnosno uglavnom svih religijskih i političkih zajednica) u Crnoj Gori sjede ljudi koji jako dobro znaju »kako treba«.
„Na isti način na koji to rade naši političari decenijama, manipulišući stadom za jedan ili drugi cilj, crkvenjaci su nedavno pokazali da se isti metod može primjeniti i kad njima zatreba da odbrane neke svoje sinekure“, rekao je Radunović.
On je dodao da se za njega bez sumnje i u jednom i u drugom slučaju radi isključivo o zaštiti svojih ličnih privilegija, a ponajmanje o brizi o narodu, iako to i prvi i drugi predstavljaju drugačije.
Radunović je kazao da mu je zanimljiv i taj porast „vjernika“, ali da ustvari misli da imamo dosta glumaca.
On smatra da se kroz litije demonstrira tobožnja duhovnost crnogorskog naroda, jer su već druge dimenzije potpuno slomljene i evidentno uništene.
„Kao da se prisustvom tolikog broja građana poručuje da ipak postoji još jedna tačka okupljanja (osim političkih skupova), koja je spremna da pokaže da navodno narod vjeruje u neku ideju“, ocijenio je Radunović.
On je rekao da je nepoštovanje, ili bolje reći nevoljenje sopstvene države za njega isto kao da ne voliš sebe kao osobu, jer je nezavisnost fenomen kojemu svako zdravo biće treba da teži.
„Očigledno je da imamo dosta problema na tom polju pri činjenici da nam pola grada, ili države navija za inostrane klubove ili reprezentacije dok igraju protiv naših komšija, braće i poznanika. Očito da puno građana ove države nije srećno što je Crna Gora nezavisna, ali to najviše govori o njima, odnosno o njihovom duhu“, rekao je Radunović.
On je naveo da, kako je Crna Gora mala, a lijepo pozicionirana država, logično da svi koji imaju moći pokušavaju da je stave pod svoje okrilje i da ostvare svoje interese.
Radunović je ocijenio da je u tom kontekstu jasno da ni obnova nezavisnosti, niti članstvo u NATO-u, niti put ka EU i sve ostalo nije slučajno.
„Mi se u suštini veoma malo pitamo oko toga u kakvoj ćemo sjutra državi živjeti, hoće li biti nezavisna ili se utopiti u neki savez, ali vjerujem da možemo da gradimo društvo u kojemu se poštuju različitosti, prava i potrebe svih građana i da je to naš ultimativni cilj – bolji i stabilniji život svih građana ma koje vjere, nacije ili afiniteta oni bili“, kazao je Radunović.
