Podgorica, (MINA) – Bivšim radnicima bjelopoljskog autotransportnog predzeća „Transservis“ povrijeđena su prava na suđenje u razumnom roku i djelotvoran pravni lijek, zbog postupaka koji pred organima uprave traju 28 godina, ocijenio je Ombudsman.
Udruženje bivših radnika „Transservisa“, preko punomoćnika je Ombudsmanu podnijelo pritužbu na rad Uprave za nekretnine u Bijelom Polju, navodeći da taj organ i po nekoliko godina ne postupa po rješenjima Ministarstva finansija (kao drugostepeni) i na taj način im krši prava.
Podnosioci pritužbe smatraju da su zbog „ping-pong“ odlučivanja, odugovlačenja postupka, nedonošenja rješenja i nepostupanjem po njima, dovedeni u pravnu nesigurnost i nemogućnost da dođu do pravde, vladavine prava i ostvarivanje prava u predmetima formiranim povodom povraćaja poljoprivrednog zemljišta.
Zaštitnik je iz dostavljene dokumentacije i izjašnjenja bjelopoljske Uprave za nekretnine zaključio da su u toku tri niza upravnih postupaka, koji su pred navedenim organom pokrenuti od fizičkih lica radi povraćaja poljoprivrednog zemljišta još 1992. godine.
Zaštitnik je upozorio Upravu za nekretnike u Bijelom Polju da nastavljanje sa dosadašnjom praksom nepostupanja po nalozima neposredno viših organa i nedonošenje odluka u primjerenim zakonskim rokovima, što rezultira nerazumno dugim trajanjem postupaka, može imati za posljedicu vođenje postupaka u kojima bi se razmatrala odgovornost Države.
„Kao i državnog/ih službenika, odnosno namještenika i sljedstveno tome, obavezu naknade štete po opštim pravilima o naknadi iste, a sve shodno Zakonu o državnim službenicima i namještenicima“, navodi Ombudsman.
Iako prema praksi Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) spor počinje od momenta ulaganja žalbe Ministarstvu finansija (u ovim slučajevima to su 2009. i 2015. godina), Zaštitnik konstatuje da je upravni postupak počet 1992. godine i još nije završen.
„Zaštitnik je mišljenja da je, budući da nije bilo okolnosti koje bi opravdale trajanje ovih postupaka preko 5, odnosno 11 godina od kada se smatra da “postoji građanski spor”, odnosno 28 godina od pokretanja ovih upravnih postupaka, došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku iz člana 32 Ustava Crne Gore i člana 6 Evropske konvencije“, navodi se u Mišljenju.
Ombudsman primjećuje da su u ovim predmetima upravni organi donijeli između 8 i 11 odluka i da nisu uvijek strogo poštovali zakonske rokove.
„Posebno je evidentno da sve odluke koje su donešene sadrže identična obrazloženja, identične ukidne razloge neposredno viših organa i potom identično rezonovanje i postupanje Uprave za nekretnine PJ Bijelo Polje, nakon poništaja rješenja“, navodi se u aktu Ombudsmana.
Zaštitnik, kako se navodi, ne smatra da je ovaj predmet kompleksan da bi opravdao toliku dužinu trajanja postupka.
„Sporno pitanje da li su zemljišta koja su predmet povraćaja, u trenutku podnošenja zahtjeva bila poljoprovredno zemljište, po mišljenju Zaštitnika, nije problematika koja opravdava ovako dugo trajanje postupaka“, navodi se u Mišljenju.
Ocijenjeno je da i podnosioci pritužbe u određenoj mjeri snose odgovornost za prekomjerno odlaganje jer nisu ulagali žalbe zbog ćutanja upave (administracije) svaki put kada su upravni organi premašili zakonske rokove za donošenje svojih odluka.
Po mišljenju Zaštitnika, glavni uzrok odugovlačenja je nedostatak u ranije važećem Zakonu o opštem upravnom postupku i upravnom sporu, a koji se primjenjuje na ove postupke, koji omogućava ponovna vraćanja predmeta na ponovljeni postupak, a koja su bila potrebna zbog nepotpunih činjeničnih utvrđenja.
Kako je pojašnjeno, budući da niti žalba niti tužba zbog ćutanja administracije nisu namijenjene za ispravljanje tog nedostatka niti one to mogu učiniti, Ombudsman ne može zaključiti da bi njihovo korišćenje u okolnostima ovoga predmeta dovelo do drugačijih ishoda postupaka.
Zaštitnik konstatuje da crnogorski zakonodavni sistem za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u upravnim postupcima koji su započeti prije stupanja na snagu novog ZUP i još traju, »pati od slabosti koje, inače djelotvoran sistem, čine nedjelotvornim«.
Ombudsman smatra da je podnosiocima pritužbe povrijeđeno i pravo na djelotvorni pravni lijek iz čl.20 Ustava i člana 13 EKLJP, u slučajevima višestrukog vraćanja predmeta organima uprave na ponovni postupak.
»Budući da se odredbe novog ZUP-a ne mogu primijeniti, shodno prelaznim i završnim odredbama, na postupke koji nijesu pravnosnažno okončani do njegovog stupanja na snagu«, kaže se u Mišljenju.
Podsjeća da je suđenje u razumnom roku u uskoj vezi s poimanjem poštenog suđenja, o kojem nije moguće govoriti u slučaju pretjerano duge neizvjesnosti stranaka u pogledu njihovih prava i obaveza o kojima se odlučuje pred sudom.
Zaštitnik navodi da specifičan monopolski položaj tijela državne uprave i pravnih osoba s javnim ovlašćenjima koji rješavaju u upravnim stvarima, može dovesti do zloupotrebe njihovog položaja odugovlačenjem postupanja, odnosno nerješavanjem ili neadekvatnim rješavanjem o zahtjevu.
Zaštitnik ima obavezu, kako se navodi, i da ukaže da, kada utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku, ESLJP će na zahtjev podnosioca zahtjeva u pravilu dosuditi pravičnu naknadu za nematerijalnuštetu.
“ESLJP smatra da postoji snažna, ali oboriva pretpostavka da pretjerano trajanje postupka uzrokuje nematerijalnu štetu zbog produžene neizvjesnosti u pogledu ishoda suđenja“, kaže se u Mišljenju.
Kako je pojašnjeno, ishod postupka pred nacionalnim organima, tačnije da li će u konačnom biti povoljan po podnosioca pritužbe – nije od uticaja na nematerijalnu štetu nastalu povredom prava na suđenje u razumnom roku.
Upravi je preporučeno da u ovim predmetima postupa sa izuzetnom hitnošću, što znači da prioritetno postupa i rješava.
»Da u cjelosti postupi po nalozima Ministarstva finansija i da donese odluke koje će sadržati valjano obrazloženje, odnosno u kojima će na valjan način utvrditi činjenično stanje i jasno obrazložiti zašto prihvata ili ne prihvata određeni dokaz«; kaže se u Mišljenju.
Zatraženo je i da u budućim istim ili sličnim situacijama, kada se na postupke u toku ne premjenjuju odredbe novog ZUP-a, prilikom donošenja odluke postupa po nalozima neposredno viših organa i pribavi sve dokaze i utvrdi sve činjenice na koje joj je ukazano, kako bi se donijela meritorna odluka.
