Podgorica, (MINA) – Sveštenici Mitropolije crnogorsko-primorske su, cijelo vrijeme epidemiološke krize, pokazali zavidan nivo odgovornosti i saradnje sa zdravstvenim radnicima, kazao je rektor Cetinjske bogoslovije Gojko Perović.
„Odgovorno tvrdim da ne postoji neka objektivna zdravstvena opasnost ili neko stručno upozorenje u tom pravcu, a da se Crkva po tom pitanju nije ponijela krajnje savjesno“, kazao je Perović agenciji MINA.
Prema njegovim riječima, u prilog takvom stavu govore činjenice.
„Otuda je hajka anti-novinara koja se ovih dana sprovodi prema Crkvi i sveštenstvu u Crnoj Gori udar na ljudsko lice našeg društva, kako da budemo ljudi, i kako da gradimo i unapređujemo zajednički život, ako svakodnevno proizvodimo toliko laži“, naveo je Perović.
On je upitao postoji li granica ili mjera u novinarstvu koja se ne bi smjela prelaziti kada je u pitanju pravljenje proizvoljnih vijesti ili plasiranje neprovjerenih informacija.
„Da im ne pominjem imena, ali to su mediji, njih četiri – pet, na kojima svakog dana možete pročitati jedne te iste vijesti, istovjetne ”autorske” tekstove i identičnu nepodnošljivost prema svima koji ne dijele njihove stavove i njihovu viziju ”ljubavi” prema državi, bolje reći, prema državnim privilegijama koje uživaju“, kazao je Perović.
On je rekao da su ti mediji doslovno klasteri širenja epidemije slijepe mržnje prema neistomišljenicima, i dodao da je „strašno u njihovom društvu vidjeti i državnu televiziju, čiji rad finansiramo svi mi, građani Crne Gore“.
Oni, kako je naveo, produkuju svojevrsni medijski aparthejd koji sveštenike i vjernike izdvaja u posebnu grupu građana nižeg ranga.
„Jer, po njima, one koji idu u Crkvu ne treba brojati u Crnogorce. Za njih, takvi ne žive u Crnoj Gori, već ”na Ravnoj Gori”. Njima treba poseban ljekarski nadzor – jer oni šire zarazu, i ne znaju za higijenu“, kazao je Perović.
On je rekao da tu ne vidi bitnu razliku u odnosu na rasizam koji se sprovodio prema crncima u Južnoj Africi ili na jugu Sjedinjenih Američkih Država do pred kraj prošloga vijeka.
Kako je naveo, prema ideologiji tih medija, jedan zakon treba da važi za sveštenike i vjernike, a drugi za sve ostale javne službe.
Iz takve pameti je, prema riječima Perovića, i izašao onakav Zakon o slobodi vjeroispovjesti, po kome je o crkvenoj imovini trebalo raspravljati na jedan, a o imovini drugih fizičkih i pravnih lica na drugi način.
„Zato je za njih, prije neki dan, senzacionalna vijest bila dijagnoza korone kod nekolicine sveštenika, i gle čuda – dokaz nesavjesnosti Crkve po pitanju zdravstvene pažnje“, kazao je Perović.
On je podsjetio da je prošlo više od pola godine od kad se pojavio virus u Crnoj Gori do prvog zaraženog sveštenog lica, i to sve nakon brojnih litija i drugih crkvenih okupljanja širom zemlje.
„Ovoliko zakašnjeli kontakt virusa sa crkvenim skupovima ne navodim kao dokaz da smo, kao vjerujući ljudi, prezaštićeni od zaraze, ali to jeste dokaz da nijesmo, ni po čemu, ni gori ni drugačiji, od drugih“, pojasnio je Perović.
On je istakao da je svaki sveštenik, svaki nastavnik ili učenik bogoslovije, kod koga se pojavila sumnja u postojanje simptoma, momentalno stavljen u izolaciju i pod ljekarski nadzor. „Sveštenici tim prije jer se radi o vrsti javne službe sa izuzetno frekventnim socijalnim kontaktima“.
„Čak bih rekao, s obzirom na učestalost kontakata sa ljudima, da smo mi sveštenici cijelo vrijeme epidemiološke krize pokazali zavidan nivo odgovornosti i saradnje sa zdravstvenim radnicima. Ali zaključak o tome neka donose ljekari, ja sam izrekao moj utisak“, kazao je Perović.
On je rekao da u Cetinjskoj bogosloviji nema zaraženih đaka niti nekog od pomoćnog radnog osoblja, pa se život i rad škole odvija neometano.
Postoji, kako je naveo, sumnja na par nastavnika, ali oni su trenutno van nastavnog procesa dok se ne utvrdi njihovo stanje.
„Cetinjska bogoslovija svakako predstavlja školu zatvorenog tipa. Mi u njoj trenutno kombinujemo živu i on-lajn nastavu. Кontakt sa okolinom je sveden na minimum, a ako bude bilo zaraženih u kolektivu – dalji rad ćemo svakako koordinisati sa nadležnim medicinskim službama“, rekao je Perović.
On je saglasan sa primjedbom da disciplina na okupljanjima vjernika prilikom vjerskih obreda nije uvijek besprekorna.
„Samo to nije posljedica organizacionog nemara, koliko činjenice da je Pravoslavna crkva najmnogoljudnija institucija u Crnoj Gori, a da su današnje duhovne potrebe ljudi isprepletane sa stihijom straha i neizvjesnosti“, kazao je Perović.
U tom smislu, kako je naveo, nije uvijek lako staviti u red „i poređati u kolone one koji su žedni Boga Živoga“.
„Pa ipak propusti su u ubjedljivoj manjini u odnosu na mir i red koji tokom cijele godine vlada u crnogorskim hramovima. Tolike litije, tolika narodna sabranja u hramovima i crkvenim portama, a izvori epidemiološke zaraze su dominantno bili na nekim drugim tačkama“, rekao je Perović.
On smatra da su djeca u barskom hramu morala imati neku zaštitu, kako u pogledu nošenja maski, tako i u pogledu međusobne distance.
„Govorim to iz iskustva kako žive i rade polaznici Cetinjske bogoslovije, bilo u učionici, bilo u unutrašnjosti crkve. Ali – tu vidim kraj razlozima da se taj događaj kritikuje“, istakao je Perović.
On je upitao da li su djeca vršeći molitveni poklon narušila javni red i mir ili neki važeći pozitivni propis, da li ona mogu doći u hram sa roditeljima, a na poziv nastavnika mimo vremena nastave i da li uopšte djeca koja idu u školu smiju i mogu da budu na molitvi uz, naravno, saglasnost roditelja.
„E to su pitanja na koja svaka civilizovana država i zajednica zna odgovor, a on nije odričan, kako smatraju, vjerujem iz neznanja, naši savremeni agitatori anti-crkvenosti“, zaključio je Perović.
