fbpx
NaslovnicaCrna GoraOsnovno obrazovanje RE učenika u Crnoj Gori nedovoljno kvalitetno

Osnovno obrazovanje RE učenika u Crnoj Gori nedovoljno kvalitetno

Podgorica, (MINA) – Kvalitet obrazovanja učenika iz romsko-egipćanske (RE) zajednice u osnovnim školama je jako nizak i većina njih ne bude dovoljno zrela i nema čvrste temelje znanja kako bi nastavili srednje obrazovanje, saopšteno je u podkastu Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).

Pedagoškinja Zoja Tarlamišaj je, u podkastu „Pravo u CEDEM“, rekla je da je sve veći broj srednjoškolaca iz RE zajednice, ali da se nailazi na neke probleme kao što su kvalitet obrazovanja.

„Smatram da je kvalitet obrazovanja RE učenika u osnovnim školama jako nizak“, rekla je Tarlamišaj.

Ona je ocijenila da većina onih koji završe osnovnu školu nije dovoljno zrelo, dovoljno sposobni i nema čvrste temelje osnovnoškolskog znanja da bi nastavili dalje srednje obrazovanje.

„Čak i oni koji upišu srednje obrazovanje onda se demotivišu, jer shvataju da toliko toga su propustili u osnovnoj školi“, navela je Tarlamišaj.

Ona je naglasila da je važno da učenici budu što redovniji.

Tarlamišaj je ukazala da bi škola po pitanju izostanaka sa časova trebalo da bude stroža, da se zna šta se može opravdati, ali da treba i roditelje osvijestiti da je obrazovanje obavezno i da djeca moraju da usvoje neka znanja.

„I tu treba i roditelje da podstaknemo da se i oni više interesuju za školovanje djece“, kazala je Tarlamišaj.

Ona je kazala da se trudi da ruši predsrasude i stereotipe koje većinska zajednica ima prema RE populaciji.

„Ali možda su te predrasude usađene u našoj samoj zajednici i da smo mi ograničeni tim predrasudama i smatramo da smo manje vrijedni od većinske zajednice“, kazala je Tarlamišaj.

Kako je kazala, u svojoj porodici je za obrazovanje imala podršku roditelja, kao i starijeg brata koji je prvo završio srednju školu.

Tarlamišaj je ukazala da je na početku obrazovanja suočila sa problemom da nije poznavala služben jezik.

„Smatram da bi većinu osoba da bi taj problema obeshrabrio, ali mene je to nekako motivisalo da se ja pokažem jer sam znala da ukoliko ne napredujem u učenju službenog jezika da ću biti ispisana iz škole“, navela je Tarlamišaj.

Ona je apelovala na roditelje da iskoriste šansu da djecu šalju u predškolsku ustanovu.

„Dovoljno je možda čak i godinu prije nego što navrše šest godina da se socijalizuju da bi bili koliko toliko spremni za školu, a po mogućnosti i duže“, istakla je Tarlamišaj.

Ona je kazala da su kroz Forum teatar obrađivali razne teme kao što su dječiji ugovorni brakovi, nasilje u povedici, rano prekidanje obrazovanja, gdje su se bavili problemima RE zajednice.

Tarlamišaj je kazala da je tim predstavljanjem na neki način osjećala da motiviše pripadnike RE zajednice.

„Jer ako sam mogla ja da zavašem srednju školu i da upišem fakultet, ako sam ja mogla da dođem iz Bara sama u Nikšić da studiram, da stanujem u studentskom domu, onda kasnije i privatno, pa smatrala sam da tim svojim primjerom motivišem zajednicu da mogu da se ugledaju na neki način na mene i trudim se da to i dalje radim“, rekla je Tarlamišaj.

Ilija Gajević iz dramskog studija Prazan prostor rekao je da je dramska pedagogija, koja oblikuje djecu i mlade o svakodnevnim pitanjima, proces preko kojeg mladi mogu da prožive neke svakodnevne situacije.

Kako je rekao, u dramsku pedagogiju takođe spadaju neke tehnike koje se koriste i na fakultetima dramskih umjetnosti, ali ih u Praznom prostori nikad ne sprovode sa ciljem da obrazuju ljude da postanu nekad glumci, nego da razvijaju svoju unutrašnjost na najbolji mogući način.

„To je bila prva misija dramskog studija Prazan prostor. Međutim, kontinuitetom i stvarno posvećenim radom on je onda izrodio toliko ljudi koji su postali profesionalci u polju dramskih umjetnosti, da smo prije nekih 6-7 godina krenuli sa svojom profesionalnom pozorišnom produkcijom“, naveo je Gajević.

On je ukazao da jezgro te produkcije čine ljudi koji su bili sami polaznici dramskog studija Prazan prostor.

Upitan koliko česti im se priključuju mladi iz nekih evidentno ranjivih grupa, Gajević je kazao da o tome ne može da se govori generalno, jer se situacija razlikuje od grupe do grupe, iz generacije u generaciju.

„Ono što jeste očigledan problem jeste da se do grupa koje su uglavnom socijalno ugrožene, bilo da je riječ o RE populaciji ili generalno siromašnom sloju stanovništva, jako teško dolazi i jako se teško motivišu čak i onda kad nije potrebno da ikakva finansijska sredstva ulože“, rekao je Gajević.

Kako je kazao, ti ljudi su toliko marginalizovani i sistemski zapostavljeni da se jednostavno jako teško odlučuju na taj korak pristupanja.

Gajević je rekao da su imali kontakte sa pojedinicima, ali da nijesu do sad sarađivali sa nevladinim sektorom koji se konkretno tiče RE populacije.

„Ali smo dosta kroz projekte u saradnji sa Ministarstvom rada i socijalnog staranja radili sa RE populacijom i imamo nekog iskustva“, naveo je Gajević.

Kako je kazao, to nijesu bili projekti koji su specifično bili namjenjeni RE populaciji, ali kako su oni u velikoj mjeri korisnici nekih projekata i programa koje Ministarstvo rada i socijalnog staranja nudi, onda su oni u velikoj mjeri bili polaznici tih programa.

Gajević je kazao da je sve to počelo jako davno, prevashodno sa angažmanom Petra Pejakovića, koji je svoj profesionalni angažman gradio na tome da sarađuje sa ugroženim grupama.

On je naglasio da su uvijek bili u saradnji sa nekim odsjekom državnog sektora.

„Uvijek je ipak bilo na njima da pokrenu te sistemske stvari, a na nama kao dramskom studiju i nevladinom (NVO) sektoru da pokažemo neke prakse koje mogu da se koriste“, ukazao je Gajević.

On je naglasio da je njihova praksa uvijek bila da u projektu i u nekoj grupi uvijek bude uključeno makar pola polaznika dramskog studija Prazan prostor na jedan ili drugi način.

„Jednostavno tom mješanom grupom oni dobiju mogućnost i da izgrade neka prijateljstva, i da se osnaže, to je nekako obostajano korisno, nije to samo naminjeno“, rekao je Gajević i složio se da se tada dešava spontana inkluzija u oba smjera.

On je pzvao sve koji su imalo zainteresovani da dođu na njihove časove, da ih kontaktiraju.

„I da se usude da naprave taj prvi korak bez obzira na to koliko misli da prepreka stoji pred njim, bilo da su, ne znam, socijalne, jezičke, finansijske prirode i tako dalje“, rekao je Gajević.

On je ocijenio da su NVO koje se bave RE populacijom stvarno posljednjih godina uradile neke super stvari koje su i bile vidljive i nekako pokupile zajednicu i na kulturnom planu radile.

„Ali čini mi se da je isti problem, nevezano sa kojim ugroženim grupama radite, taj izostanak neke sistemske promišljenije podrške i da se sve to, bez obzira na dobre rezultate, na kraju zagubi u nekakvoj birokratiji i u čekanju narednog procesa“, rekao je Gajević.

Kako je kazao, u Praznom prostoru vole taj praktični rad.

„Mi u tome uživamo i to umijemo da radimo i nekako uvijek kad imamo odriješene ruke da nešto osmislimo i da uradimo, to bude dobro“, rekao je Gajević.

Tarlamišaj, koja radi RE medijator u Ekonomsko-ugostiteljskoj školi u Nikšiću, osnovala je NVO Ključ.

Ona je kazala da je radila i u zdravstvu kao medijator, kao i da je sarađivala sa nekoliko NVO.

„Sve je to bilo u sklopu pokušaja da se unaprijedi položaj Roma i Egipćana. A posljednje dvije godine sam radila kao facilitator na Romacted programu Evropske unije i Savjeta Evrope“, navela je Tarlamišaj.

Kako je kazala, kroz svo to iskustvo osnažila se da počne da se na neki drugačiji način bavi aktivizmom.

„Ohrabrila sam se da formiram i registrujem svoju NVO Ključ, koja će se baviti upravo ovim problemima kvalitetima, kvalitetu u obrazovanju“; rekla je Tarlamišaj.

Ona je ocijenila da se ne može stalno razbacivati brojkama i statistikom kako se u toj oblasti napredujemo, ako se u stvari samo kvantitativno napredujemo, a kvalitet opada.

Tarlamišaj je upozorila da je sve manje i studenta.

„Ja se sjećam da je 2013. godine kada sam ja upisala fakultet, bilo je preko 20 studenta. A sad svake godine se smanjuje taj broj“, rekla je Tarlamišaj.

Ona je ukazala da neki studenti iz RE zajednice odustane poslije prve godine ili nakon druge.

Kako je rekla Tarlamišaj, nažalost, djevojke rano odluče da stupe u brak, sa 17, nepunih 18 godina i one žele da napuste srednju školu kako bi stupile u brak.

„Znači, mi moramo da podižemo svijest roditelja i na taj način koliko je zapravo možda bitno za njihovu djecu da imaju te neke partnerske veze i prije braka, da bi oni znali šta je ono pravo za njih“, istakla je Tarlamišaj.

Ona je kazala da se dešava toliko puta da onda te djevojke trpe nasilje u porodici, da nemaju mogućnost kasnije da se vrate svojoj primarnoj porodici.

Tarlamišaj je rekla da je problem zbog tog patrijarhata, jer u RE zajednici slabo koja porodica podržava partnerske veze, prije braka.

Ove epizode podkasta realizovane su u okviru projekta “Inkluzija bez granica: Osnaživanje Roma/kinja i Egipćana/ki kroz zaštitu prava i obrazovanje”, koji je podržan od Ministarstva ljudskih i manjinskih prava.

Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS

Najčitanije