Podgorica, (MINA) – Osnovni sud u Podgorici nije nadležan za postupanje u predmetu bivše sutkinje Ustavnog suda Dragane Đuranović, koja je tužila Skupštinu radi poništenja odluke o prestanku funkcije, saopšteno je iz tog suda.
Navodi se da se Osnovni sud u Podgorici prvostepenim rješenjem oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u tom predmetu i da su ukinute sve sprovedene radnje, a tužba sa predlogom za određivanje privremene mjere je odbačena.
Đuranović je Osnovnom sudu u Podgorici 12. februara podnijela tužbu protiv Skupštine jer joj je konstatovala prestanak sudijske funkcije shodno Zakonu o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO), a ne po aktu o radu.
Ona je tužbom tražila određivanje privremene mjere, kojom bi bila vraćena na funkciju do pravosnažnog okončanja postupka.
Iz Osnovnog suda su kazali da se predmet tužbenog zahtjeva odnosi na utvrđivanje ništavosti zaključka Ustavnog odbora Skupštine o ispunjenosti uslova za penziju Đuranović od 17. decembra prošle godine i konstatacije predsjednika Skupštine Andrije Mandića o prestanku funkcije.
U predmetu se navodi da je “tužena diskriminatorski postupala prema tužilji po osnovu starosne dobi”.
U obrazloženju rješenja navodi se da je sud prethodno ispitao tužbu sa predlogom za određivanje privremene mjere i da je prevashodno cijenio okolnosti od kojih zavisi stvarna nadležnost suda za postupanje u tom predmetu ustanovljena Zakonom o sudovima.
“U tom smislu prvostepeni sud je našao da su predmet tužbe akti najvišeg zakonodavnog tijela koji su donijeti na osnovu ustavnih ovlašćenja Skupštine, pa isti, eventualno, podliježu ispitivanju ustavnosti, što ne može biti nadležnost redovnih sudova, već je to izvorna ustavna nadležnost Ustavnog suda”, kaže se u obrazloženju.
Ističe se da bi zbog toga bilo ustavno-pravno neprihvatljivo da redovni sudovi poništavaju odluke Skupštine.
Iz Osnovnog suda su naveli da Ustavni sud ima isključivo pravo ukidanja neustavnih pojedinačnih akata po sili samog Ustava, kroz postupak po ustavnoj žalbi i to u situaciji kada su iscrpljena sva pravna sredstva, ali i u situaciji kad nacionalno zakonodavstvo ne predviđa redovno sredstvo zaštite.
“U vezi sa istim se i pitanje da li je predmetnim aktima tužilja pretrpjela diskriminaciju i da li je s tim u vezi povrijeđeno neko od konvencijskih prava u proceduri prestanka funkcije, jedino može postaviti pred Ustavnim sudom”, navodi se u obrazloženju.
Ističe se da bi izuzetak od tog pravila postojao jedino u slučaju da je ispitivanje zakonitosti prestanka javne funcije bilo izričio predviđeno zakonom, što bi dalo ovlašćenje sudu da raspravlja u takvoj pravnoj stvari, a što u konkretnom nije slučaj.
Navodi se da je Osnovni sud ostao dosljedan poštovanju odredbe člana 11 Ustava, kojim je propisano da je vlast ograničena Ustavom i Zakonom i da se odnos pojedinih grana vlasti mora zasnivati na principu ravnoteže i međusobne kontrole, a da se istovremeno omogući ispitivanje zakonitosti pojedinačnih pravnih akata koje Skupština donosi, u odgovarajućem postupku.
“Ukazano je da isključenje sudske zaštite pred redovnim sudom u konkretnom ne ukazuje na povredu članova 6 i 13 Konvencije o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, a koji stav je iznijet u odluci Evropskog suda za ljudska prava (ESLJP) Olujuć protiv Hrvatske”, kaže se u obrazloženju.
Navodi se da je ESPJLP stava da u tom slučaju aplikantu nije povrijeđeno pravo na pristup sudu, budući da je podnosilac bio ovlašćen da podnese ustavnu tužbu protiv odluke državnog sudbenog vijeća i Županijskog doma.
U obrazloženju se dodaje da se drugačiji zaključak ne može izvesti ni iz odredbe člana 14 Zakona o sudovima, jer je tom odredbom propisana nadležnost osnovnog suda.
“Međutim, u situaciji kada je isključena nadležnost suda koji bi po opštim propisima bio nadležan, onda se iz navedene odredbe Zakona o sudovima ne može izvoditi zaključak da je nadležan neki drugi redovni sud, saglasno načelnom pravnom stavu Vrhovnog suda Crne Gore”, kaže se u obrazloženju.
Kako se ističe, imajući u vidu taj pravni pristup, na osnovu kojeg je sud cijenio da odlučivanje o postavljenim tužbenim zahtjevima, ne spada u nadležnost redovnog suda.
“Pa je isti našao da nema mjesta ni odlučivanju o stavljenom predlogu za određivanje privremene mjere, zbog čega se sud oglasio apsolutno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari, ukinuo sprovedene radnje i odbacio tužbu”, zaključuje se u obrazloženju.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
