Podgorica, (MINA) –U ostvarivanju boljeg položaja žena sa invaliditetom postignuti su određeni pomaci, ali i dalje treba raditi na poboljšanju u oblastima obrazovanja, zapošljavanja i zdravstvene zaštite, smatra koordinatorka Studentske savjetodavne kancelarije u Udruženju mladih sa hendikepom (UMHCG) Anđela Miličić.
Ona je kazala da je dobra informisanost osoba sa invaliditetom jedna od ključnih stvari u ostvarivanju njihovog boljeg položaja.
„Vrlo je važno da osobe sa invaliditetom znaju koja su njihova prava, budu informisane i da govore o svojim iskustvima“, rekla je Miličić agenciji MINA.
Upitana da uporedi sadašnji položaj osoba sa invaliditetom sa onim prije pet godina, ona je navela da su postignuti određeni pomaci, ali da je potrebno raditi na poboljšanju određenih oblasti, kao što su obrazovanje, zapošljavanje i zdravstvena zaštita.
„Ne treba da bude tabu tema ako imate problem i susrećete se sa nekom preprekom. Ne treba da mislite da je problem u vama, jer je problem u široj okolini i društvu koje osobu sa invaliditetom i dalje posmatra kao nekog ko ne treba da bude vildjiv i bori se za svoja prava“, poručila je Miličić.
Govoreći o zdravstvenoj zaštiti osoba sa invaliditetom, ona je navela da oni često teško dolaze do određenih medicinskih pomagala, jer je sama procedura za njihovo nabavljanje složena.
Miličić smatra da zdravstvena zaštita žena sa invaliditetom nije na zavidnom nivou.
Prema njenim riječima, određeni poslodavci zapošljavaju osobe sa ivaliditetom, ali najčešće na kraći vremenski period.
„Osobe sa invaliditetom najčešće su, na žalost, zaposlene u organizacijama osoba sa invaliditetom, a ne u nekim drugim organizacijama ili institucijama“, dodala je Miličaić.
Iz tog razloga, kako je navela, moguće je konstatovati da poslodavci imaju određene predrasude prema osobama sa invaliditetom i smatraju da one ne mogu da doprinesu boljoj radnoj atmosferi i da nemaju potencijala i mogućnosti za napredak.
Govoreći o svom ličnom iskustvu, Miličić je kazala da je kao pripravnica 2015. godine došla u UMHCG, da u tom trenutku nije bila osnažena kao osoba sa invaliditetom i da je imala određene psihološke barijere.
„Nijesam bila sigurna u sebe, nijesam imala samopouzdanja i plašila sam se kako će da me prihvate ljudi i nova sredina. I moja porodica imala je bojazni kako ću se snaći, jer svakodnevno putujem na relaciji Nikšić – Podgorica“, rekla je ona.
Miličić je navela da joj je rad u UMHCG omogućio da se informiše o svim pravima osoba sa invaliditetom, bude motivisana, stekne novo iskustvo i prenese ga i na druge osobe sa invaliditetom.
Ona je dodala da u vrijeme kada je trebalo da nastavi sa školovanjem i odluči koji fakultet će upisati nije bila spremna da se preseli iz Nikšića u Podgoricu i studira fakultet koji je željela.
„Tada nijesam znala za sve servise podrške koje nudi UMHCG i da preko tog Udruženja mogu da ostvarim pravo na smještaj u domu. Imala sam bojazan kako ću raditi kolokvijume i ispite, a nijesam znala da ih mogu raditi usmenim putem“, navela je Milićić, koja je na studijskom programu Sociologija Filozofskog fakulteta specijalizirala 2015. godine.
