Podgorica, (MINA) – Država ne preduzima sve mjere kojima bi osigurala veći nivo garancija i poštovanja prava osoba s invaliditetom i omogućila njihovu adekvatnu zastupljenost u organima vlasti i na pozicijama odlučivanja, ocijenila je izvršna direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Marina Vujačić u intervju za Savez slijepih Crne Gore.
Kako ocjenjujete trenutno stanje po pitanju učešća osoba s invaliditetom u javnom i političkom životu?
“Trenutni nivo učešća osoba s invaliditetom u javnom i političkom životu Crne Gore nije adekvatan iz više razloga, uključujući i zakonodavni okvir, ali i nivo poštovanja njihovih prava u praksi. Ovo se odnosi i na pravo osoba s invaliditetom da biraju, dok se još uvijek o pravu osoba s invaliditetom da budu birane i ne govori dovoljno. Takođe, segment prava na učešću u javnom životu podrazumjeva i to da su osobe s invaliditetom u maloj mjeri zastupljene u okviru pozicija odlučivanja, bez obzira na standarde i obaveze države.
U tom smislu, država ne preduzima sve obavezne mjere i aktivnosti da bi osigurala veći nivo garancija i poštovanja prava osoba s invaliditetom i omogućila njihovu adekvatnu zastupljenost, uključujući i u organima vlasti i na pozicijama odlučivanja.”
Na osnovu informacija kojima raspolaže Vaša organizacija, da li su i u kojoj mjeri, pitanja koja se tiču unaprjeđenja položaja osoba s invaliditetom zastupljena u programima političkih partija?
“Pitanje i prava osoba s invaliditetom nijesu zastupljena u dovoljnoj mjeri u programima političkih partija, a i kada su zastupljena, uglavnom se ne radi o adekvatnom pristupu fenomenu invaliditeta. Navedeno znači da političke partije pitanja osoba s invaliditetom vide kao pitanja socijalne politike, a ne širokog spektra ljudskih prava, zbog čega se njihove predložene mjere odnose samo na pitanja socijalne politike i eventualno zapošljavanja. O tome kakav je pristup političkih partija prema osobama s invaliditetom dovoljno govori činjenica da se većina prostora u kojima se nalaze partije ne nalazi u pristupačnim okruženjima, niti se njihovi programi i kampanja sprovode na način koji je pristupačan svim kategorijama osoba s invaliditetom s aspekta pristupačnosti informacija i komunikacija i sredstava koja koriste.”
Prepoznaju li predstavnici institucija sistema značaj vaših preporuka i da li su u prethodnom periodu preduzete određene konkretne mjere, kojima bi se potvrdila suštinska, a ne samo deklarativna posvećenost poštovanju ljudskih, konkretnije građanskih i političkih prava osoba s invaliditetom?
“Možda institucije sistema u određenoj mjeri prepoznaju značaj obaveza i preporuka u odnosu na osobe s invaliditetom, ali su preduzete mjere s njihove strane ili nedovoljne ili neadekvatne. Navedeno posebno imajući u vidu da je država Konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima osoba s invaliditetom ratifikovala 2009, a da još uvijek ni nivo garancija ne prati standarde Konvencije, pa samim tim ni praksa, odnosno primjena garancija. Činjenica da je Ustavni sud dvije norme iz Zakona o izboru odbornika i poslanika, a koje se odnose na prava osoba s invaliditetom, proglasio neustavnim potvrđuje navedeno, ali i govori o neophodnosti planiranja i sprovođenja treninga i obuka o principima ljudskih prava osoba s invaliditetom i o Konvenciji. Ovo se odnosi kako na Skupštinu Crne Gore, Državnu izbornu komisiju, opštinske izborne komisije, biračke odbore, ali i sve političke partije, odnosno na sve institucije i organe za sprovođenje izbora.
Osim nedostatka mjera i aktivnosti koje oni sami preduzimaju nerijetko izostaje njihov odgovor na upućene inicijative, a kamoli adekvatno postupanje po inicijativama. Tako na primjer još uvijek nijesmo dobili odgovor na upućenu Inicijativu Opštinskoj izbornoj komisiji Glavnog grada- Podgorice nakon nalaza monitoringa biračkih mjesta, biračkog materijala i procedura glasanja na održanim lokalnim izborima u Podgorici u oktobru 2022.”
U pogledu pristupačnosti biračkih mjesta i samog procesa glasanja, odnosno ostvarivanja aktivnog biračkog prava, bilježi se određeni napredak. Koje bi segmente u ovoj oblasti trebalo dodatno unaprijediti?
“Jako mali napredak postignut je u segmentu arhitektonske pristupačnosti, odnosno nesmetanog pristupa, ulaska, kretanja i boravka unutar biračkih mjesta posebno za korisnike kolica. Neke opštinske izborne komisije određivanjem novih biračkih mjesta ispratile su obavezu o pristupačnosti, ali organi za sprovođenje izbora nijesu uradili ništa da ranija biračka mjesta učine pristupačnim.
Naprotiv, i opštinske izborne komisije i birački odbori pokušavaju prebaciti odgovornost na vlasnike tih objekata, posebno ako je riječ o javnim objektima i ustanovama, dok se za privatne objekte opravdavaju izgovorom da oni i ne mogu naložiti vlasnicima tih objekata da ih učine pristupačnim. Ukoliko ne mogu onda moraju izabrati pristupačna biračka mjesta. To im je i ustavna i zakonska obaveza, zbog toga što je diskriminacija po osnovu invalidnosti jednako propisana u slučaju nemogućnosti nesmetanog pristupa bilo kom javnom objektu i površini, ili objektu i površini u javnoj upotrebi.
O navedenom postoje i pravosnažne presude po tužbama za zaštitu od diskriminacije u kojima je utvrđena diskriminacija i naloženo uklanjanje posljedica diskriminacije, odnosno prilagođavanje tih objekata. Određeni napredak svakako jeste postignut kada je u pitanju uređenje samog biračkog mjesta, odnosno postojanje police na nižoj visini u glasačkoj kabini, postavljanje glasačke kutije na nižoj visini od standardne, obezbjeđivanje dva šablona na svakom biračkom mjestu i etison traka za orjentaciju osoba s oštećenim vidom, dok samo neki birački odbori poštuju preporuku o mogućnosti potpisa izvoda iz biračkog spiska faksimilom, dok većina i dalje zahtijeva otisak prsta u situaciji kada nije moguć svojeručni potpis.”
Da li osobe s invaliditetom kojima je oduzeta poslovna sposobnost mogu ostvariti svoja biračka prava na jednakim i ravnopravnim osnovama?
“Od trenutka kada je prihvaćena inicijativa UMHCG za vraćanje u birački spisak svih osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost i sprovođenje kampanje koju je podržala Misija OEBS u Crnoj Gori nijesmo imali prigovore da nekom od njih nije omogućeno pravo da biraju na izborima. Vjerujem da bi ovu praksu trebale ispratiti i druge zemlje, posebno one koje su kao i Crna Gora ratifikovale Konvenciju.”
Kada govorimo o uslovima za kandidaturu OSI za obavljanje javnih funkcija, situacija je znatno drugačija, usljed veoma izražene stereotipizacije. Koji su najčešći stereotipi u odnosu na kandidaturu osoba s invaliditetom za javne funkcije?
“Za osobe s invaliditetom se često vjeruje da nijesu sposobne donositi odluke o sopstvenom životu, a kamoli da učestvuju u procesima donošenja odluka ili da donose odluke za druge građanke i građane. Dugogodišnja primjena različitih modela pristupa invaliditetu, uključujući i model milosrđa, dovela je do izolacije i isključenosti osoba s invaliditetom, njihove neosnaženosti i pasivnosti, dok su svi ostali u sistemu to smatrali logičnim stanjem stvari. Zbog toga i dan danas imamo nepristupačnu Plenarnu salu u Skupštini Crne Gore i većinu lokalnih parlamenata koji su, takođe, nepristupačni.
Doduše, možda ne treba čekati uslove za kanditaturu nego upravo kanditaturom izvršiti pritisak da se praksa promjeni jer da nije aktivizma osoba s invaliditetom i njihovih predstavničkih organizacija ne bi bilo značajnog pomaka u nijednoj oblasti života osoba s invaliditetom. Svakako, neophodno je preduzeti i druge mjere za adekvatne garancije aktivnog prava glasa, odnosno mogućnosti osoba s invaliditetom da budu birane.”
Do sada nije bilo pomaka u ovoj oblasti. Da li očekujete da ćemo u narednom periodu možda imati predstavnika/cu osoba s invaliditetom u parlamentu, ili na nekoj drugoj javnoj funkciji, čime bi se podstakla aktivnija borba za poštovanje njihovih prava?
“I do sada smo u Skupštini Crne Gore imali i poslanike s invaliditetom, ali koji to nijesu javno saopštavali, niti se na takav način predstavljali, pretpostavljam zbog straha od stereotipizacije ili, možda, i ličnog neprihvatanja iskustva invaliditeta zbog čega se o navedenom pitanju samo sporadično govori u medijima ili na nekim događajima, ali ne i na ostalim mjestima gdje bi to trebalo činiti.”
Na koji način će vaša organizacija nastaviti proces zagovaranja kreiranja efektivnijih javnih politika u ovoj oblasti i koje su vaše ključne preporuke za predstavnike/ce političkih partija i institucija sistema uopšte?
“Svakako ćemo nastaviti da dostavljamo sugestije za izmjene i dopune zakonodavstva, da sprovodimo kampanju o pravu na javni i politički život, da vršimo monitoring pristupačnosti biračkih mjesta, biračkog materijala i procedura glasanja za osobe s invaliditetom, ali i da sprovodimo ili iniciramo i druge aktivnosti koje će unaprijediti mogućnosti i prava osoba s invaliditetom za učešće u javnom i političkom životu. Navedeno uključuje i nastavak pružanja besplatnog pravnog zastupanja za sve osobe s invaliditetom koje nam se obrate ili za koje smo u saznanju da im je prekršeno neko od navedenih prava. Ovo posebno zbog toga što se ovaj mehanizam pokazao kao adekvatan i što je u svakom okončanom postupku utvrđena diskriminacija.”
Intervju je kreiran u okviru projekta “Biram da biram” koji realizuje Savez slijepih Crne Gore.
Projekat je podržan kroz program „OCD u Crnoj Gori – od osnovnih usluga do oblikovanja politika – M’BASE“ koji sprovode Centar za građansko obrazovanje (CGO), Friedrich-Ebert-Stiftung (FES), Centar za zaštitu i proučavanje ptica Crne Gore (CZIP) i Politikon mreža.
Projekat finansira Evropska unija, a kofinansira Ministarstvo javne uprave.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
