Podgorica, (MINA) – Nekompetentnost donosilaca političkih odluka, nedostatak sposobnosti potrebnih za odgovor na izazove savremenog doba i zabrinjavajući kadrovski deficit, ključni su izazovi u sistemu odbrane, na koje do sada nije bilo adekvatnog odgovora, smatra bivši načelnik Generalštaba Vojske Crne Gore (VCG) Dragan Samardžić.
On je u intervjuu Agenciji MINA kazao da je dezorijentisanost postala akutna bolest sistema odbrane, i to zaslugama političkog rukovodstva.
Samardžić je rekao da je glavna energija sistema nepovratno potrošena na trvenja, afere i partijski populizam, umjesto da težiste bude na unapređenju operativnih sposobnosti Vojske i implementaciji preuzetih NATO ciljeva sposobnosti.
„Zbog toga, umjesto da budu u fokusu, ključni prioriteti sistema ostali su u sjenci, čekajući već petu godinu da ih se neko sjeti“, kazao je Samardžić.
Kako je naveo, umjesto da se išlo u susret rješavanju problema, oni su se do te mjere akumulirali da ugrožavaju borbenu gotovost Vojske.
„Ključni izazovi, na koje do sada nije bilo adekvatnog odgovora sistema, su odsustvo strateškog promišljanja i nekompetentnost donosilaca političkih odluka, autokratski centralizovani sitem koji guši inicijativu i efikasnost, kao i nastavak dezintegracije odbrambeno-bezbjednosnog sistema na svim nivoima“, kazao je Samardžić.
On smatra da su ključni izazovi i nedostatak potrebnih sposobnosti za odgovor na izazove savremenog doba i zabrinjavajući kadrovski deficit.
Na pitanje da li posljednja dešavanja, poput neslaganja ministra odbrane Dragana Krapovića i predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića o određenim pitanjima i hapšenje pripadnika VCG na Kosovu, mogu uticati na ugled Vojske i države kao NATO članice, Samardžić je odgovorio da se u kratkom roku mnogo toga desilo što je negativno uticalo na ugled VCG, Ministarstva odbrane (MO) i države.
„Centralna figura svih tih dešavanja, nažalost, bio je ministar odbrane. Kao direktan akter događaja ili putem neodmjerenih izjava i uz neadekvatnu reakciju sistema“, naveo je Samardžić.
Saveznike, kako je kazao, najviše zabrinjava funkcionalnost Savjeta za odbranu i bezbjednost.
„Pa im se poslije svih iskustava nameće ključno pitanje – da li će Crna Gora, u slučaju krizne situacije, biti u stanju da pravovremeno donese ispravne odluke“, dodao je Samardžić.
On je istakao da pouzdanost nije deklarativna, već vrijednosna kategorija koja se djelima dokazuje.
Odgovarajući na pitanje da li države članice NATO-a imaju manje ili veće povjerenje u Crnu Goru nakon promjene vlasti 30. avgusta 2020. godine, Samardžić je kazao da se od tada promijenilo nekoliko vlada, ali da se nijedna nije bavila suštinskim pitanjima kolektivnog sistema odbrane.
„Nažalost, stiče se utisak da donosioci političkih odluka ne poznaju čak ni osnove funkcionisanja NATO-a“, dodao je Samardžić.
On je rekao da bi, u suprotnom, odavno bio donešen prijeko potreban Zakon o kriznom menadžmentu, koji bi bio usklađen sa NATO sistemom donošenja odluka.
„Takođe, ne bi se pravile početničke greške koje su poljuljale povjerenje saveznika u Crnu Goru. Prisjetimo se samo činjenice da, nakon agresije Rusije na Ukrajinu, jedina članica NATO-a koja nije donijela potrebnu odluku bila je Crna Gora, zbog opstrukcije jednog člana Savjeta za odbranu i bezbjednost“, naveo je Samardžić.
Kako je kazao, sporna imenovanja na ključnim pozicijama u sistemu bezbjednosti, sumnje u regularnost pojedinih bezbjednosnih provjera i moguća kompromitacija NATO tajnih podataka, sigurno nijesu doprinijela vraćanju povjerenja, već naprotiv.
„Bez obzira na hvalospjeve o kredibilnosti članstva i izjave zvaničnika, biće potrebno dosta vremena i konkretnih akcija da se povjerenje povrati“, ocijenio je Samardžić.
Upitan očekuje li da izmjene i dopune Zakona o VCG i Zakona o odbrani, koje se privode kraju, doprinesu pobošljanju funkcionisanja sistema odbrane, on je kazao da se već dugo najavljuju izmjene ta dva zakona, ali da javnost ni u naznakama nije upoznata o promjenama.
„Mislim da se ništa suštinski neće promijeniti, jer se krenulo od repa“, naveo je Samardžić.
On je kazao da je prvo trebalo da budu donijete nove ili inovirane važeće strategije nacionalne bezbjednosti i odbrane, pa tek na osnovu toga da se mijenjaju zakoni.
„NATO i Evropska unija odavno su usvojili nove strateške koncepte, a nakon ruske invazije na Ukrajinu dramatično se promijenilo bezbjednosno okruženje“, rekao je Samardžić.
To, kako je naveo, zahtijeva analizu definisanih prioriteta i novi strateški pristup u cilju preispitivanja nacionalnog odgovora na moguće izazove, rizike i prijetnje.
„Čisto sumnjam da će se izmjenama tih zakona unaprijediti funkcionalnost i efikasnost sistema i otkloniti određene protivrječnosti Zakona o Vojsci sa Ustavom, Zakonom o radu i Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju“, kazao je Samardžić.
On je ukazao na „sporno“ rješenje postojećeg Zakona o Vojsci koje je, kako je rekao, u koliziji sa članom 130 Ustava i oduzima nadležnost Savjeta za odbranu i bezbjednost.
Samardžić je pojasnio da sadašnje zakonsko rješenje omogućava ministru odbrane da, bez odluke Savjeta za odbranu i bezbjednost, na sve pozicije u MO i VCG postavlja oficire kao vršioce dužnosti na period do 18 mjeseci.
„Već duže vrijeme, na sva direktorska mjesta u MO i značajan broj komandnih mjesta u VCG postavljeni su oficiri kao vršioci dužnosti, rješenjem ministra, bez ikakvog pitanja Savjeta za odbranu i bezbjednost“, kazao je Samardžić.
On je rekao da, teoretski, ministar može sve oficire u VCG postaviti kao vršioce dužnosti, bez odluke Savjeta.
„Zbog ovakvih stvari bilo bi ljekovito da i Savjet razmotri predviđene izmjene zakona prije njihovog usvajanja“, dodao je Samardžić.
Crna Gora je od 2017. godine za odbranu opredijelila više od 750 miliona EUR.
Na pitanje da li smatra da su dosadašnja ulaganja dovoljna, Samardžić je odgovorio da se za sistem odbrane i bezbjednosti teško ikada može reći da ima dovoljno sredstava, posebno ako se ima u vidu činjenica da su zbog decenijskog neulaganja u infrastrukturu i opremu zahtjevi za investiranjem bili ogromni.
„Modernizacija Vojske je najbolja stvar koja se desila od našeg ulaska u NATO. Opremanje je težišno vršeno prema prioritetima definisanim u Dugoročnom planu razvoja odbrane i u skladu sa NATO ciljevima sposobnosti“, istakao je Samardžić.
Međutim, kako je ocijenio, posljednjih godina krenulo se u krivom smjeru i prioriteti u opremanju ne prate razvoj prijetnji i rizika.
„Izdvojiti ogromnu sumu od preko 130 miliona EUR za nabavku dva patrolna broda u aktuelnom bezbjednosnom okruženju, kada nemate nijedan savremeni sistem za protivraketnu i protivoklopnu borbu, niti integrisani sistem za detekciju i obaranje dronova je, sa jedne strane, nepriuštiv luksuz, a sa druge kockanje sa bezbjednošću države i građana“, naveo je Samardžić.
On je dodao da su se za 130 miliona EUR mogli nabaviti i potrebni patrolni brodovi, ali i mnogi drugi prijeko potrebni savremeni borbeni sistemi, čime bi se značajno unaprijedile operativne sposobnosti VCG i nacionalna bezbjednost.
„Takođe, višegodišnje kašnjenje u instaliranju radara za nadzor vazdušnog prostora, doniranog od NATO-a, nedopustivo je i krajnje neozbiljno od države“, kazao je Samardžić.
Odgovarajući na pitanje da li je država za ovu godinu opredijelila dovoljno novca za nacionalne potrebe i unapređenje odbrambenih i vojnih sposobnosti, on je rekao da je iz samog Predloga zakona o budžetu nemoguće utvrditi stvarnu sumu novca namjenjenog MO, kao i da teoretski ona može ići i do impresivnih 206 miliona EUR.
Samardžić je kazao da su u poglavlju budžeta za MO od skoro 79 miliona EUR prikazani personalni i operativni troškovi, i da se nada da oni obezbjeđuju potrebno unapređenje standarda zaposlenih, kao i realizaciju svih planova i aktivnosti MO i Vojske.
„U navedeni iznos budžeta MO, planirana su veoma mala sredstva za opremanje i modernizaciju vojske, negdje oko pet miliona EUR, od kojih će veliki dio već u startu „pojesti“ nezavršeni tenderi i prenesene obaveze iz prošle godine. Između ostalog i oko 1,2 miliona EUR za putničke automobile“, naveo je Samardžić.
Kako je istakao, krucijalno za svaki vojni budžet su sredstva namjenjena opremanju i modernizaciji Vojske, jer to obezbjeđuje njen razvoj i dostizanje preuzetih NATO ciljeva sposobnosti.
Samardžić je rekao da je, pored tih pet miliona EUR iz budžeta, predviđeno da MO može trošiti i sredstva od sopstvenih prihoda do visine od dva miliona EUR.
„Najvažniji dio za ovu namjenu naveden je u članu 13 Zakona o budžetu, gdje se uočava da je za potrebe modernizacije Vojske predviđeno kreditno zaduženje do 125 miliona EUR, i to do 75 miliona EUR za potrebe finansiranja opreme i do 50 miliona EUR za finansiranja nabavke dva helikoptera“, kazao je Samardžić.
On je rekao da je nejasno da li u ovih 75 miliona EUR za opremu ulaze dosadašnja kreditna zaduženja za već realizovane nabavke, kao što su nadogradnja borbenih vozila OSHKOSH i vojne uniforme, kao i obaveze iz potpisanog ugovora za nabavku dva patrolna broda, niti je poznato koliko ona iznose.
„Valjda bi poslanici i javnost morali biti upoznati koliko je MO već sada kreditno zadužilo državu za ovu godinu“, naveo je Samardžić.
On je dodao da prosto zvuči nevjerovatno da javnost još ne zna tačnu cifru koštanja dva patrolna broda, od koga je za tu namjenu uzet kredit i po kojim uslovima.
Prema riječima Samardžića, pravdanje ministra odbrane nekakvom vojnom ili poslovnom tajnom, u ovom dijelu nabavke, ne prolazi ni u jednoj demokratskoj državi.
„Dakle, iznos namijenjen za modernizaciju i opremanje Vojske, veoma je rastegljiv, i kreće se od pet do teoretski maksimalnih 132 miliona EUR“, kazao je Samardžić.
Kako je rekao, ukoliko se obezbijedi veći dio planiranih sredstava, biće to značajan pomak u modernizaciji VCG i unapređenju operativnih sposobnosti.
„A koliko će stvarno biti uloženo u novu opremu zavisiće od više faktora, pa ćemo pravi iznos saznati tek nakon izvještaja o realizaciji budžeta“, dodao je Samardžić.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
