Autorski članak otpravnice poslova Ambasade Kine u Crnoj Gori, Lu Fangćing
2025. godina se obilježava 80. godišnjica pobjede kineskog narodnog rata protiv japanske agresije i pobjede svjetskog antifašističkog rata, kao i 80. godišnjica osnivanja Ujedinjenih nacija, a ujedno i 80. godišnjica oslobođenja Tajvana, koje ima posebno istorijsko značenje kako za Kinu, tako i za međunarodnu zajednicu. Tajvan je od davnina neotuđivi dio teritorije Kine i nikada nije bio nezavisna država. To je pitanje oko kojeg u međunarodnoj zajednici postoji širok konsenzus.
Tajvan je od davnina pripadao Kini, što je istorijski jasno dokumentovano. Kineski pisac Šen Jing iz u svom djelu „Pomorski geografski registar“ (Seaboard Geographic Gazetteer) ostavio je prvi pisani trag o Tajvanu 230. odine nove ere. Centralna vlast kineske dinastije Juan je 1335. po prvi put uspostavila upravno tijelo na Tajvanu i počela s administrativnim upravljanjem ostrvom. Tokom kineske dinastije Qing, Japan je 1894. pokrenuo Prvi kinesko-japanski rat. Sljedeće godine, Kina je bila primorana da Japanu ustupi Tajvan i Peskadorska ostrva (Penghu ostrva). Tokom Drugog svjetskog rata, vlade Kine, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva su 1943. objavile Kairsku deklaraciju, u kojoj su istakle da je cilj saveznika da sve teritorije koje je Japan nezakonito okupirao, uključujući sjeveroistok Kine, Tajvan i Peskadorska ostrva, budu vraćene Kini. U julu 1945., Kina, SAD i Velika Britanija, su potpisale Pocdamsku deklaraciju, kojom su potvrdile da se „uslovi Kairske deklaracije moraju biti sprovedeni“. U septembru iste godine, Japan je potpisao Akt o kapitulaciji, kojim se obavezao da će „vjerodostojno sprovesti sve odredbe Pocdamske deklaracije“. U oktobru 1945, kineska vlada je zvanično proglasila “ponovno uspostavljanje suvereniteta nad Tajvanom”, a u Tajpeju je održana ceremonija primopredaje kapitulacije provincije Tajvan u Ratnoj zoni Kine. Na osnovu niza međunarodno pravno obavezujućih dokumenata, Kina je, kako u pravnom, tako i u faktičkom smislu, povratila suverenitet nad Tajvanom, čime je povratak Tajvana Kini postao važan dio poslijeratnog međunarodnog poretka.
Neće se promijeniti status da je Tajvana dio teritorije. 1. oktobra 1949. godine, narodna vlada Narodne Republike Kine proglasila je svoje osnivanje, zamijenivši vladu Republike Kine kao jedinu legitimnu vladu koja predstavlja cijelu Kinu, te je shodno tome u potpunosti ostvarivala suverenitet Kine, uključujući i suverenitet nad Tajvanom. Zbog trajanja građanskog rata u Kini i miješanja spoljašnjih sila, dvije strane Tajvanskog moreuza zapale su u dugotrajno političko suprotstavljanje u specifičnim okolnostima. U oktobru 1971. godine, Generalna skupština Ujedinjenih nacija je velikom većinom usvojila Rezoluciju broj 2758, kojom je odlučeno da se Narodnoj Republici Kini vrate sva legitimna prava u UN-u, te da se predstavnici tajvanske vlasti odmah isključe iz Ujedinjenih nacija i svih njenih tijela. Ova rezolucija konačno je riješila pitanje zastupanja cijele Kine, uključujući Tajvan, u UN-u, i potpuno onemogućila bilo kakav pokušaj stvaranja „dvije Kine“ ili „jedne Kine i jednog Tajvana“. Zvanično pravno mišljenje Kancelarije UN za pravna pitanja jasno navodi da je „Tajvan provincija Kine bez statusa nezavisnog entiteta“ i da „tajvanske vlasti ne posjeduju nikakav oblik statusa vlade“. Jedini naziv Tajvana u okviru UN-a „Provincija Tajvan, Kina“. Tajvan nikada nije bio država – nije bio u prošlosti, niti će ikada biti u budućnosti.
Princip „jedne Kine“ predstavlja opšti konsenzus međunarodne zajednice i osnovnu normu međunarodnih odnosa. Više od pola vijeka nakon usvajanja Rezolucije 2758, UN čvrsto i dosledno poštuju princip „jedne Kine“ i na njegovoj osnovi rješavaju sva pitanja u vezi sa Tajvanom. Trenutno su 183 zemlje svijeta uspostavile diplomatske odnose sa Kinom na osnovu principa „jedne Kine“. Činjenice iznova potvrđuju da princip „jedne Kine“ odražava volju naroda i predstavlja tendencija vremena i istorije. Princip „jedne Kine“ je politička osnova i preduslov za razvoj prijateljskih odnosa Kine sa svim zemljama svijeta. Poštovati suverenitet i teritorijalni integritet svih zemalja znači podržavati potpuno ujedinjenje Kine; pridržavanje principa „jedne Kine“ znači suprotstavljenje svim oblicima „nezavisnosti Tajvana“. Nijedna zemlja, nijedna osoba ne bi smjela primjenjivati dvostruke standarde po ovom pitanju.
Na svijetu samo postoji jedna Kina. Tajvan je neotuđivi dio teritorije Kine. Vlada Narodne Republike Kine je jedina legitimna vlada koja predstavlja cijelu Kinu. Svaki pokušaj iskrivljavanja činjenica, negiranja ili osporavanja principa „jedne Kine“ osuđen je na poraz. Ostvarenje potpunog nacionalnog ujedinjenja predstavlja zajedničku želju cijelog kineskog naroda, to je neizbježan tok istorije i pitanje pravednosti. Kina će se sigurno ujediniti i to ujedinjenje će se nesumnjivo ostvariti.
