Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Problem socijalne pravde ne može se riješiti bez otvaranja novih radnih mjesta, ocijenjeno je iz Banke hrane.
Iz te nevladine organizacije (NVO) saopšteno je da se zalažu za državu socijalne pravde, gdje će svi građani imati jednake šanse za dostojanstven život od svog rada i jednake mogućnosti da bez diskriminacije učestvuju u društvenom, ekonomskom, političkom i kulturnom životu zajednice.
“Crna Gora svojim građanima ‘čestita’ Svjetski dan socijalne pravde velikom nezaposlenošću od zvaničnih 41,23 hiljade osoba, povećanjem penzija od minornih dva odsto, poskupljenjem struje i najavom poskupljenja vode, dugom listom lijekova koji se plaćaju, zdravstvenom zaštitom koja ne zadovoljava potrebe najugroženijih i malim brojem socijalnih i radnih prava”, navodi se u saopštenju povodom Međunarodnog dana socijalne prave.
Zvanični podaci koji, kako su dodali, kažu da je u Crnoj Gori registrovano 188 hiljada zaposlenih, 191 hiljada penzionera, korisnika socijalne pomoći i nezaposlenih su zabrinjavajući. To je izazov koji država mora da riješi.
“Prosječna radna satnica od svega tri EUR nije dovoljna ni za minimum preživljavanja. Uporedimo je samo sa minimalnom potrošačkom korpom koja je 640 EUR i biće jasnije zašto je tako”, rekli su u Banci hrane.
Oni su dodali da zaposleni, ako imaju sreću da primaju prosječnu platu, zarade za čitav radni dan koliko njihove kolege u Evropskoj uniji (EU) za jedan sat.
“Prosječna neto plata u prošloj godini je bila oko 510 EUR. Taj iznos je daleko od stvarnog, jer polovina radnika radi za platu od 250 do 300 EUR. Njih 77 hiljada prima do 250 EUR, a 36,64 hiljade radnika je na minimalcu od 193 EUR”, navodi se u saopštenju.
Predstavnici te NVO smatraju da je broj onih koji imaju neki vid socijalne zaštite ne zadovoljava realne potrebe stanovnika koji žive u nemaštini.
“Socijalna primanja su mala i ne omogućavaju podmirivanje osnovnih ljudskih potreba kao što su stanarina, hrana, računi za struju, vodu, liječenje i obrazovanje”, rekli su iz Banke hrane.
Oni su dodali da je upozoravajuća stopa rizika od siromaštva, koja je prema posljednjim podacima Monstata iznosila 23,6 odsto. Svaki četvrti građanin je u riziku od siromaštva prema statistici, koja je često udaljena od stvarnog stanja na terenu.
“Hiljadama radnika ne evidentira se radni staž, ostaju bez socijalnog osiguranja, nezaštićeni su na poslu, osuđeni da rade i duplo radno vrijeme, bez slobodnih dana i praznika”, navodi se u saopštenju.
U mraku rada na crno ostaju, kako smatraju, skriveni brojni slučajevi diskriminacije o čijim dimenzijama i težini može samo da se sluti, jer se rijetki usude da je prijave zbog straha i nepovjerenja u institucije koje bi trebalo da ih štite.
“Iz Crne Gore se iselilo 22,1 odsto stanovništa. Mladi ljudi odlaze, jer nema perspektive, zaposlenja, rješavanja stambenog pitanja i formiranja porodice. Oni koji su ostali mahom žive sa roditeljima i izbjegavaju proširenje porodice, što treba da brine odgovornu državu”, rekli su iz Banke hrane.
Iz te NVO su saopštili da posebno brine izostanak ozbiljne rasprave o problemima socijalne (ne)pravde.
“Čini se da to nije suštinski na listi prioriteta donosilaca ključnih političkih odluka sem u onom prigodnom retoričkom, kada može da bude od koristi”, kazali su iz Banke hrane.
Izbjegava se, kako su rekli, oporezovanje bogatstva kao jednog od resursa za umanjenje nejednakosti.
“Nemamo mjere prevencije siromaštva, pa tako u Crnoj Gori čak 40 odsto djece živi u domaćinstvima koja su u riziku od siromaštva. Mehanizmi koje imamo na raspolaganju su se pokazali kao nedovoljni za rješavanje problema siromaštva na dugi rok”, smatraju u Banci hrane.
Prema njihovim riječima, ozbiljna prijetnja postizanju države socijalne pravde je i to što se sfera socijale odigrava u dvorištu politike.
“Besparica tjera ljude da idu ispod linije dostojanstva. Mnogi su zbog nemaštine dovedeni da prihvataju ponižavajuće ponude zarad opstanka”, dodaje se u saopštenju.
Građani, kako se zaključuje, preuzimaju na sebe teret siromaštva usljed neadekvatne podrške države, s obtiom na to da ljudi rasuti širom svijeta šalju svojim siromašnim rođacima u Crnu Goru godišnje oko 500 miliona EUR.
