Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Kompanije u metalskom sektoru mogu biti profitabilne i održive, posebno uz veću proaktivnost, jačanje proizvodnje i ulaganje u tehnologiju, znanja i vještine, ocijenio je predsjednik Odbora Udruženja metaloprerađivačke industrije u Privrednoj komori (PKCG), Slobodan Stanić.
Stanić je saopštio da kompanije u tom sektoru mogu biti profitabilne i održive, ali da mora postojati sadejstvo u čitavom sistemu.
“Teško možemo jedan segment posmatrati odvojeno od cjelokupnog ekonomskog sistema u Crnoj Gori. Što se tiče našeg sektora, često kažem da se država ponašala kao da imamo Hašimoto sindrom, gdje djelujemo na zdrave ćelije i sječemo granu na kojoj sjedimo i onda je upitno da li su takvi potezi bili pametni, da li je to moglo bolje”, rekao je Stanić u intervjuu agenciji Mina-business.
Stanić, koji je i izvršni direktor kompanije Remid vis, koja se bavi remontom mašina i izradom dijelova, smatra da su preduzeća koja se bavi metalopreradom, u sadašnjem vremenu, samo dobre platiše.
“Plaćamo svoje obaveze, nijesmo u blokadi, ispunjavamo sve što se od nas traži, ali mislim da to nije dovoljno”, poručio je Stanić.
Na pitanje kako ocjenjuje trenutno stanje u metaloprerađivačkoj industriji u Crnoj Gori i šta taj sektor koči da bude motor rasta ekonomije, Stanić je odgovorio da je to dosta kompleksno pitanje i da ga treba sagledati iz šireg ugla.
“Ako znamo da je krajem 1989. godine broj zaposlenih u prerađivačkoj industriji u Crnoj Goru bio preko 55 hiljada, a da sada imamo nešto preko dvije hiljade zaposlenih, to je dovoljan podatak gdje smo sa sektorom koji se bavi metalopreradom”, kazao je Stanić.
On je objasnio da se jesu desile tranzicije i da je bilo dešavanja 90-ih godina, ali da to nije opravdanje da su se neke stvari nijesu mogle bolje napraviti i iskomunicirati.
“Jednostavno, imali smo jednu koku koja nosi zlatna jaja, a mi smo je potrošili skuvajući za jednu supicu“, kazao je Stanić.
On je podsjetio na dostignuća nekadašnjih giganata metalske industrije, broj ljudi koji su zapošljavali i proizvodnju koju su ostvarivali.
“Danas je to vrlo skromno. Nijesmo prepoznali prilike i došli smo u situaciju da imamo nešto preko dvije hiljade zaposlenih u metaloprerađivačkoj industriji”, poručio je Stanić.
Kada je riječ o konkurenciji u ovom sektoru, Stanić je naveo da je baš i nema.
“To je na nekom nivou gdje svi moramo djelovati zajedno i pomagati se, ali ne unutar našeg prostora, nego jednostavno prema vani. Da damo neki proizvod kojim možemo ići u izvoz i ujedno pokriti domaće tržište. Postoji u ekonomiji jedna maksima koja kaže da ako hoćete nešto da kupite, vi morate nešto da proizvedete i da prodate da biste kupili”, rekao je Stanić.
On je posebno istakao važnost da se taj segment privrede diverzifikuje, kako bismo nešto i sami proizvodili i bili oslonjeni sami na sebe.
“Da se ne ponašamo kao cvrčak, nego da budemo malo i kao mravi, da ne čekamo, nego da budemo više proaktivni”, poručio je Stanić.
Kada je u pitanju izvozni potencijal ovog sektora, Stanić smatra da je to vrlo skromno i da još nijesu prepoznati puni kapaciteti.
“Mora da postoji jedna vrhovna odluka – idemo u proizvodnju, idemo da radimo i moramo da imamo jednu iskrenost da to izdržimo. Sa vizijom prema budućnosti i nekim dobrim namjerama, to će ići. Ono u čemu mi težimo je neka izvozna komponenta, jer ipak ćemo biti okrenuti prema globalnom tržištu. Ali, zašto ne bismo onda zadovoljili i ovo naše, domaće tržište”, dodao je Stanić.
Govoreći o ponudi radne snage u ovom sektoru i postojanju raskoraka između obrazovnog sistema i privrede, Stanić je saopštio da se ništa ne može planirati i raditi ad hoc i da uvijek treba imati plan i zajedničku težnju.
“Ukoliko se to mijenja iz godine u godinu, jednostavno nemamo kvalitet”, tvrdi Stanić.
On je naveo da u Crnoj Gori od 90-ih godina postoji silazna putanja kada je u pitanju obrazovni sistem i produkcija radne snage prema potrebama tržišta.
“Nažalost, trište rada je vrlo kompleksno. Na Zavodu za zapošljavanje je uvijek neka brojka između 38 hiljada i 40 hiljada nezaposlenih. I šta raditi sa njima? Kako mi iz privrede da dobijemo povratnu informaciju vezano za radnu snagu i kako da se taj novi kadar edukuje”, pitao je Stanić.
Stanić smatra da i sistem i zajedinca moraju na svaki način gurati viziju prema djeci.
„Ne na način ‘Pusti ti to, nemoj ti to da radiš, nemoj da se prljaš’. Što bi naš stari rekli, ‘Dobar si teoretičar da mu nešto objasniš, ali ti meni to pokaži’. Nama fale vještine. Mi manjkamo za vještinama. U teoriji smo svi dobri. I kada gledamo utakmicu, svi bi htjeli da budu selektori. To je dio našeg balkanskog mentaliteta. Ali, moramo to mnogo drugačiji. Moramo napraviti strategiju za plan obrazovane radne snage, koja će pratiti privredu, posebno onu u proizvodnji”, poručio je Stanić.
Više, kako je rekao, nema velikih giganata, kao što su bili “Radoje Dakić”, “Marko Radović”, Željezara, Obod.
“I sada imamo problem školovanja te djece, jer gdje će oni da vide to u praksi. U firmi u kojoj ja radim i koja proizvodi mašinske elemente, ne postoji momenat gdje ta djeca ne mogu da izuče i upoznaju te vještine, ali odzivi su dosta kompleksni i možemo mi davati smjernice, ali dok se to ne riješi na nekom većem nivou, teško možemo sami”, kazao je Stanić.
U kompaniji Remid vis imaju problem da pronađu radnu snagu, jer penzionisanjem nekih zaposlenih ne mogu sa tržišta rada da povuku dovoljno zainteresovanih koji bi htjeli da se bave tom djelatnošću.
“Tu pričamo o jednom cijeloživotnom učenju, gdje mogu steći neke vještine ako žele da se unaprijede. Pored toga, postoji neka demorališuća poruka prema proizvodnji, da je sve drugo bliže, bolje ili brže, nego ovo”, kazao je Stanić.
Na pitanje da li bi sada, sa ove tačke gledišta, da može da vrati vrijeme, svoje poslovanje umjesto u Crnoj Gori razvijao u nekoj drugu zemlji, Stanić je odgovorio da je u Crnoj Gori velika disproporcija između rečenog i urađenog, i da, ako bi mogao da bira, birao bi vani.
“Uradio sam sve da se ovdje ostane, da se vidi šta možemo napraviti, čak sam i svoju vizu za Australiju zamijenio da ostanem u Podgorici. Ali, proteklo je od tada 25 godina i nije se puno promijenilo. Opet pričamo o istim stvarima”, tvrdi Stanić.
Govoreći o dostignućima Odbora metaloprerađivačke industrije u PKCG, na čijem je čelu, Stanić je kazao da, iako nije dugo tu, smatra da je postignuta sinergija između svih učesnika.
“Možda smo prepoznali između sebe povjerenje, pa možemo zajednički djelovati malo bolje”, dodao je Stanić i apostrofirao da se mora naći način da se proizvodnja stavi na mjesto koje joj pripada, uz naravno druge, vodeće privredne grane, poput turizma i poljoprivrede.
Prema njegovim riječima, proizvodnji treba dati šansu i djelovati udruženo i u sinergiji.
“Najgora stvar je što smo mi, mislim i na zaposlene i na preduzeća, zapali u tu jednu motivacionu apatiju. Ne damo jednim drugima šansu”, naveo je Stanić.
On je kazao da je digitalna era u značajnoj mjeri promijenila proizvodne procese u svim industrijama, navodeći da je jedina šansa ulaganje u tehnologiju i znanje.
Intervju sa Stanićem je dio kampanje PKCG pod nazivom Snaga je u svima nama, koja ima za cilj jačanje domaće privrede. Na pitanje da li ključ prosperiteta vidi u povezivanju kompanija, on je odgovorio da to nije šansa, već ultimativni cilj i jedini izbor.
“Ako damo maksimum doprinosa i ako postoji odluka i iskrenost, onda možemo stvoriti jednu viziju budućnosti da naša djeca ostanu ovdje, da imaju posao, da budu sigurni u nekom radnom ambijentu. Nije siguran ambijent da vi date nekom novac, već da mu omogućite da ga zaradi. Tako da snaga jeste stvarno u svima nama. I to je nešto što moramo bez upita postaviti kao jednu paradigmu, da svi ovdje moramo biti prijatelji”, rekao je Stanić.
Na pitanje da li bi mladima koji treba da odluče čime će se baviti u životu, savjetovao da se bave metaloprerađivačkom industrijom, Stanić je odgovorio da je to budućnost.
“Ulaganje u sebe i u znanje nikada nije dalo loše rezultate. Uvijek je to dalo nešto za šta možemo da se uhvatimo i što je dio nas. Kažu, najveće blago nije ono koje imate u nekretinama, već koje možete ponijeti svojim rukama. A to je znanje. Zato, djeco, učite, radite i budite kreativnih”, saopštio je Stanić.
On je naglasio da je Crna Gora sredina koja nije baš prezahvalna za talente, čak nasuprot.
“Naša je uloga da im damo šansu da krenu putem znanja i da im, koliko možemo, obasjamo taj put. Sve ostalo je do njih”, zaključio je Stanić.
PKCG nastavlja sa kampanjom Snaga je u svima nama, koja je posvećena jačanju domaće privrede i privrednika. Misija PKCG za ovu kampanju je podizanje svijesti o važnosti crnogorske biznis zajednice, kroz pružanje podrške postojećim preduzetnicima i motivišući buduće liderke, lidere i mlade da se odvaže na preduzetničke korake.
PKCG, kao čvorište znanja i ekspertize, igra ključnu ulogu u pružanju kontinuirane podrške privredi i preduzetnicima.
Takođe, kampanja želi da afirmiše značaj i potencijal snažne sinergije među privrednicima, jer zajednički rad i razmjena znanja omogućavaju bolje razumijevanje izazova i prilika sa kojima se suočavaju. Ova povezanost doprinosi jačanju privredne zajednice, pomažući postojećim subjektima da ostvare bolje rezultate, dok istovremeno pruža podršku mladim i ambicioznim preduzetnicima u ostvarivanju njihovih ciljeva.
Kroz kontinuiranu podršku i promociju sinergije među privrednicima, kampanja Snaga je u svima nama nastavlja da oblikuje bolju budućnost za domaću privredu, stvarajući snažniju, održiviju i povezaniju zajednicu.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
