Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Nivo javnog duga je pretežak kamen o vratu crnogorske ekonomije, tu ne pomažu kratkoročne mjere, jer je problem u osnovi strukturne prirode pa rješenje treba tražiti u formi radikalnog zaokreta u ekonomiji, saopštio je profesor Ekonomskog fakulteta, Anđeljko Lojpur.
On strahuje da će se sadašnje jako manifestovane negativne posljedice, u ekonomskom pogledu, u narednom periodu transformisati u uzroke novog i još snažnijeg zaostajanja čime će se razvojna spirala privrednog rasta dodatno sužavati.
Lojpur je naveo da je slika ukupnog socijalno-ekonomskog stanja, kako na globalnom nivou tako i u Crnoj Gori, iako je proteklo tek nešto više od pola godine od stvarnog početka pandemije Covid-19, mnogo sumornija nego što to odražava ukupna ekonomska i socijalna atmosfera i ogoljeni statistički podaci.
„Naime, skoro na dnevnom nivou, pred nama su sve mračnije prognoze, a pad privredne aktivnosti koji se dešava mnogi procjenjuju da će biti neuporedivo veći nego 2008. godine“, kazao je Lojpur u intervjuu za Vijesti.
U tom smislu, kako smatra, su se veoma jasno i snažno kao zajednički simptomi krize koja prijeti da preraste u dugoročnu recesiju manifestovali brzo rastuća nezaposlenost, budžetski deficit, pad bruto društvenog proizvoda, porast siromašnih i beskućnika, kresanje socijalnih davanja i slično.
„I za razliku od država, pokazalo se da su obični građani, seljaci, privrednici, trgovci, porodice, bili mnogo pripremljeniji za navedene nedaće, nego što su to bila njihova državna i politička vođstva. Ujedno, sa svih relevantnih adresa koje se bave prognozama daljeg toka privrednih aktivnosti stižu procjene i jasna upozorenja da će manje razvijene zemlje znatno teže podnijeti posljedice tekuće pandemije i da će se sporije oporavljati“, rekao je Lojpur.
A kada je riječ o gubicima i evidentno visokim stopama negativnog privrednog rasta u Crnoj Gori, to se, prema njegovim riječima, treba očekivati, dodatno produbiti po obuhvatu i intenzitetu i u dužem vremenskom periodu.
Što se tiče javnog duga Crne Gore, on smatra da je problema i otvorenih dubioza jako mnogo i nije to samo javni dug, ali odgovor je samo jedan, a to je da se mora djelovati na organizovan način.
„Pri tome, kada smo kod visine duga, to jeste problem, ali je veći problem što se radi o neproduktivnom dugu koji se kroz kursne razlike i zahvaljujući lošim ugovorima i datim garancijama dodatno i sam od sebe povećava“, kazao je Lojpur.
On je dodao da je nivo javnog duga pretežak kamen o vratu crnogorske ekonomije, tu ne pomažu nikakve kozmetičke ili kratkoročne mjere, problem je u osnovi strukturne prirode. Rješenje treba tražiti u formi radikalnog zaokreta u ekonomiji, u konkretnom slučaju treba nam Maršalov plan, ili, još konkretnije, kompleksno restruktuiriranje države, prvo, političko koje je otpočelo, a zatim socijalno, a na kraju će ekonomsko restrukturiranje doći kao krajnji rezultat kvaliteta prethodna dva provedena procesa“, preizirao je Lojpur.
Lojpur je naveo da je to put kojim su prošle zemlje takozvanih azijskih tigrova, pa sve veće grupe takozvanih zemalja u usponu kao što su Češka, Slovačka, grupa baltičkih država i druge.
„Za to nam trebaju samo dvije stvari, jaka Vlada koja će raditi transparentno i bez partijskih pritisaka i opšti konsenzus oko globalnih razvojnih ciljeva, a ključna pouka glasi – treba nam ‘mudrost Istoka’ i ‘pragmatičnost’ razvijenog Zapada“, rekao je Lojpur.
On čvrsto vjeruje, a ubijeđen je da to misli i ogromna većina građana Crne Gore, da je to moguće, čak i u relativno kraćem roku da se preokrenu neke stvari, što pokazuju uspješna uporedna iskustva zemalja ove veličine.
„Naša privreda je reda jednog osrednjeg preduzeća na globalnom nivou, tako da je u potpunosti upravljiva. Svakako da je radikalan zaokret u stvaranju novostvorene vrijednosti i promjena privredne strukture i premještanje razvojnog fokusa prijeka nužnost“, naveo je Lojpur.
Pri tome, kako je podsjetio, nikako štednja, već veća tražnja mora da preuzme ulogu lokomotive razvoja.
„Mišljenja sam, da je turizam, s obzirom na prostorne i druge kapacitete, dostigao svoj zenit, tu ulogu u narednom razvojnom ciklusu treba da preuzmu prerađivačka industrija, poljoprivreda i transportna infrastruktura. Tu su evidentne anomalije koje možemo efektuirati u relativno kratkom roku“, smatra Lojpur.
On je dodao da poljoprivreda u broju zaposlenih u Crnoj Gori krajem 2018. učestvuje sa 1,1 odsto, a u strukturi bruto domaćeg proizvoda (BDP) sa 6,7 odsto, dok je u nekim drugim granama obrnuta situacija.
„Građevinarstvo u ukupnom broju zaposlenih učestvuje sa 9,8 odsto, a u BDP sa svega 5,7 odsto, trgovina u broju zaposlenih učestvuje sa 27,3 odsto, a u BDP-u sa svega 12,6 osto“, precizirao je Lojpur.
Pri tome, u početnoj fazi obnove na zdravim osnovama bi trebalo provesti radikalno restruktiriranje infrastrukturnih preduzeća, nikako privatizacijom, kao što su Elektroprivreda (EPCG), Željeznica, Montenegro Airlines (MA), Aerodromi (ACG), Luka Bar i druga, jer se efekti njihovog lošeg poslovanja multpliciraju kao negativni ulazi na nivou crnogorske ekonomije.
Lojpur smatra da Vlada mora da svoj fokus pažnje usmjeri i uradi sve da pospješi privredni rast, a to su privredne grane u kojima se stvara veći dio dodatne vrijednosti, čak i po cijenu da se dodatno zadužuje, jer ako nema privrednog rasta, tada je jasno da se nema iz čega vratiti dug.
„Pri tome, kada je riječ o javnim finansijama, mi ne možemo očekivati nikakav poklon ni od Evropske unije (EU), ni od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i sličnih međunarodnih policajaca koji su decenijama zamrznuli razvojne ambicije u značajnom broju nerazvijenih zemalja“, kazao je Lojpur.
Ujedno, kako smatra, iskustva pokazuju da investicije u zemlje u razvoju drastično opadaju i taj trend će se nastaviti.
„Takođe, sva iskustva pokazuju da se nijedna država nije razvila zahvaljujući dominantno stranim investicijama. I konačno, nije bitno koliko novca na raspolaganju imate, već kako ga investirate. U tom smislu ne treba prenabregnuti podatak da su depoziti crnogorskih građana kod banaka dostigli nivo od oko 1,2 milijarde EUR“, dodao je Lojpur.
Lojpur je naveo da je Crna Gora u maloj grupi zemalja sa velikim ekonomskim poteškoćama, ali gdje se mišljenje ekonomista malo cijeni, tako da ispada da prema domaćim aršinima, nažalost, ekonomija nije egzaktna nauka.
„Mi smo, kao i većina država zapadnog Balkana od strane relevantnih institucija u kontinuitetu ocjenjivani kao „zaglavljeni“ u tranziciji. Međutim, jedan sam od rijetkih u Crnoj Gori koji godinama ističe da je upravo ekonomska kriza koja traje u kontinuitetu potvrdila da nema značajnijeg ekonomskog napretka bez razvijene industrije i kontinuiranih strukturnih promjena na nacionalnom nivou“, rekao je Lojpur.
Pri tome, kako je rekao, nije mislio na socijalne ‘dinosauruse’ i ‘dimnjičarske’ industrije zaostale iz socijalizma, nego se vodio primjerima razvijenih industrijskih zemalja i projektima kao što je „Industrija 4.0“ koji je kancelarka Angela Merkel promovisala još 2011. godine u Hanoveru, a koji je danas već ušao u fazu „Industrije 5.0“.
„U tom smislu, prednost industrijskog razvoja u formi ponovne reindustrijalizacije je od posebnog značaja za zemlje sa niskim obimom i razvojnim nivoom proizvodnih kapaciteta, izvoza i slično. Upravo su strukturne promjene prerađivačkih industrija ka tehnološki složenijim i sa većom produktivnoću i većim nivom novostvorene vrijednosti, ključni preduslov njihovog oporavka“, naveo je Lojpur.
Budući da taj projekat ne bi bio investiciono intenzivan, već je više baziran na znanju, vještinama, inovacijama, ili takozvanim mekim soft faktorima, da počiva na domaćim resursima čije se efektuiranje višestruko isplati, teško da postoji bolji put za izlazak iz krize.
Na pitanje da li su državni paketi pomoći privredi bili dovoljni, jer su efektima mnogi nezadovoljni, Lojpur je rekao da sa te vremenske distance, posebno ako se ima u vidu evidentna nemogućnost da se predvidi karakter, dinamika i konačan ishod pandemije Covid-19, blizu je mišljenja da je Vlada prvim paketom ponudila ono što je bila kadra, bolje reći kretala se unutar zadatih budžetskih ograničenja.
„U tom momentu kao ključna dilema pred svim vladama se javila da li u fokus staviti socijalu u formi pomoći najugroženijim slojevima građanstva, ili pomagati ekonomiju, još preciznije pitanje je glasilo život ili profit, šta je preče? Inače, kada smo kod nezadovoljstva, mislim da su najglasniji oni koji su najviše profitirali od državne pomoći, a to uglavnom dolazi iz određenih monopolskih struktura sa crnogorskog tržišta kojih nije malo, kao što su veliki trgovinski lanci i slično“, kazao je Lojpur.
On smatra, da osim socijalno ugroženih slojeva građana, riječ pomoć treba zaboraviti, što znači da sredstva treba plasirati prema onima koji nude zdrave razvojne projekte jer samo to može pogurati crnogorsku ekonomiju naprijed.
Takođe, prema riječima Lojpura, izostala je solidarnost gdje su velike kompanije prve bile na spisku za pomoć, umjesto da se reorganizuju i kao lokomotiva pokušaju povući za sobom male firme.
„Tako, naprimjer ukupna dobit crnogorske ekonomije za 2018. godinu iznosila je oko 739 miliona EUR, i to su stavke koje egzistiraju jedino u formi bilansnih pozicija tih predizeća. Ja sam predlagao da se od tih sredstava formira novi garantni fond u kome bi preduzeća imala vlasničko učešće, što bi u uslovima skupih komercijalnih kredita bila dobra polazna osnovica za ozdravljenje crnogorske ekonomije“, zaključio je Lojpur.
