Čanj, (MINA-BUSINESS) – Pregovori Vlade i konzorcijuma koji čine češka kompanija Philibert i kompanija Vile Oliva, biznismena Žarka Rakčevića o zaključenju ugovora o prodaji 56,48 odsto akcijskog kapitala Instituta „Simo Milošević“ nastaviće se najvjerovatnije u prvoj polovini septembra.
Rakčević, koji je suvlasnik Šajo grupe, kazao je da postoje nesuglasice u vezi sa par pitanja i da se nadaju da će u pregovorima do kraja godine biti prevaziđene.
„Nesuglasice se odnose na dio sporova koji nijesu bili u potpunosti prikazani u tenderskoj dokumentaciji, a za koje smatram da će se postići dogovor“, rekao je Rakčević Pobjedi.
On je naveo da u javnosti kruže razne spekulacije, uključujući i izjave poslanika Nebojše Medojevića, koje su daleko od istine.
„S obzirom na ranija loša iskustva sa potencijalnim kupcima Instituta, uvjeravam građane da nije riječ o off shore firmama, već o ozbiljnom konzorcijumu“, rekao je Rakčević.
On je podsjetio da se obavezuju da minimalnim ulaganjem od 28 miliona EUR u infrastrukturu i unaprjeđenjem ponude u narednih pet godina dovedu zdravstvene kapacitete na nivo od četiri, a Titovu vilu pet zvjezdica.
Istovremeno, zadržaće zdravstveni program za građane Crne Gore, kao i kvalitetne višedecenijske ugovore i potpisati nove sa inostranim partnerima.
„Očekujem nastavak pregovora u prvoj polovini septembra i dogovor oko spornih stvari“, kazao je Rakčević koji ističe da nemaju vremena, ni njegova kompanija ni češki partner, da se bave neistinama zlonamjernika.
On je kazao da je neistina da će tamo da rade stanove za tržište.
„To nije naša namjera, a nije ni moguće planskom dokumentacijom, jer je prostornim planom taj prostor namijenjen isključivo za zdravstveni turizam. Druga priča je o nerealno niskoj prodajnoj vrijednosti, a pri čemu se ne postavlja pitanje – zašto su propale prethodne četiri prodaje“, naveo je Rakčević.
On je dodao da su u posljednjoj, petoj prodaji, odustale dvije velike kompanije koje su otkupile tendersku dokumentaciju.
„Kupujući Institut kupujete i 4,5 miliona duga, kratkoročnih i dugoročnih kreditnih obaveza i veliki broj sudskih sporova. Samo spor sa Jugobankom iz 1992. godine sa kamatama je 6,3 miliona EUR, a realno može biti izgubljen. Jedan broj radnih sporova koji mogu nastati, a vezani su za period prije objavljivanja tendera, mogu biti višemilionski. Država insistira, po prvi put, da spor sa Jugobankom bude na teret kupca i mi smo to prihvatili“, precizirao je Rakčević.
Međutim, kako je naveo, dio sporova ili potencijalnih sporova nastalih prije zatvaranja transakcije nije prikazan i oko toga postoje različita viđenja. Za to treba postići dogovor.
Partneru iz Češke je teško objasniti režim vlasništva, jer Institut trenutno ima pravo korišćenja, a ne svojine nad zemljištem.
„Danas čitav Institut na Montenegroberzi vrijedi 10,4 miliona EUR i nema nikakve trgovine akcijama ni za 27,5 EUR. Vlada je svojih 56,48 odsto akcija nudila 46 EUR po akciji“, zaključio je Rakčević.
