Podgorica, (MINA) – Samostalni savjetnik u Ministarstvu za ljudska i manjinska prava Sokolj Beganaj pozvao je Rome da upisuju djecu u predškoske ustanove, osnovne i srednje škole, ocjenjujući da je obrazovanje najbolji način za integraciju tog naroda i borbu protiv diskriminacije.
On smatra da ukoliko Romi i Egipćani nijesu obrazovani da će imati tešku budućnost i da će se teško integrisati.
„Poručujem djeci da rade na svom obrazovanju, a roditeljima da upišu djecu i predškolske ustanove, osnovne i srednje škole jer će na taj način doprinjjeti državi i porodici i društvu“, kazao je Beganaj agenciji MINA.
On je rekao da se poslednjih godina dosta radilo na obrazovanju Roma i da sada ima oko 1,8 hiljada đaka u osnovnim školama, blizu 140 u srednjim i u prosjeku više od 20 studenata Roma na fakultetima.
„Sve porodice trebalo bi da najmanje dvije do tri godine pošalju djecu u predškolsko obrazovanje jer je veoma bitno da djeca u tom periodu počinju da se integrišu i nauče službeni jezik koji je bitan da bi se kasnije mogla pratiti nastava“, naveo je Beganaj.
On je upozorio da mnoga romska i egipćanska djeca ne završavaju osnovnu školu i ako je to po zakonu obavezno.
„Država bi trebalo da na neki način sankcioniše porodice čija djeca ne završe osnovnu školu“, kazao je Beganaj.
On je dodao i da mali broj djece koja završe osnovnu školu ne upisuje se u srednju.
„To je veliki problem jer ako ne završe srednju školu ne mogu imati pristojan posao da obezbijede egzistenciju za svoju prodicu da se lakše integrišu i bore protiv diskrimanicije“, rekao je Beganaj.
On je ocijenio da je položaj Roma u Crnoj Gori zadovoljavajući, ali da nije onakav kakav bi trebalo da bude.
„Romi u Crnoj Gori i dalje žive na marginama suočavaju se velikom diskriminacijom i svim sferama i teško ostvaraju svoja prava“, rekao je Beganaj.
On je kazao da mu je bilo teško da završi srednju školu i fakultet jer potiče iz siromašne porodice.
„Suočavao sam se sa siromaštvom i sa posebnim navikama koje sam trebalo da ostavim kako bi završio srednju školu i fakultet“, rekao je Beganaj.
On je naveo da ih je u porodici bilo desetero, osmoro braće i sestara majka i otac.
„Živjeli smo u jednoj baraci, u dvije sobe. Gdje smo spavali kao sardine jedno do drugog. Nas troje smo se pokrivali jednim ćebetom. Išli smo u istoj odjeći u školu. Kad mi se brat vratio iz škole ja sam oblačio“, rekao je Beganaj.
On je kazao da je njegov otac radio u komunalnom preduzeću iz Nikšića.
„On nam je uvijek govorio i zahtijevao od nas da se posvetimo učenju inače ćemo u suprotnom imati loš i težak život. On je bio najbolji primjer za to jer je čitav život morao da radi ili na odvozu smeća ili kao nadničar za dnevnicu“, rekao je Beganaj.
On je ispričao da jednom dok je je bio u osvnonoj školi, zbog siromaštva, nije mogao da kupi bijele čarape koje su bile obavezne za čas fizičkog vaspitanja i da je zbog toga bio tužan i plakao.
„Onda mi je majka skratila sestrine hulahopke i napravila mi kratke bijele čarape“, ispričao je Beganaj.
