Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori se međunarodni standardi ne primjenjuju adekvatno, pa se osobe sa Daun sindromom susrijeću sa izolacijom, segregacijom, a brojna prava su im ili onemogućena ili ograničena, ocijenili su iz Udruženja mladih sa hendikepom (UMHCG).
UMHCG je u saradnji s Prvim udruženjem djece i omladine s Daunovim sindromom danas na Trgu nezavisnosti u Podgorici obilježio Svjetski dan osoba s Daun sindromom, pod motom “Leave no one behind” /Ne ostavimo nikoga na margini/.
Svjetski dan osoba sa Daun sindromom ustanovljen je 2006.godine, a 21. mart simbolično je izabran za taj dan zbog prisutnosti tri umjesto dva hromozoma, na 21 hromozomskom paru.
Anđela Radovanović iz UMHCG rekla je već pet godina to Udruženje obilježava ovaj datum kako bi se priključili globalnom pokretu za promjenu svijesti o osobama sa Daun sindromom i poslali poruku da niko ne smije biti na margini.
“Danas smo tu da kažemo da pravo na obrazovanje, zapošljavanje, zdravstvenu zaštitu, slobodno vrijeme, cjeloživotni razvoj, učešće u javnom i političkom životu, moraju biti prava zagarantovana svima”, navela je Radovanović.
Ona je, na pitanje o broju osoba sa Daun sindromom, ukazala da u Crnoj Gori ne postoji baza podataka osoba sa invaliditetom, što je veliki problem u planiranju politika i akcija.
“Problem je i što se brojni usvojeni međunarodni standardi u Crnoj Gori ne primjenjuju adekvatno, pa se osobe sa Daun sindromom susrijeću sa izolacijom, segregacijom, a brojna prava su iim ili onemogućena ili ograničena”, rekla je Radovanović.
Prema njenim riječima, nije dovoljno okupiti se 21. marta u šarenim čarapama i prošetati po gradu, već se svakakog dana mora raditi kako bi osobe sa Daun sindromom bili ravnopravni članovi društva.
Radovanović je kazala da društvo iz dana u dan osobama sa Daun sindromom uskraćuje prilike da pokažu koliko znaju, mogu i vrijede.
Vrijeme je, dodaje ona, da se promijene ti stavovi i nastavi pisati pjesma, gdje će margine biti uske i prazne, a osobe sa Daun sindromom neizostavni dio svake riječi, stiha, strofe, gdje će se njihovo postojanje i rođenje slaviti.
“Želimo društvo u kome će dobiti priliku da se obrazuju, rade, zasnivaju svoje porodice, biraju i budu birani. Želimo svijet u kome se različitosti ne zovu posebnim potrebama. Zato smo obavezni svi zajedno da radimo kako bi se stvorile prilike za takav svijet”, potručila je Radovanović.
Zamjenica gradonačelnika Podogrice, Slađana Vujačić, rekla je da Glavni grad vodi odgovornu socijalnu politiku, osnivajući svake godine nove socijalne servise ili osnažujući već postojeće koji su se pokazali kao uspješni.
“Konstantno radimo na povećanju budžetskih sredstava i izdvajanju u oblasti socijalne politike. U okviru Glavnog grada postoje javne ustanove koje uspješno rade sa osobama i djecom sa poteškoćama u razvoju”, navela je Vujačić.
Ona je ukazala na veoma uspješan rad Dnevnog centra za djecu i omladinu sa smetnjama i teškoćama u razvoju na Starom aerodromu, i dodala da su prepoznali potrebu izgradnje takvog centra i na teritoriji gradske opštine Golubovci.
Vujačić je kazala da će Golubovci uskoro dobiti savremeni objekat kvadrature 390 metara kvadratnih, vrijednosti 300 hiljada EUR, a koji će moći da primi 30 korisnika.
“To je samo dio aktivnosti. Nastavićemo na svaki način da unaprjeđujemo rad u oblasti socijalnog staranja i budemo partner ii organizacijama i individualno osobama koje se bore sa Daun ili nekim drugi potreškoćama u razvoju, sa ciljem stvaranja kvalitetnih uslova života”, poručila je Vujačić.
Majka bliznakinja sa Daun sindromom, Sara Prelević, kazala je da se zalaže da položaj osoba sa tim sindromom budu na što boljem nivou.
“Prije četiri godine UMHCG, moje djevojčice i ja sami smo šetali na ovom trgu. Bilo je malo podrške i ljudi. Danas je to mnogo bolje”, navela je Prelević.
Ona je, govoreći o problemima sa kojima se suočavaju osobe sa Daunovim sindromom, kazala da njenje ćerke nijesu bile prihvaćene u društvu, među vršnjacima.
“Sada je to drugačije. Ljudi žele da se druže sa njima, prihvaćene su, ali to nije dovoljno”, navela je Prelević.
Govoreći o sistemu obrazovanja djece sa Daunovim sindormom, Prelević je rekla da njede ćerke imaju peronalnog asistena u školi, ali idu u Resursni centar za djecu i osobe sa intelektualnim smetnjama i autizmom „1. jun“ Podgorica.
“Resursni centar, iako postoji inkluzija, ne treba zaobići jer tu su stručna lica koja rade sa djecom”, dodala je Prelević.
Ona je rekla da zdravstveni sistem ne pokriva u potpunosti potebe djece sa Daun sindromom, i da često čekaju na preglede po dva tri mjeseca.
