Podgorica, (MINA) – Potpisivanjem bilateralnog ugovora između Crne Gore i Ujedinjenog Kraljevstva uklonjena je posljednja barijera o međusobnom izručenju svojih državljana, ocijenio je profesor Velimir Rakočević.
On je agenciji MINA kazao da je potpisivanjem Ugovora o izručenju napravljen veliki korak naprijed.
„Upravo zato što je otklonjena posljednja barijera koja je inače predviđena i kroz Evropsku konvenciju o ekstradiciji, a i kroz neke druge dokumente“, precizirao je Rakočević.
Prema njegovim riječima, sada nijedna od strana ugovornica ne može odbiti da izruči svoje državljane, ako su ispunjeni zakonski uslovi.
„Do sada je postojala ta mogućnost da država može da odbije izručenje svog državljanina“, podsjetio je Rakočević.
Ovo je, kako je kazao, vrlo značajan doprinos prije svega efikasnosti krivičnog postupka, i ostvarivanja međunarodne krivično-pravne pomoći.
Rakočević je podsjetio da je ugovor, još od prvih pisanih izvora civilizacije, zakon za stranke, i on ima najveću moguću obavezu.
„Ukoliko neka ugovornica ne ispuni svoju obavezu, onda druga strana ima pravo da pokrene odgovarajući postupak. Ugovor faktički ima takvu snagu kao da se radi o jednom državnom prostoru“, kazao je Rakočević.
Na pitanje kada Ugovor stupa na snagu, on je rekao da svi akti takve vrste zahtijevaju ratifikaciju u nadležnim parlamentima.
„Nakon ratifikacije, on stupa na snagu. To je uobičajena procedura postupanja u tim stvarima“, dodao je Rakočević.
Kako je naveo, jako je važno to što se na ovaj način šalje jasna poruka, ne samo učiniocima, nego i potencijalnim učiniocima krivičnih djela.
„Da, makar što se tiče ovih teritorija, oni ne mogu, bez obzira na bilo koje svojstvo, biti oslobođeni od krivičnog gonjenja ili izručenja”, rekao je Rakočević.
On je kazao da osnov za izručenje postoji i u važećim dokumentima.
„I crvena potjernica Interpola ima snagu naloga za hapšenje, ali najefikasniji model saradnje su upravo bilateralni sporazumi“, rekao je Rakočević.
On je podsjetio da je, kada je u pitanju crvena potjernica Interpola, svaka država kao potpisnica Evropske konvencije o ekstradiciji obavezna da locira lice, da mu odredi ekstradicioni pritvor ako postoji opasnost od bjekstva ili uništenja dokaza, i da traži od države molilje da joj dostavi dokumentaciju vezanu za osnov sumnje.
„Ukoliko lice koje se potražuje pristaje na izručenje, onda se u vrlo kratkom roku obavlja sva procedura“, kazao je Rakočević.
Kako je naveo, ukoliko se lice protivi izručenju, slijedi procedura, a krajnji rok do kada može da traje ekstradicioni pritvor je šest mjeseci.
„Kada je već bilateralni sporazum zaključen, onda se ta procedura završava u znatno kraćem vremenskom periodu“, dodao je Rakočević.
