Podgorica, (MINA) – Crna Gora, kao država čiji se ključni komercijalni mediji nalaze u većinskom ili apsolutnom stranom vlasništvu, mora razmotriti mehanizme kojima bi se zaštitio javni interes i građani koji su konzumenti medijskog sadržaja, zaključeno je u analizi “Strano vlasništvo nad medijima – jesu li potrebna ograničenja?”.
Tu analizu, čiji je autor Vuk Maraš, pripremio je Centar za demokratsku tranziciju (CDT).
Iz te nevladine organizacije kazali su da je u analizi ocijenjeno da je potrebno otvoriti dijalog o potencijalnim rješenjima za ograničenje stranog vlasništva.
“Uporedo s tim, kroz izmjene zakona je potrebno dodatno jačati kriterijume za odobrenja za emitovanje – kako za dodjelu, tako i za produženje, u skladu sa novim politikama Evropske unije (EU)”, navodi se u saopštenju.
Kako se dodaje, potrebno je naći rješenje kojim bi se sami mediji i uredništva zaštitili od neprimjerenog uticaja vlasnika na medijsko izvještavanje.
Poručeno je da se EU u kontinuitetu bavi pitanjem stranog vlasništva i transparentnosti stranog vlasništva u medijima, kako na nivou Unije, tako i pojedinačno u zemljama članicama.
“Cilj efikasnije regulacije vlasništva u medijima, kao i veza između vlasnika, odnosno upravljačkih struktura sa jedne i uredništava sa druge strane, jeste da se unaprijedi nezavisnost medija i omogući im se profesionalno izvještavanje”, rekli su iz CDT-a.
Oni su kazali da evropski Acquis ne sadrži odredbe koje se tiču ograničavanja medijskog vlasništva, već je zemljama članicama ostavljeno da same urede da li će i u kojoj mjeri ograničiti strano vlasništvo nad medijskim kompanijama.
Zbog toga se, kako su pojasnili iz CDT-a, vrste ograničenja razlikuju od zemlje do zemlje.
“Dok je u nekima zabranjeno vlasništvo u bilo kojem tipu medija iznad određenog procenta, druge zemlje su se odlučile da ograniče vlasništvo u samo određenim medijskim formatima ili vrstama medijskih usluga koje se pružaju, a kod nekih zemalja ograničenja su kombinovana”, rekli su iz CDT-a.
Kako su naveli, neki od ključnih argumenata koji se koriste u prilog tezi da je potrebno ograničiti strano vlasništvo nad domaćim medijima često su potreba očuvanja nacionalnog karaktera ili zajednica unutar određene države.
U prilog toj tezi, prema ocjeni CDT-a, koristi se i argument da je potrebno osigurati da vlasnici medija nemaju interese koji su suprotni interesima zemlje u kojoj pružaju medijske usluge.
Iz CDT-a su rekli da su argumenti protiv tog rješenja najčešće vezani za slobodu preduzetništva.
“Odnosno slobodnog protoka kapitala ali i činjenica da svaka zemlja ima slobodu da uredi pravni okvir unutar kojeg mediji funkcionišu, pa je samim tim pitanje ko je vlasnik nekog medija bespredmetno”, kazali su iz CDT-a.
Oni su naveli da postoji opravdana zabrinutost da bi ograničavanje stranog vlasništva u medijima u državama nedovoljno razvijene demokratije moglo voditi ka sužavanju slobode izražavanja i cenzuri.
Iz CDT-a su kazali da objavljivanjem publikacije žele da pokrenu dijalog i razmjenu mišljenja koji bi doveli do definisanja modela za uređenje medijskog vlasništva koji bi bio najbolji za Crnu Goru.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
