fbpx
NaslovnicaCrna GoraZemlje jugoistočne Evrope podržavaju evropski Zeleni dogovor

Zemlje jugoistočne Evrope podržavaju evropski Zeleni dogovor

Podgorica, (MINA) – Evropa prednjači u postavljanju ciljeva i sprovođenju politike prilagođavanja klimatskim promjenama, ali građani širom jugoistočne Evrope daju veliki značaj borbi protiv globalnog zagrijavanja i podržavaju evropski Zeleni dogovor, ocijenjeno je na međunarodnoj konferenciji Crnogorske panevropske unije (CPEU).

Na panelu konferencije, na kojem se razgovaralo o iskustvima zemalja članica Centralnoevropske inicijative (CEI) u vezi sa primjenom indikatora održivog razvoja u evropski Zeleni dogovor, ocijenjeno je da je neophodno usmjeravati ljudsku civilizaciju ka harmoničnom životu ljudi sa prirodom.

Predsjednik Hrvatske panevropske unije, Pavo Barišić, govorio je o poboljšanju otpornosti na klimu u Evropi, sa posebnim osvrtom na Hrvatsku, ističući da skup koji je organizovala CPEU predstavlja dobar primjer i doprinosi boljem razumijevanju i suočavanju sa izazovima.

On je podsjetio i da je predsjednica CPEU, Gordana Đurović, u svojoj Studiji o implementaciji proširenja EU i Zelene agende za Zapadni Balkan pripremila odličnu analizu i koristan pregled stanja u zemljama kandidatima.

Barišić je kazao da, globalno posmatrano, postoji mnogo izazova, od ratova i razaranja do prirodnih katastrofa, ali da je jedan od najhitnijih izazova, ne samo za Evropu već i za cijeli svijet, pitanje klimatskih promjena i globalnog zagrijavanja.

On je poručio da se danas klimatske promjene manifestuju u povećanom broju prirodnih katastrofa, koje su djelimično uzrokovane neodgovornim pristupom prirodi i povećanom ekonomskom eksploatacijom.

“Negativne efekte izazivaju ubrzana industrijalizacija, trka u eksploataciji i proizvodnji energije, intenzivna poljoprivreda i pojačana izgradnja puteva, pod plaštom prije svega povećanja privatnog profita”, upozorio je Barišić.

Sve to, kako je naveo, narušava očuvanje prirode i ugrožava budućnost života na Zemlji.

Prema riječima Barišića, sve je izraženiji strah da svijet neće moći da ispuni ciljeve postavljene Pariskim klimatskim sporazumom iz 2015. godine, pravno obavezujućim ugovorom koji zahtijeva od zemalja da ograniče globalno zagrijavanje na 1,5 stepeni Celzijusa.

Kada je u pitanju Zelena agenda u Hrvatskoj, on je podsjetio da je Vlada te zemlje izradila Strategiju prilagođavanja klimatskim promjenama za period do 2040. godine, sa osvrtom na 2070. godinu.

On je apostrofirao i podatke iz klimatskog istraživanja koje je Evropska investiciona banka (EIB) 2021. godine sprovela u 30 zemalja, a koji pokazuju da građani Hrvatske snažno podržavaju uvođenje novih ekoloških mjera.

“Ovo se posebno odnosi na čistije izvore energije. Građani su svjesni opasnosti koje proizilaze iz globalnog porasta temperature i spremni su da podrže hitne mjere protiv klimatskih promjena u cilju zaštite od razornih posljedica”, kazao je Barišić.

Prema njegovim riječima, Evropa prednjači u postavljanju ciljeva i sprovođenju politike prilagođavanja klimatskim promenama, ali građani u Hrvatskoj, kao i širom jugoistočne Evrope, daju veliki značaj borbi protiv globalnog zagrijavanja i podržavaju evropski Zeleni dogovor.

“Čovjek nije samo vladar i eksploatator, već i prvi sluga i solidarni saputnik prirode i života u cjelini. Ako čovječanstvo prihvati filozofiju življenja u skladu sa prirodom, onda će ojačati svoju otpornost i poboljšati uslove sopstvenog života u svijetu”, poručio je Barišić.

Predstavnik italijanskog Udruženja za obrazovanje i obuku radnika (EFAL), Piergiorgio Sciacqua, se posebno osvrnuo na izazove zelene tranzicije EU u savremenom geopolitičkom kontekstu.

On smatra da postoje najmanje četiri glavna pitanja koja bi svjetske zemlje trebalo da riješe.

Ta pitanja se odnose na to kako izaći iz ultra-ekspanzivne fiskalne i monetarne politike usvojene širom svijeta i kako regulisati ogromnu likvidnost izazvanu pandemijom.

Dilema je i kako ponovo pokrenuti globalne proizvodne lance i međunarodnu trgovinu, a posebno pitanje je i tranzicija tehno-ekonomske paradigme, koja je u osnovi zelene tranzicije i digitalizacije.

Sciacqua smatra da su to sve teme kojima se nijedno ekonomsko područje ne može pozabaviti samo, iako su pogodne za reinženjering međunarodnih ekonomskih, finansijskih i društvenih moći.

Prema njegovim riječima, iako je potreban novi međunarodni institucionalni okvir, države usvajaju ekonomske i industrijske politike direktno proporcionalne njihovoj ekonomskoj snazi i/ili ambicijama bez ikakve međunarodne koordinacije.

Tu su i pandemija, rat u Ukrajini, inflacija i finansijska kriza, koji su generisali nestabilnost.

„Napor svih aktera koji su uključeni u pronalaženje ravnoteže, a posebno njihova posvećenost izgradnji sopstvene institucionalne i ekonomske strukture u međunarodnoj areni, proizvodi asimetrične akcije ekonomske politike, proporcionalne ekonomskoj i finansijskoj snazi zemalja“, rekao je Sciacqua.

On ipak smatra da je EU počela da postaje svjesna nekih samonametnutih ograničenja, kao i potrebe za promjenama.

U središtu reforme je priznanje da se smanjenje duga ne može dogoditi na račun rasta i investicija, neophodnih za suočavanje sa izazovima budućnosti, posebno klimom, energijom i znanjem.

„Stari referentni stubovi – granica od tri odsto budžetskog deficita i 60 odsto udjela duga u bruto domaćem proizvodu (BDP), ostaju živi ali izgledaju manje strogi. U stvari, novi Pakt za stabilnost i rast predviđa odgovarajuće i kredibilno smanjenje javnog duga, kao i ekonomsko upravljanje koje vodi održivom i inkluzivnom rastu“, objasnio je Sciacqua.

On smatra da covid-19 kriza, unutrašnje kontradikcije u ekonomskoj, društvenoj i proizvodnoj strukturi i rat u Ukrajini, komplikuju rješavanje problema, ali oni isti pozivaju na ekonomsko djelovanje koje se uklapa u opštiju etičku dimenziju ljudskog djelovanja.

Prema mišjenju Sciacqua, suočavamo se sa vrlo jasnim političkim raskršćem – ili će civilno društvo moći da preorijentiše EU ka pravednoj i demokratskoj klimatskoj tranziciji, ili će konzervativne snage ponovo pokrenuti politiku deregulacije i štednje, pogoršavajući ekološki uticaj i društvene nejednakosti.

„Evropska tehnokratija, sada u savezu sa raznim konsultantskim kućama, ne ispunjava ovaj zamah. Čini se da nema previše alternativa za ovo“, smatra Sciacqua.

Po prvi put, kako je dodao, zajedničko kreditiranje se zasniva na evropskoj solidarnosti.

„Plan oporavka od 750 milijardi EUR (NextGenerationEU) vratio je kapacitet za djelovanje Evropi. Trebalo bi povećati i dalje ovaj iznos i sistematski ga preusmjeriti na borbu protiv klimatskih promjena, a svu ovu potrošnju staviti pod demokratsku kontrolu kroz značajnu transparentnost“, rekao je Sciacqua.

Predstavnik Panevropskog pokreta iz Slovenije, Zlatko Mikulič, saopštio je da živimo u vremenu gdje ljudska aktivnosti oblikuje planetu.

„Ako se pitamo šta je zapravo klima, klima je rezultat procesa u atmosferi. A onda dolazimo do tog antropogenskog uticaja, odnosno sagorijevanja fosilnih goriva i povećanje koncentracije ugljen-dioksida (CO2), što utiče na povećanje globalne temperature“, rekao je Mikulič.

On smatra da je tu na scenu stupa strategija dekarbonizacije, gdje će se isključiti upotreba fosilnih goriva, kako bi EU postala ugljenično neutralna do 2050. godine.

Cilj je i da do 2050. godine, sva proizvodnja energije bude 80 odsto iz obnovljivih izvora – vjetra i sunca.

Međutim, kako je naveo, za sve zemlje nije relevantna varijabilnost sunčevog i potencijala vjetra.

Na primjer, vjetroelektrane su pogodne za države oko Sjevernog mora, dok na primjer loš vjetropotencijal ima Slovenija, jer je pretežno šumovito-planinska.

Takođe, Španija ima ogorman potencijal za iskorišćavanje sunčeve energije , dok nizak solarni potencijal ima Sjeverna Evropa.

Predstavnik Centra za makroekonomske i društvene analize (MESA 10) iz Bratislave, Martin Hudcovský, kazao je da je cilj kratkoročno smanjenje gasova staklene bašte za najmanje 55 odsto u odnosu na nivoe iz 1990. godine, dok je dugoročni cilj da se postigne ugljenična neutralnost do 2050. godine.

Pokretački faktor u tom dijelu trebalo bi da bude, između ostalog, restrukturiranje industrije i strukturne promjene.

On je naveo da će za Slovačku to biti lagano za postići, jer se struktura njihove ekonomije i industrije sada značajno razlikuje u odnosu na 1990-te godine.

Hudcovský je kazao i da je veoma bitno mijenajti strukturu ekonomije.

On je govorio o projektima koje je Slovačka primijenila kako bi dala podršku obnovljivim izvorima energije, kao što su Zelene kućice sa fotonaponskim panelima, solarnim kolektorima i toplotnim pumpama.

Tu je i garantovana otkupna cijena za električnu energiju iz obnovljivih izvora, kao i reciklaža otpada.

On je zaključio da se mogu izdvojiti tri uspjeha – strukturne promjene privrede, EU fondovi i inovacije i mali ili skoro nikakvi troškovi koji rezultiraju velikim uspjehom.

Sa druge strane, prijetnje su isključiva pouzdanost na fondove EU i politička volja i rizici.

Konferencija CPEU pod nazivom “Unapređenje klimatske otpornosti: povezivanje Evropskog zelenog dogovora i Zelene agende za Zapadni Balkan kroz UN ciljeve održivog razvoja i njihove indikatore”, organizuje se uz podršku Centralnoevropske inicijative (CEI), a podržana je i od Njemačkog društva za međunarodnu saradnju (GIZ) i Ambasade Francuske u Crnoj Gori.

Video materijal sa drugog panela dostupan je na linku: https://we.tl/t-KoPvorGX85

Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS

Najčitanije

NSD: Inicijativom za smjenu Mandića DPS će suditi sam sebi

Podgorica, (MINA) - Demokratska partija socijalista (DPS) će, inicijativom za smjenu predsjednika Skupštine Andrije...