Podgorica, (MINA) – Sistem mora da stoji iza borbe za prava osoba sa invaliditetom (OSI) kako bi ona dala rezultate, poručeno je u podkastu Centra za demokratiju i ljudska prava (CEDEM).
Aktivista za prava OSI, Andrija Samardžić u podkastu “Pravo u CEDEM”, podržanom od Ministarstva ljudskih i manjinskih prava kroz projekat “Inkluzija u pravdi: poštovanje i podizanje svijesti o LSI”, rekao je da je u aktivizam ušao 2003. godine preko Udruženja mladih sa invaliditetom.
“Najviše me je podstakla diskriminacija u društvu i to što sam shvatio da svi mi koji imamo bilo koji vid različitosti u društvu podliježemo nekim stereotipima”, kazao je Samardžić.
On je, govoreći o počecima u aktivizmu, naveo da su i on i njegova sestra išli u redovnu školu i da su tad njihovi roditelji primijetili da se u školi dešava diiskriminacija.
Samardžić je rekao da su potom stupili u kontakt sa ljudima iz Udruženja, koji su prepoznali stereotipe koji vode društvo.
“Stalno govorimo o pristupu, pravdi, kako bi prosječan građanin mogao da živi ljudska prava i da nam postanu svakodnevica, ali još nijesmo dosegli tu stepenicu razvoja”, kazao je Samardžić.
On je rekao da je preko Udruženja počeo da drži treninge i edukaciju nastavnog kadra i djece.
“I tad kreće aktivizam i gostovanja u medijima, osjećam poziv da društvo nije zrelo, da smo u društvu zbog diskriminacije propatili da to ne bi trebalo tako da bude, da to treba liječiti”, rekao je Samardžić.
On je kazao da je imao veliku podršku nevladinog sektora i da je potom taj lanac nastavljen.
“Onda sam završio fakultet, zaposlio sam se, počeo da živim život, počele su sve intelektualne, egzistencijalne i moralne dileme i evo nas tu- sada sam predsjednik Saveza slijepih Crne Gore”, dodao je Samardžić.
Govoreći o tome da li su OSI osnažene za aktivizam, Samardžić je rekao da su oni na početku htjeli da se institucije aktivnije uključe u cijeli proces.
“I desilo se to da su institucije preuzele aktivniju ulogu i to je konkretan napredak. Ali pošto su naše institucije nerazvijene, one su počele da zavlače ljude, poslale su poruku ljudima da će zaštiti naša prava, a da ćemo mi u NVO moći više da radimo na razvijanju svijesti i edukaciji, a desilo se suprotno”, kazao je Samardžić.
Prema njegovim riječima, borba za prava je u početku bila gerilska.
“I sad kad god se pomene gerila pomišljamo na borbu za slobodu i Če Gevaru, ali iza te borbe koja je dala konkretne rezultate, mora da dođe sistem na kraju, inače se energija troši”, ocijenio je Samardžić.
On je rekao da su trenutno u vakuumu.
“Imamo nesretni Zakon o NVO gdje za sredstva koja su predviđena za aktivnosti koja se odnose na OSI, može da aplicira svaka NVO, neću do kraja to kritikovati, jer ima različitih NVO, ali ima dosta fantomskih NVO-a, koje troše novac a ne rade za dobrobit OSI”, rekao je Samardžić.
Upitan zašto bi mladima savjetovao da se bave aktivizmom, Samardžić je rekao da mladi aktivista sa ili bez invaliditeta mora da identifikuje problem.
“U ovom trenutku to je loše razumijevanje i edukacija, kao i slaba efikasnost institucija. Mladi ljudi treba prvo da uče istražuju, mislim da smo se udaljili od potrebe da istražujemo, mladim ljudima je dosta toga servirano, ali opet nije baš sve”, rekao je Samardžić i poručio da je potrebno izaći iz zone komfora.
Generalni sekretar Paraolimpijskog komiteta Crne Gore (PKCG) Miloš Ranitović, govoreći o tome kako povećati svijest i podržati sportiste sa invaliditetom, kazao je da oni tokom cijele godine organizuju demo festivale po osnovnim i srednjim školama.
On je pojasnio da se to trenutno dešava samo u Podgorici ali da je plan da se proširi i na cijelu Crnu Goru.
Ranitović je rekao da je u toku inicijativa da se parasportovi uključe u obrazovanje u osnovnim i srednjim školama.
“S obizorom na to da oni postoje već postoje na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje, cilj nam je da privučemo što više mladih ljudi da kroz sport osjete inkluziju i asimiliraju u društvo”, kazao je Ranitović.
Ranitović je rekao da je bavljenje sportom doprinijelo njegovom razvitku.
On je naveo da se prvo bavio atletikom, koja je individualni sport, gdje je bio prepušten sam sebi.
“Morao sam da naučim da se borim, to mi je dobrodošlo da sam kao OSI za neke stvari morao da se izborim i neke stvari su mi došle teže nego ostalima. Sport jeste donio dosta osnaživanja, samopouzdanja i osamostaljivanja”, kazao je Ranitović.
On je pojasnio da golbal igraju osobe oštećenog vida i da se igra sa loptom koja ima zvona, gdje takmičari nose crne naočare, poveze kroz koje ne prolazi sjvetlost, tako da su im svima šanse izjednačene.
Ranitović je rekao da je povodom golbala, u Crnoj Gori, specifina situacija.
“Naš nacionalni tim je dobro kotiran na evropskom i svjetskom nivou. Imamo problem sa brojem igrača, da bismo osnovali jedan tim treba nam šest igrača, a mi u Crnoj Gori imamo ukupno pet ljudi koji se bave golbalom, ali smo u top deset reprezentacija u Evropi”, kazao je Ranitović.
Ranitović je rekao da mu je sport donio dosta benefita koje nije ni znao da sport može da donese.
On je kazao da često gostuju sa najboljim sportistima na časovima fizičkog u različitim varijantama sportova, kako bi približili svijet parasporta omladini.
Govoreći o beneftima tih aktivnosti, Ranitović je rekao da je to što ljudi koji nijesu znali da parasport postoji, sad znaju i da su oni koji su mislili da je to lako i dostižno, shvatili koliko je surovo i profesionalno.
“I to postavlja parasport na mjesto koje mu pripada i nadamo se da će ta konkretizacija privući još više ljudi”, dodao je Ranitović.
Ranitović je kazao da PKCG dosta prisutan u javnosti, da su pristupačni i da su uvijek tu za OSI.
“Ko god bude osjetio želju da se bavi sportom na bilo koji način, ne mora da to bude profesionalni sport, mi smo tu. Suština je da pomognemo inkluziju da se OSI fizički aktiviraju”, rekao je Ranitović.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
