Podgorica, (MINA) – Pripadnici ranjivih društvenih zajednica malo su zastupljeni u programima crnogorskih medija, i to isključivo u prilozima koji se bave pitanjima inkluzije i kada se obilježavaju određeni datumi, pokazalo je istraživanje Agencije za elektronske medije (AEM).
Direktorica Agencije za elektronske medije Sunčica Bakić kazala je da analize koje godinama rade pokazuju da je neinkluzivnost programskih sadržaja jedan od osnovnih karakteristika crnogorskih medija.
To, kako je navela, znači da pripadnika određenih društvenih zajednica u programima medija ima veoma malo i samo i isključivo u prilozima koji se bave određenim pitanjima inkluzije, kojima se obilježavaju određeni datumi, u kojima se informiše o nekim konkretnim akcijama.
Bakić je, predstavljajući rezultate istraživanja „Inicijativa za inkluzivno izvještavanje“, rekla da, na dnevnom nivou, u Crnoj Gori postoji samo jedan informativni sadržaj koji je preveden na znakovni jezik.
Ona je navela da se u programima televizijskih emitera na sedmičnom nivou emituje samo jedna emisija na romskom jeziku.
„Pripadnika LGBT zajednice u medijima ima samo u onoj sedmici kada se obilježava Parada ponosa, i tada u određenom kontekstu i veoma malo“, dodala je Bakić.
On je rekla da žene prave programe, ali da ih ima veoma malo kao sagovornica na određene važne društvene teme.
Prema riječima Bakić, posebno zabrinjava da u programima za djecu u Crnoj Gori nema djece sa smetnjama u razvoju, sa nekim invaliditetom, koji su pripadnici određenih etničkih ili nacionalnih zajednica, iz socijalno ugroženih porodica, niti sa sela.
„Sve ovo znači da su određene društvene grupe marginalizovane i isključene iz javnog diskursa u odnosu na neke veoma značajne teme i da se samo spominju u određenom kontekstu u okviru posebnih sadržaja, što dodatno doprinosi njihovoj marginalizaciji i segregaciji društva“, naglasila je Bakić.
Kako je navela, neinkluzivnost sadržaja doprinosi do povećanja netolerancije, a ono zatim do povećanja diskriminacije.
Bakić je rekla da, cijeneći narastajući problem uvrjedljivog i diskriminatornog govora koji je naročito prisutan u onlajn sferi, Agencija pokušava da skrene pažnju na neophodnost jačanja kapaciteta medija u Crnoj Gori, da se spriječi prelivanje diskriminatornog govora iz onlajn sfere u program tradicionalnih medija.
Ona je ukazala da, iako nije učestao, diskiminatoran govor u tradicionalnim medijima – radiju i televiziji, nosi posebnu opasnost jer je direktan, otvoren i ima prolaz do velikog broja ljudi.
„Nedostak uvažavanja različitih kultura, tradicija i vjerovanja doprinosi stereotipima u medijima i u krajnjem slučaju vodi jačanju različitih ekstremnih političkih, nacionalističkih i drugih stavova koji rezultiraju diskriminacijom“, poručila je Bakić.
Zaštitnik ljudskih prava i sloboda Siniša Bjeković rekao je da se ovih dana raznolikost kao društvena karakterisitka sve više koristila kao teren za targetiranje žrtvi, širenje lažnih vijesti, teorija zavjere i govor mržnje protiv različitih društvenih grupa.
“Imajući ovo na umu, smatram da novinari moraju preuzeti proaktivnu ulogu u podsticanju razumijevanja i prihvatanja različitosti među ljudima i da osiguraju da se one održavaju u njihovim pričama“, rekao je Bjeković.
On smatra da nečije godine, pol, etničko porijeklo, religija, pravni i bračni status, invalidnost ili seksualna orjentacija trebaju biti pominjani samo kad su direktno relevantni za priču o kojoj se govori, i da nebitne reference mogu stvoriti suprotnu stigmu i diskriminaciju.
Prema njegovim riječima, urednici imaju veliku i ključnu obavezu da obrate pažnju na pristup izvještavanju i da svojim novinarima obezbijede dodatne edukacije kako bi inkluzivno izvještavanje postalo svakodnevna praksa, a ne izuzetak.
Bjeković je naglasio da bi, u idealnim uslovima, novinari trebalo da koriste neutralan jezik, bez elemenata senzacionalizma.
„Marljivo izvještavati i stvarati tačne, na činjenicama utemeljene, nezavisne i nepristrasne i informacije koje pokazuju humanost. Ljude treba prikazivati kao ljude, a ne kao predstavnike manjinskih grupa“, istakao je ombudsman.
Direktorica istraživačke agencije Statpro, Slavica Marković, kazala je, predstavljajući rezultate istraživanja, da je neinkluzivnost jedna od ključnih osobina radijskih i televizijskih programa u Crnoj Gori.
„To podrazumijeva da su određene društvene ranjive grupe isključene iz javnog diskursa u odnosu na značajne teme o kojima treba govoriti, te da se isključivo spominju u kontekstu nekih događaja i sadržaja čime se dodatno doprinosi njihovoj marginalizaciji i segregaciji društva“, rekla je Marković.
Ona je kazala da je opšti utisak da su mediji napravili pozitivne korake u inkluzivnom izvještavanju, ali da nijesu dovoljni i da dodatno postoji veliki prostor za poboljšanje i unapređenje.
Marković je rekla da su neki ispitanici istakli da je medijski prostor u kome se pojavljuju ranjive grupe, najčešće iniciran nekim događajem, ali da problem vide u tome što se mediji tim pitanjima ne bave kontinuirano.
„Svi ispitanici smatraju da su ekstremno rijetki momenti kada mediji predstavljaju ranjive grupe izjednačeno sa ostalim kategorijama društva, posebno kada je riječ o Romima“, dodala je Marković.
Ona je kazala da ispitanici smatraju da vlada praksa da mediji samo prenose saopštenja i izvještaje koje organizacije proslijeđuju, bez dovoljno udubljivanja u problematiku o kojoj se izvještava.
Kako je navela, nekoliko ispitanika je posebno istaklo da je uticaj medija više reaktivan, a ne proaktivan i da problem dospije u javnost kada eskalira, a da se rijetko dešava da se mediji uključe kako bi se preventivno djelovalo.
Marković je kazala da ispitanici prepoznaju da se u medijima pojavljuju isti ljudi kao predstavnici ranjivih grupa, i da smatraju da je odgovornost na medijima jer ne daju šansu drugim pripadnicima.
Kada je u pitanju terminologija koju koriste prilikom izvještavanja, Marković je rekla da su svi ispitanici primijetili da je napravljen pomak poslednjih godina i da često novinari koriste ispravnu i prihvatljivu terminologiju, ali da gosti pogrešno izražavaju i da im de na to ne skreće pažnja.
Ona je rekla da medijsko izvještavanje o ranjivim grupama često patetično, doprinosi viktimizaciji i da, iako povećava vidljivost različitih društvenih populacija, produbljuje društveni jaz.
Marković je saopštila da je nekoliko ispitanika istaklo da treba ranjivim grupama dati medijski prostor u kome će se oni baviti širokim spektrom društvenih tema, čime bi se, kako je navela, izbjeglo etiketiranje pojedinaca i promovisalo bi se da različiti ljudi mogu da se bave različitim stvarima.
Ona je, predstavljajući preporuke, kazala da novinari često prave greške iz neznanja i da je edukacija medijskih predstavnika izuzetno važan segment, koji bi mogao da unaprijedi inkluzivno izvještavanje.
„Medijske politike bi mogle biti unaprijeđene tako da se dublje i sistematičnije bave temom, ne samo tokom obilježvanja nekih važnih datuma, već pokazivanjem generalne zainteresovanosti za problematiku ranjivih grupa“, istakla je Marković.
Prema njenim riječima, obezbjeđivanje edukacije za pripadnike ranjivih grupa kroz kojim bi stekli vještine javnog nastupa može biti izuzetno korisno za poboljšanje položaja ranjivih grupa generalno.
„Imjući u vidu da, prema mišljenju sagovornika, lokalni mediji pružaju dobru podršku manjinskim grupama, decentarlizacija medijkih praksi može povoljno da se odrazi na pripadnike ranjivih grupa“, kazala je Marković.
Ona je poručila da bi dodatno podsticanje pojedinaca da aktivnije i češće koriste mehanizme zaštite od diskriminacije, kao i medijsko vršenje pritiska na institucije da postojeće zakonske okvire adekvatno sporovode, moglo dati dobre rezultate u poboljšanju statusa i položaja pripadnika ranjivih grupa.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
