Podgorica, (MINA) – Položaj crnogorske manjine u Srbiji nije dobar, a netrpeljivost prema Crnogorcima je, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti u crnogorskom parlamentu, počela dobijati patološke razmjere nesputane mržnje, smatra predsjednik Savjeta za saradnju sa iseljenicima Milenko Perović.
On je agenciji MINA kazao da je od osme sjednice Centralnog komiteta Saveza komunista Srbije, 1988. godine, počela u Srbiji sticati pravo građanstva netrpeljivost prema Crnoj Gori i Crnogorcima.
„Od tih reaktivnih osjećanja, s ozbiljnim političkim implikcijama, nijesu bili izuzeti ni Crnogorci koji žive u Srbiji“, rekao je Perović.
Kako je naveo, nosioci te netrpeljivosti bile su oficijelne vlasti Srbiji, bez izuzetka u proteklih 30 godina, kao i opozicione političke grupacije s rijetkim izuzecima.
„U netrpeljivosti prema Crnogorcima s ovim političkim „ešalonom“ nadmetali su se najprominentniji intelektualci u najznačajnijim srpskim naučnim, umjetničkim, obrazovnim i drugim institucijama, vrh Srpske pravoslavne crkve, kao i jedan dio građanstva“, kazao je Perović.
Prema njegovim riječima, to je imalo za posljedicu da se od vremena kad je bačena opšta stigma na Crnogorce, petostruko manje ljudi u Srbiji danas nacionalno izjašnjava kao Crnogorci.
Na pitanje koliko je položaj crnogorske manjine u Srbiji pogoršan od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, on je odgovorio da je to bio „samo još jedan zgodni povod da sve pomenute javne strukture države Srbije još više učvrste i u vlastitim očima opravdaju netrpeljivost prema Crnogorcima“.
„Koja je počela dobivati patološke razmjere nesputane mržnje“, dodao je Perović.
Upitan kakav je odnos državnog vrha Srbije prema Crnogorcima koji žive u toj državi, on je odgovorio da je država Srbija, na posljednjim izborima za Crnogorski nacionalni savjet, uspjela da dobije i stavi pod svoju kontrolu „one Crnogorce koje jedino može podnijeti“.
„To su Crnogorci koji će se nacionalno deklarisati kao Srbi, koji apsolutno ništa pozitivno neće raditi na ostvarivanju kolektivnih prava Crnogoraca i Srbiji i koji će javno istupati protiv svega onoga što Crnu Goru kao državu učvršćuje u političkom, duhovnom, kulturnom, vjerskom i jezičkom smislu“, precizirao je Perović.
Kako je naveo, za visoke državne dužnosnike Srbije, svi ostali Crnogorci i crnogorska udruženja koja djeluju u Srbiji su nešto što se jedva podnijeti može.
Odgovarajući na pitanje da li može uporediti pložaj crnogorske i ostalih manjina u Srbiji, on je rekao da je u prirodi svakog nacionalizma da ne podnosi postojanje drugih nacija.
Prema riječima Perovića, generalna tendencija velikosrpskog nacionalizma je da u Srbiji bude što manje pripadnika svih drugih nacionalnih zajednica.
„Dobrica Ćosić je svejevremeno tu nacionalističku žudnju programski uobličio, s uvjerenjem da će srpska država biti sređenija, bolja i jača ako u njoj nema mnogo ili nema uopšte pripadnika drugih nacionalnih zajednica“, rekao je Perović.
Na ostvarenju te žudnje se, kako je naveo, svojski radilo u posljednjih 30 godina. „Devedesetih godina prošloga vijeka, oko 35 odsto stanovništa Srbije nijesu bili Srbi, a danas je ta brojka pala ispod 20 procenata“.
Perović je kazao da su sve nacionalne zajednice u Srbiji trpjele, i još trpe, od realizacije te Ćosićeve „doktrine“.
„Pošto se Crnogorci smatraju Srbima najbliskijim narodom, njihova trpnja je srazmjerno veća“, istakao je on.
Upitan kakve odnose Crne Gore i Srbije očekuje u narednom periodu, imajući u vidu tenzije prije pojave koronavirusa, a povremeno i tokom epidemije, Perović je odgovorio da je za srpske političke pozicione i opozicione „elite“, većinu intelektualaca, vrh SPC, kao i za dio građanstva, nepodnošljivo postojanje samostalne države Crne Gore.
„Osjećanje nepodnošljivosti, koliko god da je to iracionalno i suludo, ključna je determinanta koja određuje kako će se oficijelna Srbija odnositi prema Crnoj Gori. Ako kažem da u post-koronalnoj epohi to osjećanje neće nestati ni prestati da bude rečenom determinantom, sve što je bitno rekao sam o budućim odnosima Crne Gore i Srbije“, zaključio je Perović.
