Podgorica, (MINA) – Ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić poručio je da će nastaviti da vrši tu dužnost dok god mu Skupština daje povjerenje i da je spreman da se izvini svakome koga su njegove riječi povrijedile.
Leposavić je rekao da se u najavi odluke premijera Zdravka Krivokapića da predloži njegovo razrješenje sa ministarske funkcije, kao i u njenom obrazloženju, nalazi samo jedna tačna tvrdnja, a to je da je predsjednik Vlade svim članovima pružio slobodu u radu.
«Iskreno sam uvažavao taj stav kao posebnu demokratsku vrijednost i prema njemu se odnosio sa punom moralnom i profesionalnom odgovornošću, postupajući u korist Vlade i građana koji su je preko svojih poslanika izabrali», rekao je Leposavić.
Leposavić je kazao da je neprijatno iznenađen tvrdnjom da je njegovo javno djelovanje navodno „od početka u velikoj mjeri odstupalo od zvaničnih stavova Vlade i Sporazuma koji su 8. septembra prošle godine potpisali lideri koalicija parlamentarne većine“.
Kako je naveo, jedna od obaveza preuzetih ovim Sporazumom glasi „odgovorno sprovođenje svih međunarodnih obaveza“.
«Ovo podrazumijeva i obavezu svih članova Vlade Crne Gore da ne zaborave da nas nijesu izabrali strani saveznici, već građani posredstvom svojih poslanika», dodao je Leposavić.
On je kazao da ne negira niti relativizuje presuđeni zločin genocida u Srebrenici i da na to nemam pravo.
«Poslaničko pitanje je glasilo da li bih ja priznao zločin genocida. To pitanje je dio uobičajene, monstruozne politike Demokratske partija socijalista (DPS) kojom se izaziva razdor i međusobno zavađanje», rekao je Leposavić.
Bio je, kako je kazao, svjestan da to poslaničko pitanje nije bilo postavljeno iz dobre namjere niti da bi doprinijelo poštovanju međunarodnih obaveza i ozdravljenju društva.
«Postavljeno je da bi se surovo manipulisalo tragičnim osjećanjima svih građana koji imaju istu nacionalnu pripadnost kao i ja. Ovo pitanje se uvijek postavlja samo ministrima i javnim funkcionerima koji su Srbi, zato što oni koji ga postavljaju posebno računaju na činjenicu da su nebrojene žrtve srpskog naroda ostale bez satisfakcije i zadovoljenja pravde», naveo je Leposavić.
Prema njegovim riječima, taj osjećaj nepravde konstantno izaziva sukobe na svim nivoima društva i sprječava istinsko pomirenje.
«Znajući to, smatrao sam da je nemoralno i nestručno da na ovo pitanje odgovorim neodređeno. Odogovor na ovo pitanje sam dao i kao čovjek i kao član Vlade», kazao je Leposavić.
On je rekao da uvažava obaveznost odluka Haškog tribunala, ali da zadržava pravo da iznese kritički stav o njegovom radu, kao što se to uobičajeno čini u javnom govoru u svim evropskim i civilizovanim zemljama.
Iznošenjem kritičkog stava, kako je istakao, ne namjerava da poništi važnost odluka tog suda.
«Moja namjera je da osvijestim javni dijalog kako bi se prepoznala i uvažila patnja ostalih žrtava građanskog rata, a sa ciljem da se, konačno, sa tranzicione pravde pređe na istinsko pomirenje.
Smatram da razlog zbog kojeg sam izrekao kritiku o radu Haškog suda ne zaslužuje da bude prećutan, niti da sam tom kritikom ugrozio ugled zemlje», rekao je Leposavić.
On je kazao da je iznio jasan stav i stručno utemeljen komentar o onome što su drugi spremni da napuste i pri najmanjoj prijetnji ostavljajući društvu da se vječito nosi sa manipulacijama, nametanjem krivice i neprijateljstvom.
«Zato nemam pravo da podnesem ostavku, iako sam uvijek spreman, kao što sam to već učinio, da se izvinim svakome koga su moje riječi povrijedile», poručio je Leposavić.
On je rekao da je neposredno nakog sjednice Skupštine, od članova Vlade i sve tri koalicije parlamentarne većine, dobio čestitke za iskren, umjeren i stručan odgovor na zlonamjerno poslaničko pitanje, nakon čega se «zahuktala medijska hajka» protiv njega.
«Moje kolege i prijatelji su utihnuli i počeli da mijenjaju stavove, jedan po jedan. Ne osuđujem ih, jer sam najbolje svjedočim koliko je medijski pritisak težak. Nadam se, međutim, da će i oni razumijeti mene što neću i ne mogu da dam ostavku u divljem galopu mijenjanja stavova i situacionog morala», dodao je Leposavić.
Stoga, kako je naveo, ocjena Krivokapića da „ministar igra na pitanju koje se dopada određenom dijelu javnosti“ nije tačna, a ni primjerena.
«Ministar ne igra, već je založio svoje ime, profesionalni ugled, pa i sam život za ono u šta vjeruje i što shvata da je njegova dužnost kao javnog funkcionera. Suprostavio sam se DPS zlu istinom, želeći da se prekine njihova manipulacija», istakao je Leposavić.
On je ukazao da se ostali razlozi za razrješenje odnose na komentar o zakonu o amnestiji i na njegov rad na tužilačkim zakonima.
«Budući da nisam učinio ništa nezakonito, nema potrebe da mi bilo ko gleda kroz prste. Naime, prokomentarisao sam postupak suđenja za slučaj „državni udar“ u skladu sa evropskim standardima o nezavisnosti sudstva», naveo je Leposavić.
On je, komentarišući optužbe da je doveo do svađe sa međunarodnom zajednicom svojim radom na tužilačkim zakonima, kazao da su ga šefovi poslaničkih klubova pozvali kasno u noć, bez prethodne najave, da ga upoznaju za predlogom izmjena tužilačkih zakona.
«Rekao sam im što i predsjedniku Vlade iste te noći – da je njihova ideja dobra, ali da je rok za usvajanje suviše kratak i da Vlada tek treba da pripremi mišljenje. Nakon međusobnih konsultacija, šefovi poslaničkih klubova su se saglasali da prolongiraju rok za usvajanje ovih zakona».
Od tada, kako je rekao, Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava je intezivno radilo na predlogu amandmana i sprovođenju zahtjevnih konsultacija sa Venecijanskom komisijom, kako bi se postiglo rješenje kojim će svi biti zadovoljni.
«Upravo su predlozi koje je Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava usaglasilo sa Venecijanskom komisijom, juče proglašeni od strane potpredsjednika Vlade prihvatljivim rješenjem», istakao je Leposavić.
Leposavić je kazao da razlozi koji su navedeni za njegovo razrješenje ignorišu rezultate koje je postiglo Ministarstvo pravde, ljudskih i manjinskih prava.
Kako je rekao, uložio je nadljudske napore da se sprovedu intezivne konsultacije sa vjerskim zajednicima i poslaničkim klubovima, kako bi se, na zahtjev građana, u najkraćem roku usvojio Zakon o slobodi vjeroispovijesti, kao i da isti bude uredno i bez opstrukcija objavljen u Službenom listu, jer je samo tako mogao da stupi na snagu.
Na isti način je, dodaje Leposavić, pristupio obavezi pripreme Temeljnog ugovora sa Srpskom pravoslavnom crkvom.
«Posao usaglašavanja teksta sporazuma sam uspješno obavio, čime je predsjedniku Vlade omogućeno da zaključi Temeljni ugovor sa drugom stranom kad god to ugovorne strane požele – bez bojazni da taj sporazum, kao i novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, ikada može biti pravno osporen», naveo je Leposavić.
On je kazao da je Krivokapić učinio presedan i javno predložio da ministar pravde, ljudskih i manjinskih direktno učestvuje u pripremi zakona koji su inače u isključivoj nadležnosti drugih resora, kao što je zakon o porijeklu imovine i zakon o državljanstvu.
«To sugeriše da moj rad u zakonodavnim stvarima nije bio baš tako nezadovoljavajući», rekao je Leposavić.
On je kazao da je zahvalan na prilici koju je dobio 4. decembra prošle godine da u svojstvu ministra pravde, ljudskih i manjinskih prava služi građanima i predvodim reforme u cilju uspostavljanja vladavine prava i eliminisanja sistema korupcije i kriminala koji je vladao 30 godina.
«Nastaviću da vršim tu dužnost dokle god mi Skupština Crne Gore daje to povjerenje”, zaključio je Leposavić.
