Podgorica, (MINA) – Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović ocijenio je da se nijesu stekli uslovi za donošenje ukaza o opozivu sedam ambasadora, navodeći da mu je taj predlog Vlade dostavljen bez valjanog obrazloženja.
Vlada je ranije odlučila da opozove ambasadora Crne Gore u Kini Darka Pajovića, u Srbiji Tarzana Miloševića, u Ujedinjenim arapskim emiratima Dušanku Jeknić, pri Svetoj stolici Miodraga Vlahovića, u Italiji Sanju Vlahović, kao i ambasadore u Bosni i Hercegovini i Njemačkoj, Obrada Stanišića i Veru Kuliš.
Đukanović je u obrazloženju u vezi sa predlogom Vlade za opoziv ambasadora podsjetio da je Ustavom propisano da predsjednik države postavlja i opoziva ambasadore na predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose.
Dakle, kako je naveo, izvorna Ustavna nadležnost predsjednika, propisana članom 95 Ustava Crne
Gore, je donošenje ukaza o opozivu ambasadora.
„To pravo i obaveza predsjednika je suštinskog karaktera. Stoga Ustav, kao ni Zakon o vanjskim poslovima, ne propisuje rokove u kojima predsjednik postavlja i opoziva ambasadore i šefove drugih diplomatskih predstavništava Crne Gore u inostranstvu“, kazao je Đukanović.
Prema njegovim riječima, ne manje važno je da predsjednik postavlja i opoziva ambasadore na Predlog Vlade i uz mišljenje odbora Skupštine nadležnog za međunarodne odnose.
Đukanović je kazao da Zakon o vanjskim poslovima potvrđuje značaj tog pitanja i odredbom člana 7 stav 1, propisuje da Ministarstvo vanjskih poslova obavještava predsjednika o značajnim pitanjima iz oblasti vanjske politike i međunarodnih odnosa.
„Po mom viđenju Predlog opoziva sedam ambasadora Crne Gore je vrlo značajno pitanje, koje je neupitno iziskivalo primjenu ove odredbe Zakona o vanjskim poslovima“, dodao je on.
Kako je naveo, dosadašnja praksa povodom opoziva ambasadora, osim zbog okončanja, odnosno isteka mandata, je izuzetno rijetka i podrazumijevala je dostavljanje obrazloženog Predloga ministra vanjskih poslova Kadrovskoj komisiji Vlade.
„I kad zanemarimo praksu, obrazloženi Predlog za opoziv, prolazio je proceduru Vladine Komisije za kadrovska i administrativna pitanja. Jedino je predlog za opoziv, u gotovo svim slučajevima zbog okončanja – isteka mandata, podnošen bez posebnog obrazloženja“, kazao je Đukanović.
On je rekao da se s razlogom nameće pitanje obrazloženja koje bi trebalo da prati svaki podneseni Predlog Vlade za opoziv sa dužnosti ambasadora, i to za svakog od ambasadora pojedinačno.
„Posebno ako se uzme u obzir da se Predlozi Vlade za opoziv sedam ambasadora, i kompletan materijal koji je dostavljen, u suštini, sastoji od jedne rečenice – da se ambasador opozove sa dužnosti izvanrednog i opunomoćenog ambasadora Crne Gore“, dodao je Đukanović.
Samo su, kako je kazao, uredno pobrojana imena i države u kojima su akreditovani.
„Za ovakvu odluku svaki ozbiljan državni organ dao bi obrazloženje. Ono u ovom slučaju nedostaje“, istakao je Đukanović.
Prema njegov im riječima, utisak deficita informacija i obrazloženja povodom predloga Vlade o opozivu sedam ambasadora dodatno se pojačava nakon javnih ocjena, koje su na ovu temu iznijeli najviši zvaničnici Vlade Crne Gore.
Đukanović je kazao da se u više navrata javnost mogla upoznati sa ocjenama predsjednika Vlade i ministra vanjskih poslova da se Vlada na opoziv ambasadora opredijelila zbog toga što su u kontinuitetu djelovali suprotno interesima države.
„Takva ocjena zaslužuje objašnjenje. Najprije zbog ljudi o kojima je riječ. Ne manje važno, zbog zemalja prijema u kojima obavljaju dužnost ambasadora. A nije nevažno, i zbog predsjednika Crne Gore koji im je potpisao akreditivna pisma kojim ih preporučuje šefovima država prijema u kojim“, naveo je Đukanović.ž
On je ocijenio da bi njegovio pristajanje da donesem ukaz na bazi predloga odluka Vlade i javnih obrazloženja koja su joj prethodila, značilo njegovo saglašavanje sa tim paušalnim, politikantskim i refanšističkim ocjenama.
Naravno, kako je kazao, nije nepoznata praksa i drugih zemalja da nakon promjene vlasti promijene jedan broj, uglavnom nekarijernih diplomata, sa političkim obrazloženjem.
Ipak, smatra Đukanović, takve legitimne političke poteze nove vlasti treba preduzimati ne blateći ljude, ne urušavajući njihov moralni i profesionalni integritet. „Jer, kako pišemo o drugima dok smo „važni“ čitaćemo o sebi kad budemo manje važni“.
I to neće biti dobra legitimacija crnogorske demokratske kulture. Zato, u cilju korektne saradnje na ovim pitanjima preporučujem da u realizaciji, ponavljam, neupitnih politika nove većine, koristite korektna i u političkoj i demokratskoj praksi uobičajena obrazloženja. Ne ovakva“, poručio je Đukanović.
On je dodao da se dosadašnja praksa za postavljenje i opoziv ambasadora Crne Gore ogledala i u održavanju redovnih vanjskopolitičkih konsultacija – predsjednika države, Skupštine i Vlade i ministra vanjskih poslova.
„U uslovima kohabitacije i dodatno je na probi spremnost i politička volja nosilaca vlasti da sarađuju u onim oblastima gdje su Ustavom i zakonom upućeni jedni na druge“, rekao je Đukanović.
Nije to, kako je naveo, veliki broj pitanja, ali bez saradnje na njima ne može biti uspješne kohabitacije vlasti.
„Uvažavajući značaj vanjske politike Crne Gore, personalni sastav ambasadora, Ustavnu funkciju koju vrši predsjednik države u dijelu postavljanja i opoziva ambasadora, posebno Ustav i Zakon o vanjskim poslovima, cijenim da se nijesu stekli uslovi za donošenje ukaza o opozivu ambasadora“, zaključio je Đukanović.
