Podgorica, (MINA) – U Crnoj Gori je moguće formirati jedistveno samoregulatno tijelo, ako se uspostavi principijelan dijalog o zajedničkom interesu medija, novinara i građana, ocijenio je predsjedavajući nekadašnjeg Savjeta Novinarskog samoregulatornog tijela (NST) Mirsad Rastoder.
On smatra da bi takvo tijelo imalo ulogu da analizira medijske sadržaje i kroz primjere pomaže novinarima, a istovremeno i građanima šta nije u skladu sa medijskim principima, etikom.
“Društvene okolnosti umnožavaju nepovjerenje u sve i svašta, i znam da je vrlo teško formiranje takvog tijela, ali nije nemoguće ukoliko se pokrene i uspostavi principjelan dijalog o zajedničkom interesu medija, novinara i građana, odnosno u interesu profesije i služenja javnosti”, rekao je Rastoder u intervjuu agenciji MINA.
On smatra da zbog toga vrijedi podsticati promišljanja o udruživanju kako bi se samoregulaciom preduprjeđivala svaka moguća zloupotreba novinarstva i medija.
Upitan kako ocjenjuje rad NST-a dok je bio njegov predsjednik, Rastoder je kazao da osnivanje Instituta za medije (2001.), usvajanje Kodeksa i konstituisanje NST-a, treba posmatrati kao dobar i značajan početak u rješavanju problema sa kojima se i danas suočavamo u procesu demokratskog sazrijevanja i uređenja društvenih odnosa u Crnoj Gori.
Rastoder je podsjetio da je samoregulacija primljena kao novi koncept uređenja odnosa na medijskoj sceni u Crnoj Gori, nešto što u razvijenim državama praktikuju, od 1916. u Švedskoj i drugim državama.
“Mi smo na njihovim primjerima pokušali da približimo novinarima i javnosti da je samoregulacija zajednički proces uređenja medijske scene, bez uticaja državnih i drugih centara moći, potencirajući da je zajednički interes profesionalaca da u otvorenoj komunikaciji s javnošću usvajaju principe, prihvataju primjedbe i ispravljaju greške”, naveo je Rastoder.
Prema njegovim riječima, od 2006 do 2010 NST je prepoznato kao adresa za žalbe građana ali i pitanja novinara u situacijama kada nijesu sigurni jeli neka informacija ili naslov u skladu sa Kodeksom.
Na pitanje koja su bila najčešća kršenja Kodeksa u tom periodu, Rastoder je odgovorio da treba imati uvidu da je to bio period krupnih odluka – pred i postreferendumskih tenzija, sa puno žuči povišenih emocija.
“I tada je bio izražen senzacionalizam, širenje etničke netrpeljivosti, kršenje prezumcije nevinosti, povreda privatnosti, otkrivanje identiteta žrtve, skriveno snimanje, ne objavljivanje odgovora na objavljene tekstove, slikanje djece, prećutkivanje događaja itd”, naveo je Rastoder.
Upitan šta je bio glavni razlog zbog čega se raspao NST, Rastoder je kazao da je urušen onog trenutka kada su narasle težnje da se Savjet stavi pod kontrolu jedne, drugoe ili treće grupacije na medijskoj sceni.
“Da je drugačije lako bi zamijenili tadašnje članove Savjeta NST-a i sačuvali jedinstveno tijelo koje je najoptimalniji mehanizam za razvoj samoregulacije u Crnoj Gori. Značajno je što su neki mediji angažovali ombudsmane, njihov učinak je osjetan ali bi, recimo, udruženo djelovanje istih analitičara (ombudsmana) bilo znatno respektabilnije za postepeno osvajanje povjerenja u novinarstvo i medije”, kazao je Rastoder.
On je rekao da Kodeks ima značajnu ulogu i kada ne postoji tijelo koje kontroliše njegovu primjenu, jer, kako je ocijenio novinari i redakcije moraju da se štite od tužbi i regulatora pa im je i te kako važno da imaju oslonac u osjetljivim situacijama.
“Zbog toga je poželjno da svi pažljivo isčitaju načela i smjernice kodeksa kako bi štitili i sebe i pravo slobodnog izražavanja koje podrazumojeva odgovornost. Podrzumijeva se da bi sve to bilo učinkovitije kada bi postojalo malo više dobre volje da se konstituiše jedinstveni savjet za samoregulaciju koji bi podržavali svi oybiljni, relevantni mediji u Crnoj Gori”, kazao je Rastoder.
Rastoder je naveo da važeći Kodeks ima međunarodni nivo, suštinu ovdašnjih moralnih načela, etičkih standarda i principa, prema kojima se u profesionalnom i javnom radu trebaju ponašati svi novinari.
On je rekao da se sa promjenama u društvu, tehnološkim napretkom, brzo mijenjaju okolnosti pa se samim tim, podrazumijeva i stalno preispitivanje ili refrešovanje smjernica kodeksa koje mogu da pomognu novinarima i medijima da profesionalnom odgovornošću štite sebe i druge, a time i slobodu javnog izražavanja.
“Nažalost u polarizovanim društvima to liči na sizifovski posao pa nije čudo što je prošlo toliko godina od 2002. do 2015. godine, da se poslije niza pokušaja ostvari konsenzus među glavnim akterima medijske scene i usvoji aktuelni Kodeks.Važan i kvalitetan instrument za rješavanje dilema između slobode i prekršaja”, ocijenio je Rastoder.
On je kazao da vjeruje da se polako stiču uslovi za češće razgovore slobodnih, mlađih, profesionalaca o svim esnafskim problemima, pa eventualno i mogućim izmjenama koje bi uvažile opšte primjere iz prakse, a pomagale bi novinarima da uzdižu profesionalni kredibilitet koji počesto treba barniti i u sopstvenoj redakciji.
“Mi treba da uvjeravamo javnost da je profesionalno novinarstvo ozbiljna i jako važna djelatnost i da nudimo sadržaje po kojima će građani prepoznavati i podržavat one medije i novinare koji odgovorno rade svoj posao. Ne povoditi se za senzacijama i navijačko propagandnim tiradama”, ocijenio je Rastoder.
On je dodao da bi se time pružio pozitivistički otpor svim interesnim i onim pritiscima koji novinarstvo i medije doživljavaju kao oružje za obračun sa njima znanim protivnicima.
Rastoder je ocijenio da novinari treba što češće da se pozivaju na odredbe kodeksa, ne samo pred drugima nego i u sopstvenoj redakciji, navodeći da je “služenje javnom interesu” prvo načelo Kodeksa, što znači da je opšte dobro ispred interesa političkih, vlasničkih i drugih moćnika.
“Kodeks novinara i njegova primjena trebalo bi da budu kontinuirani povod za kolegijalne razgovore, debate u medijskoj zajednici. I to je javni interes. A u javnom interesu su,znate, i ozbiljnija provjera informacija,uravnotežen odnos prema događajima i akterima itd. Dakle, odgovornost pred sobom i onim što novinarsko pisanje može da proizvede. Na tom osnovu, smatram, moguće je stalno širenje slobode izražavanja po principima etičkih standarda”, naveo je Rastoder.
Prema njegovim riječima, danas se mora gledati, slušati i čitati više medija da bi sklopili svoj mozaik istine.
“Sloboda novinara-ki i medija je kao proljetna kiša prirodi, izvorni napitak za razvoj demokratiskih, fer odnosa u društvu. Oni treba da pružaju vitalne kapi, “pljuskove” istine i time pomažu javnosti da prepoznaje prave vrijednosti i odbacuje, polu istine , manipolacije i ombane”, kazao je Rastoder.
On je rekao da je obmana i kada mediji nekoga osude prije suda, kada krše predpostavku nevinosti, zadiru u privatnost saopštavaju predpostavke bez navođenja izvora.
“U opštoj klimi pohlepe nije lako služiti javnom interesu ali nije pohvalno ni to da svaki građanin treba da gleda, sluša i čita više medija da bi konstituisao svoj mozaik istine, pa ispada koliko građana toliko istina, i niko nikom nevjeruje! Morali bi svi u društvu da ulože znatno više dobre volje da mijenjamo klimu frustrirajućeg nepovjerenja, radi opšteg dobra pa i novinarstva od kojeg se skromno živi a očekuje previše”, ocijenio je Rastoder.
Tekst je napisan uz finansijsku podršku Evropske unije kroz realizaciju projekta “Dealing with ethics and fake news” pod oznakom IPA2018/397-252. Sadržaj je isključiva odgovornost Agencije MINA i ne mora nužno odražavati stavove EU. Tekst se može preuzimati uz obavezno navođenje izvora.
