fbpx
9.9 C
Podgorica
December 6, 2022.
NaslovnicaCrna GoraNajveći dio Romkinja ne radi i nema radno iskustvo

Najveći dio Romkinja ne radi i nema radno iskustvo

Podgorica, (MINA) – Najveći dio Romkinja ne radi i nema radno iskustvo, a nakon udaje rijetko koja pripadnica te zajednice nastavlja sa obrazovanjem, pokazalo je istraživanje o položaju Romkinja i Egipćanki u Crnoj Gori.

Istraživanje je dio projekta “RE zajednica: zdravstvo, obrazovanje, zapošljavanje i
socijalna prava”, koji realizuju Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN) i Centar za romske inicijative (CRI) uz podršku Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori.

Cilj projekta je unapređenje pozicije Roma i Egipćana u Crnoj Gori, sa posebnim naglaskom na osvjetljavanje pozicije žena i djevojčica ove zajednice.

Istraživanje je sproveo Centar za monitoring i istraživanje (CeMI), preko više fokus grupa u Podgorici, Nikšiću i Bijelom Polju.

Rukovoditeljka istraživanja i direktorica Juventasa, Ivana Vojvodić, predstavljajući rezultate istraživanja, kazala je da su imali zadatak da kroz fokus grupe i dubinske intervjue naprave presjek stanja u brojnim oblastima.

Vojvodić je naglasila da nalazi imaju ograničenja, da je moguće da ne oslikavaju stvarno stanje u samoj sredini i da ne reprezentuju stanje kompletne populacije, ali da su značajni.

Kako je kazala, cilj istraživanja je bio da istraže izazove i probleme koji utiču na kvalitet RE populacije, posebno djece i djevojaka i žena.

„Najveći dio Romkinja, koje su bile uključene u fokus grupe, ne rade i nemaju radno iskustvo, neke su radile na održavanju higijene, pomoćne radnice u kuhinji, prodavačice, medijatorke, a i dalje je očigledno da nedostatak iskustva jeste jedan od najvećih izazova“, rekla je Vojvodić.

Ona je navela da je jedna od osnovnih poruka da se što hitnije uvede romski medijator u predškolsko obrazovanje, zato što se uočava da djeca predškolskog uzrasta ne poznaju dovoljno crnogorski jezik.

„Preskaču mogućnost socijalizacije, učenja jezika. Kod njih se povećava mogućnost da se dođe u periodu šest ili sedam godina, da djeca odbijaju da idu u školu jer u predškolskom periodu nijesu naviknuti na takav kolektiv“, rekla je Vojvodić.

Vojvodić je navela da uglavnom učesnice imaju nedovršeno ili završeno osnovno obrazovanje, a veoma rijetko završenu srednju školu, a samo u jednom slučaju započet fakultet.

Kako je kazala, uočava se da mlađi mnogo bolje usvajaju tehnike čitanja, pisanja i računanja, što je rezultat boljih uslova.

Ona je dodala da ipak i dalje postoji značajan broj te populacije za koje se smatra da nemaju dovoljnu računarsku ili čitalačku pismenost.

„Kod žena je uočeno da je udaja često povezana sa završetkom obrazovanja i da nakon udaje rijetko koja nastavlja sa obrazovanjem“, istakla je Vojvodić.

Kako je dodala, napuštanje škole je povezano i sa nedostatkom materijalnih uslova, adekvatnom garderobom, ali i diskriminacijom.

„Jedan od razloga je nedovoljna motivisanost nekih roditelja da podrže djecu da nastave da se obrazuju, a povezano je i sa preprekama koje se tiču jezika i podrške u samom učenju“, navela je ona.

Prema njenim riječima, djeci u vrtiću je potreban medijator koji razumije i romski i albanski jezik.

Vojvodić je navela da su ključni nalazi da izostaju preventivni pregledi i da ljekare posjećuju onda kada imaju određeni zdravstveni problem.

Kako je rekla, ekonomska nezavisnost i ravnopravnost u pogledu zapošljavanja još uvijek ne postoji, a izuzetno snažan potrijarhalni obrazac ponašanja je takođe prepreka zapošljavanju žena.

Ona je rekla da su percepcije bračne zajednice su različite, a moguće je da su u vezi sa sredinom, porijeklom, običajem i obrazovanjem.

„Nijesu svi imali prilike da sa porodicom razgovaraju o braku i očekivanju od bračne zajednice. Većina ispitanica navodi da žive u mnogočlanim porodicama“, kazala je Vojvodić.

Kako je kazala, nalazi istraživanja nijesu se dovoljno podudarali sa zvaničnom statistikom da su dječiji brakovi česti.

„Granica se pomjera i sada je donja granica oko 16-17 godina, a da je nekada bila 15. Evropska komisija je u posljednjem izvještaju da Crna Gora treba da podigne i svoj zvanični limit za stupanje u brak, koji je 16 godina. Međunarodni standard je da je limit 18 godina“, navela je Vojvodić.

Vojvodić je kazala da se u Nikšiću navode primjeri da je djevojčica stupila u brak sa 13 godina, a da su u Podgorici, od mlađe grupe koja je bila maloljetna, dobili izjave da znaju za stupanje u brak sa osam, deset, 11 i 13 godina i da se to dešava u posljednjih pet godina.

„Najčešći uzrast kad djevojke stupaju u brak, dobili smo podatak da su djevojke najčešće maloljetne i najviše se izdvaja podatak da je to 16 godina (29,2 odsto), 17 (25 odsto)“, rekla je ona.

Kako je kazala, brakove najčešće ugovaraju bračni posrednici, ali da ne znaju da li su i oni već obuhvaćeno kategorijom otac, majka, porodica ili ljudi koji se profesionalno bave posredovanjem.

Vojvodić je navela da je 41 odsto medijatora čulo za slučaj da je neko bio prisiljen na brak.

„Da li državne institucije sprečavaju ugovorene brakove, dvije trećine medijatora su stava da državne institucije sprečavaju ugovorene brakove“, rekla je Vojvodić.

Ona je, govoreći o ugovorenim brakovima, kazala da se navodi da u samim običajima dogovor između roditelja budućnih supružnika može postojati.

„Ugovoreni brakovi se vezuju za običaje koji se posljednjih godina mijenjaju. Jedan segment motiva je povezan sa roditeljima da djetetu obezvijede što kvalitetniji život“, navela je ona.

Kako je kazala, istraživanje je pokazalo da je stav ispitanica i medijatora da je nasilje u porodici manje prisutno nego ranije.

„Osim supružnika, nasilje nad ženama mogu vršiti očevi i braća, a u jednom slučaju je navedena svekrva. Prisutan je i problem nasilja roditelja nad djecom“, istakla je Vojvodić i dodala da većina ispitanica nije znala za slučaj u kojem je žena prijavila nasilje.

Izvršna koordinatorka Centra za romske inicijative, Fana Delija, istakla je da je ugovoreni brak krivično djelo trgovine ljudima.

„Nama je jasno, kao organizaciji, da se povećava ta granica ulaska u bračnu zajednicu. Znamo da se u kontinuitetu dječiji brak zasniva između 13 i 16 godina i to je mnoogo brojnije nego što mi u hodu možemo da procesuiramo“, rekla je Delija.

Ona je navela da su ove godine imali osam slučajeva i da su svi slučajevi od 13 do 16 godina.

„Svaki slučaj je još uvijek u toku procesuiranju, a drugi slučajevi uopšte nijesu procesuirani kao oblici trgovine ljudima“, dodala je Delija.

Delija je ocijenila da, ukoliko se ugovara dječiji brak, sistem ne smije da se poziva na tradiciju Roma i ne smije da dozvoli da se smatra da se može ugovarati brak, a da se ne može procesuirati jer to nije izvršeno djelo.

„Samim tim mi dovodimo same te djevojčice do toga da postanu rob untar zajednice. Svi pokazatelji rezultati upućuju na to da djeca rađaju djecu“, rekla je Delija.

Upitana da li misli da se pojava ugovorenih brakova ili je i dalje problem, Delija je kazala da njihov rad ukazuje na to da se ta pojava ne smanjuje, već da se vješto prikriva od zajednice.

„Treba da pošaljemo poruku da je zakon jači od dječijih ugovorenih brakova“, poručila je Delija.

Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS

Najčitanije