Podgorica, (MINA) – Društva koja imaju neriješena unutrašnja politička i etnička pitanja plodno su tlo za aktiviranje ekstremizma, ocijenila je Olivera Injac, profesorica na Humanističkim studijama Univerziteta Donja Gorica.
Injac je na radionici „Civilno društvo u izgradnji zajednica otpornih na nasilni ekstremizam“, koju organizuje Forum MNE, kazala da 20 god radi na temama bezbjednosti, od čega 12 u akademskoj zajednici, a prije toga u bezbjednosnom sektoru.
Ona je podsjetila da ekstremizam na latinskom jeziku znači rigidnost, krajnost, isključivost, i da je to
pojava stara koliko i civilizacija.
„Ekstremizam nije vezan samo za religiju, nego više uz politiku, uz neku vrstu nasilja koje, zapravo, postaje sve više rasprostranjeno kao kulturni obrazac, kao stil stil života“, kazala je Injac.
Prema njenim riječima, ekstremizam je nekim je nekim svojim nasilnim formama postao kontinuirano dominantna pojava u 21. vijeku.
„On se vezuje za religiju ili politiku. Nikako ne funkcioniše sam, nego uporište nalazi u religiji i politici“, rekla je Injac.
Postoje, kako je navela, najmanje tri vrste ekstremizma
„Onaj koji je vezan uz politiku može biti lijevi i desni, i oni su vrlo specifični, a onda ide religijski, kao posebna vrsta“, precizirala je Injac.
Ona je pojasnila da je u 20. vijeku najviše funkcionisao desni ekstremizam, tokom cijelog Drugog svjetskog rata, i prepoznatljiv je u korijenima fašizma i nacizma, a jedna od najekstremnijih formi je nacionalistički ekstremizam.
„On je naročito kroz ratove na našim prostorimam, u bivšoj Jugoslaviji, doživio apsolutnu revitalizaciju“, kazala je Injac.
Ona je dala da je lijevi ekstremizam onaj koji se suprotstavlja različitim vrstama nekih ideoloških obrazaca, navodeći kao primjer proces antiglobalizma i antiliberalne proteste širom svijeta.
Injac je kazala da je u Evropi aktuelan ekstremizam povezan sa islamofobijom, a sve više dobija razmjere i takozvani antimigracioni ekstremizam.
Ona je podsjetila da danas nije potrebna posebna propaganda za širenje ekstremizma jer se, kako je navela, sve postiže na internetu.
„Danas je onlajn sfera ta na kojoj dolazi do najviše regrutacije“, upozorila je Injac.
Prema njenim riječima, nije lako napraviti univerzalni obrazac razumijevanja ekstremizma.
Najčešći podstrekači su, kazala je Injac, nezadovoljstvo izazvano brojnim razlozima kao što su tenzije u društvu, konflikti, osjećaj nepravde, marginalizacija i isključivanja bilo koje vrste
U drugu kategoriju, kako je navela, spadaju lične želje da se pripada grupi, a treće su ideje.
Injac je kazala da postoje brojni rizici za izloženost ekstremizmu, a najveći su u postkofliktnim društvima.
Ona je podsjetila da je u Bosni i Hercegovini (BiH) to veliki problem, jer je to postkonfliktno društvo u kojem nije došlo do neke vrste pomirenja, i gdje etničke zajednice nikad nijesu bile dalje.
„Kontinuirani posao svih nas je suzbijanje ekstremizma. To nije proces ad-hoc i preko noći, to nije donošenje akcionih planova i strategija, to je kontinuiran proces kroz integrisan pristup zajednice“, naglasila je Injac.
Primjer BiH je, kako je kazala, je adekvatan da se razumije sva problematika ekstremizma, jer tamo postoji i desničarski, i religijski, i antimigracioni.
„U pozadini toga su brojna društva koja imaju neriješena politička i etnička pitanja. A znate li ijedno na Balkanu da ima riješena ta pitanja? To je plodno tlo da ekstremizam u svakom trenutku bude aktuelan i da se razvije“, pojasnila je Injac.
Ona je kazala da je, po zvaničnim dokumentima, u Crnoj Gori ekstremizam marginalan problem, i da se jedno vrijeme o tome pričalo samo iz ugla stranih boraca.
Kako je navela, u nekim sredinama postoje vrlo jake struje sa tom problematikom, a bilo je i ksenofobnih napada u Beranama.
„Znači, toga ima, samo što se možda ne vidi. Problem je marginalizovan zbog toga što su slučajevi nasilnog i religijskog esktremizma bili izolovani“, rekla je Injac.
Prema njenim riječima, ako se u nekoj društvenoj zajednici ispoljava zagovaranje mržnje i netolerancije po osnovu etničke pripadnosti, vjere, rase ili po bilo kom drugom osnovu, onda postoji ozbiljan rizik da dođe do ekstremizma.
„Radikalno u politici i religiji postoji svuda, ali je u postkonfliktnim i društvima koja nemaju pevaziđene unutrašnje podjele, rizik još veći“, istakla je Injac.
Ona je kazala da je saglasna sa tim da treba jačati svijest o opasnostima od ekstremizma.
„Treba ojačati svijest zajednice u cjelini. Ali, šta smo postigli, ako ekstremizam nastavi da se razvija u razlicitim oblicima i formama.“, upitala je Injac.
Ona je poručila učesnicima radionice da treba da rade na suzbijanju mržnje i netolerancije u crnogorskom društvu.
„U javnom diskursu je toga i previše“, dodala je Injac.
Učesnici dvodnevne radionice su predstavnici organizacija civilnog društva (OCD), medija, akademske zajednice i institucija koje se bave ovom temom.
„Tokom radionice, učesnici će raditi na izradi predloga mjera i aktivnosti za civilni sektor u cilju izgradnje otpornosti crnogorskih zajednica na nasilni ekstremizam kroz aktivno učešće civilnog sektora“, kazali su iz Foruma MNE.
Kako su naveli, učesnici radionice su kroz dosadašnje aktivnosti kao prioritetno u ovoj oblasti istakli unaprjeđenje kapaciteta OCD-a, posebno na lokalnom nivou, kako bi bili nosioci promjena u svojim zajednicama.
Ocijenjeno je da treba omogućiti umrežavanje svih relevantnih aktera na lokalnom i nacionalnom nivou, kao što su NVO, strukovna udruženja, mediji, formalne i neformalne grupe i obrazovne institucije, i
uključiti akademsku zajednicu i organizacije koje se bave istraživanjima.
Kao prioriteti prepoznati su i promocija pozitivnih narativa kao odgovor na ekstremističke i antidemokratske narative, kao i povećanje aktivnosti koje podstiču kritičko razmišljanje i medijsku pismenost.
Poseban fokus aktivnosti, smatraju učesnici radionice, treba staviti na mlade i roditelje, odnosno porodicu.
Radionica je dio regionalnog projekta “Zajednice na prvom mjestu – Pokretanje hub-a organizacija civilnog društva koji će se baviti pitanjem nasilnog ekstremizma – od prevencije do reintegracije” koji Forum MNE sprovodi sa partnerima iz Albanije, Bosne i Hercegovine, Kosova, Sjeverne Makedonije i Srbije, uz finansijsku podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave.
