Podgorica, (MINA-BUSINESS) – Skidanje djelova sa aviona Charli i ugrađivanje na druga dva Embraera bi, ukoliko su ti navodi tačni, predstavljalo težak udarac i poraz crnogorskog vazduhoplovstva, ocijenio je bivši direktor Montenegro Airlinesa (MA), Zoran Đurišić.
„To je, ukoliko su tačni navodi iz medija, težak udarac i poraz crnogorskog vazduhoplovstva, jer smo onda svedeni na zemlje trećeg svijeta i sa žaljenjem mogu reći da je potpuno urušeno sve što je građeno tri decenije“, rekao je Đurišić.
On je dodao i da je zapanjen stanjem u kojem se nalaze avioni MA, kao i da je nedopustivo i neozbiljno da se avioni zapuste za godinu i da se licitira milionima štete.
„Više puta sam naglašavao i upozoravao da je vazduhoplovstvo izuzetno zahtjevan posao sa gotovo svakog aspekta, gdje se akcenat mora staviti na profesionalizam, koji, nažalost, godinama izostaje, pa su, logično, i prateći problemi takvi kakvi su“, naveo je Đurišić.
On je kazao da je vazduhoplov registarskih oznaka 4O-AOC 26. decembra prošle godine izvjesno bio plovidben.
„S obzirom na to da nemam pristup dokumentaciji vazduhoplova, ne mogu licitirati o tadašnjem statusu komponenti aviona, ali svakako su bile neuporedivo bolje nego danas, te se očigledno radi o nečijem nemaru, koji je doveo do višemilionskog iznosa potrebnog za rediliveri aviona“, saopštio je Đurišić.
On je rekao da postoje državne garancije koje se tiču rediliverija i deregistracije svih embraera koje je koristio MA, ali da ni pod razno nije smjelo doći do nenormalno visokih iznosa, koji u suštini dovode državu u situaciju da oporavak aviona košta više nego kupovina drugog.
„Tim kojim sam rukovodio dok sam bio u MA imao je svijest i savjest da vazduhoplove uvijek održava u zavidnom stanju, koje je u svakom momentu garantovalo i vraćanje aviona vlasniku ili banci uz troškove koji su zanemarljivi u odnosu na ovo sa čime se danas suočavamo. Svakako, moj tim i ja ni u jednom trenutku nijesmo razmišljali o tome da avione vraćamo i flotu svodimo na jedan ili dva aviona“, kazao je Đurišić.
On je saopštio da ne zna ko je radio procjenu troškova za rediliveri aviona, ali da je moguće da se radi o zabludi ukoliko su je radili isti ljudi koji su licitirali sa 40 do 50 miliona šteta po pitanju vraćanja dva Embraera koja su otkupljena od kompanije GECAS.
„U ostalom nikad nijesu objavljene računice prema kojima bi šteta u slučaju vraćanja aviona AOA i AOB iznosila tih famoznih 50-ak miliona. Očigledno se tada radilo o nesnalažanju u tumačenju ugovora“, naveo je Đurišić.
On je objasnio da je dva aviona, koja su kupljena za novu avio-kompaniju, MA 2008. i 2009. godine uzeo u dugoročni zakup od kompanije GECAS. Osim plaćanja mjesečne zakupnine, MA je izdvajao novac koji je namijenjen za velike radove na avionima i vraćnje određenih komponenti u zahtijevano stanje kada takvi radovi prispiju.
„Taj dio novca, vazduhoplovnim rječnikom, predstavlja maintenance reserve. Dakle, da je u bilo kom trenutku donešena odluka da se ta dva vazduhoplova vrate vlasniku, fond novca, maintenance reserve, koji je MA izdvajao bio je dovoljan da se vazduhoplov pripremi za vraćanje vlasniku, pa bi šteta koju bi pretrpjela kompanija bila svedena na svega tri mjesečne, unaprijed plaćene rate zakupa, koje su predstavljale svojevrstan depozit i iznosile su oko 570 hiljada EUR po avionu, što je definisano i ugovorom“, saopštio je Đurišić.
On je dodao da ukoliko je neko nakon 2012. godine i potpisao nešto što štetu za ta dva aviona dovodi do nerealnih 50 miliona, onda bi takav dokument trebalo objelodaniti i morala bi biti definisana odgovornost za potpisivanje nečega tako štetnog.
„Vazduhoplov koji se popularno naziva Charlie bio je kupljen na finansijski lizing 2010. godine, kada sam rukovodio kompanijom. Za konkretni vazduhoplov, kao ni za Embraere nabavljene prije njega, Vlada i poreski obveznici nijesu platili ni jedan cent, već je cjelokupan iznos do juna 2013. finansiran iz sredstava kompanije što uključuje i pet miliona USD “down payment” koji je plaćen za taj avion“, naveo je Đurišić.
On je saopštio da su do 2013. godine kompanija i njeni zaposleni za Embraere izdvojili oko 60 miliona USD, a da pri tome nijesu tražena bilo kakva sredstva poreskih obveznika.
„Iako smo se više puta obraćali Vladi za garanciju pri nabavci trećeg aviona, nijesmo naišli na razumijevanje, što nam je bila vrlo otežavajuća okolnost prilikom pregovora o uslovima kreditnog aranžmana. Vlada nikada nije davala bilo kakve garancije koje se tiču finansiranja aviona MA, i preuzimanja bilo kakvih obaveza plaćanja zakupa ili anuiteta za vazduhoplove“, tvrdi Đurišić.
On je dodao da bi MA, da je imao takve vrste garancija, bio svrstan znatno bolje kod banaka, pa bi i kamatne stope bile znatno niže, te bi ukupna sredstva za otplatu bila na nivou oko 6,5 miliona ispod onih koju su aktuelne.
„Da pojedostavim, da je Vlada garantovala otplatu finansijskog lizinga, avion bi bio toliko jeftiniji da bi već bio otplaćen“, kazao je Đurišić.
On je naveo da su garancije bile identične kao kod prethodna dva, odnosno ticale su se isključivo rediliverija i deregistracije aviona.
„S obzirom da je taj avion bio kupljen, MA nije imao obavezu izdvajanja “maintenance resreve”. Avion je pouzdano održavan na uz poštovanje najviših svjedakih standarda i uvijek bio u plovidbenom stanju. Kako se sa avionom postupa od 2013. godine do danas, za mene je nepoznanica, pa se ne bih ni upuštao u dodatne komentare“, zaključio je Đurišić.
Pravo preuzimanja ovog sadrzaja imaju samo korisnici Agencije MINA.
Kompletna informacija dostupna je korisnicima na linku MINA SERVIS
Longer version of article is available on a link MINA ENGLISH SERVIS
